Na ovaj dan nikako ne valja dremati preko dana jer će se onda biti bunovan, pospan i bolešljiv preko cele godine, a izuzetak su oni koji su već “zgrešili” i spavali na Đurđevdan. Takođe veruje se da će onoga ko se danas ogreši i ne ispoštuje apostola Marka stići kazna u vidu oluja i gromova koji će mu uništiti imanje. Markovdan se smatra “blagim danom”, vremenom za odmor i molitvu.
Srpska pravoslavna crkva i vernici svakog 8.maja proslavljaju svetog Marka, pisca jednog od četiri jevanđelja.
Markovdan se u Srbiji obeležava i praznuje od davnina. Verovalo se da će onoga ko se danas ogreši i ne ispoštuje apostola Marka stići kazna u vidu oluja i gromova koji će mu uništiti imanje. Zato na današnji dan zemljoradnici ništa ne rade na svojim njivama.
Ovo se smatra “blagim danom”, vremenom za odmor i molitvu. Ova tradicija se prenela i na ostala zanimanja – danas nikako ne treba raditi jer se veruje da Sveti Marko hoda svetom sa korpom punom grada, pa onom ko radi šalje nevreme koje će ga pratiti preko cele godine.
Takođe, ovo je loš dan za spavalice! Na ovaj dan, veruje narod, nikako ne valja dremati preko dana jer će se onda biti bunovan, pospan i bolešljiv preko cele godine.
Shutterstock
Bogata trpeza za Markovdan
Izuzetak su oni koji su već “zgrešili” i spavali na Đurđevdan – oni treba da odremaju neko vreme i na Markovdan jer će tako “poništiti dejstvo” pređašnjeg sna i neće ih stići “kazna”.
U leskovačkoj Moravi se smatralo da kukuruz treba početi sa okopavanjem od Markovdana,kada je najbolje i kupus rasađivati - da bi dobro rodio. U Gornjoj Pčinji se Sveti Marko proslavlja pod nazivom Marko Gradobija, i ništa se nije smelo raditi da ne bi grad pobio sav rod i letinu.
Današnji dan, nazivajući ga Mistrovdanom, naročito su praznovali kovači verujući da bi im miševi izgrizli mehove ako bi tog dana radili.
To je praznik posvećen Hristovom učeniku i prvom pomoćniku Svetog Petra, Marku, koji je na molbu vernika napisao knjigu i Isusovim čudesima i učenju.
Tako je prema predanju nastalo prvo jevanđelje.
Ko je bio Sveti Marko?
Marko je bio saputnik i pomoćnik apostola Petra, koji ga je u svojoj prvoj poslanici nazvao svojim sinom, ali ne sinom po telu, nego po duhu. Kada je Marko bio s Petrom u Rimu, vernici su ga zamolili da im napiše o spasonosnoj nauci Isusa Hrista, njegovim čudima i životu.
Foto: SPC
Ikona Svetog Marka
Tako je Marko napisao jevanđelje, koje je video i apostol Petar, jedan od prvih 12 Hristovih učenika, i posvedočio da je istinito. Petar je Marka postavio za episkopa i poslao ga u Misir da propoveda. Misir je u to vreme pritiskao gusti mrakom neznaboštva, idolopoklonstva, gatanja i zlobe. Sveti Marko je, uz Božiju pomoć, uspeo da poseje seme Hristove nauke po Liviji, Amonikiji i Pentapolju.
Iz Pentapolja je došao u Aleksandriju, gde je zasnovao hrišćansku crkvu i postavio episkopa, sveštenike i đakone. Marko je svoju propoved Marko potvrđivao mnogobrojnim velikim čudima. Kada su ga neznabošci optuživali da razara njihovu idolopokloničku veru i kada je gradonačelnik počeo da ga traži, Marko je ponovo pobegao u Pentapolj, gde je nastavio svoje delo. Marko se posle dve godine vratio u Aleksandriju, na veliku radost vernika, čiji se broj višestruko povećao.
Tada su ga uhvatili neznabošci, vezali ga i vukli po kaldrmi vičući: "Povucimo vola u obor". Teško povređenog i krvavog bacili su ga u tamnicu, gde mu se prvo javio anđeo koji ga je hrabrio i krepio. Zatim mu se javio i sam Isus Hrist, koji mu je rekao: "Mir Tebi, Marko, jevanđeliste moj", a Marko mu je odgovorio: "Mir i tebi, gospode moj Isuse Hriste". Zlobni ljudi su sutradan izvukli Marka iz tamnice i ponovo ga vukli po ulicama i ponovo vikali: "Povucimo vola u obor". Iznuren i izmožden, Marko je izustio: "U ruke tvoje, gospode, predajem duh moj", i umro, 68. godine u Aleksandriji.
Poljoprivrednik iz Portugala, otac sedmoro dece i čovek koji je druge vodio ka krštenju, tek na pragu 101. godine ostvario je ličnu duhovnu želju koja ga nije napuštala od mladosti.
U svetinji kod Priboja dve iskušenice stupile su na put monaškog služenja, a ovaj duhovni događaj sabrao je verni narod i sveštenstvo, spojivši vekovno pamćenje manastira sa živom, tihom radošću ovog posebnog trenutka.
Zabeležen rukom u požutelim sveskama i pravljen merom koju je diktiralo srce, ovaj posni kolač i danas okuplja ukućane oko istog ukusa — jednostavnog, postojanog i dovoljno snažnog da poveže slavu, post i savremeni sto.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
U besedi na Nikoljdan, poglavar SPC podsetio je da se vera ne završava za slavskom trpezom, već počinje na liturgiji i potvrđuje svakodnevnim odnosom prema Bogu i bližnjem čoveku.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Služeći Svetu arhijerejsku liturgiju u niškom Sabornom hramu, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Svetom Nikolaju kao merilu pravoslavnog života i o veri koja ne ostaje u rečima, već se pretače u odnos prema drugome.
Protojerej Dušan Kolunđić u jednom od svojih dela ostavio je zapis o tome kako “vezivanje” i “razvezivanje” u porodičnom krugu povezuje generacije i priprema srce za radost Rođenja Hristovog.
Pravoslavni vernici po starom kalendaru slave Svetog Elevterija, dok se po novom kalendaru obeležava uspomena na Svete 20.000 mučenika nikomidijskih. Katolici slave praznik Svete porodice, dok Jevreji i muslimani dan posvećuju redovnim molitvama.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Povodom najvećeg hrišćanskog praznika posvećenog ženama, podsećamo na besedu mitropolita šumadijskog, izgovorenu u Staroj kragujevačkoj crkvi, kao snažno svedočanstvo o porodici, odgovornosti roditelja i veri koja ne počinje u hramu, već u domu.
Protojerej Dušan Kolunđić u jednom od svojih dela ostavio je zapis o tome kako “vezivanje” i “razvezivanje” u porodičnom krugu povezuje generacije i priprema srce za radost Rođenja Hristovog.