DA LI JE POBAČAJ BOŽJA KAZNA: Sveštenik Vladimir Dolgih otkriva šta mnogi ne razumeju o bolnom iskustvu koje menja život jedne porodice
Otac Vladimir objašnjava kako se suočiti sa tugom, krivicom i duhovnim pitanjima bez gubitka vere i nade.
Pred polazak, srpskog sportistu i njegove prijatelje ispratio je blagoslov vladike topličkog Petra iz Saborne crkve u Beogradu, dok ih je na Kosovu i Metohiji dočekao vladika raško-prizrenski Teodosije.
Pod sloganom "Put do naše duše," srpski bokser Marko Nikolić, zajedno sa prijateljima Srđanom Veličkovićem i Ivanom Mladenovićem, započeo je neobično, ali duboko značajno hodočašće. Na biciklima, sa srcem punim vere i ljubavi prema otadžbini, krenuli su 25. avgusta 2024. godine iz Beograda ka svetinji nad svetinjama - Manastiru Gračanici, u srcu Kosova i Metohije.
Pre samog polaska, Marko Nikolić je sa skromnošću, ali i odlučnošću, poručio:
- Put do naše duše nije samo vožnja biciklom, već simboličan čin podrške našem narodu u ovom teškom vremenu. Želimo da pokažemo da nisu zaboravljeni, da njihova misija ima smisao i da njihovo junaštvo struji kroz sve nas.
Njihov put započeo je ispred Saborne crkve u Beogradu, gde su primili blagoslov vladike topličkog Petra, što je dodatno osnažilo njihovu volju i duhovnu misiju. Ivan je zbog kašnjenja voza stigao nešto kasnije, ali je u duhu jedinstva i vere, uspešno nastavio putovanje sa svojim prijateljima.
- Drugog dana hodočašća, otišli smo u Manastir Gradac u Raškoj, gde smo posetili sestrinstvo i igumaniju, mati Ninu, koju sam zavoleo kao svoju majku. Divna žena iz koje isijava toplina i ljubav. Često odem u Manastir Gradac, pa smo ga posetili i sada na ovom hodočašću - kaže za "Religiju" bokser Marko Nikolić.
Dolazak u Gračanicu bio je više od cilja - bio je to trenutak duhovnog preobraženja. U prisustvu velikog broja vernika i predstavnika lokalnih vlasti, među kojima su bili i predsednica opštine Gračanica, Ljiljana Šubarić, i predsednik Skupštine opštine Trstenik, Mario Spasić, Marko Nikolić je sa zahvalnošću izrazio svoje misli i osećanja.
- Od srca se zahvaljujemo na blagoslovima i podršci mitropolitu Teodosiju i vladiki Petru. Ovaj podvig je više njihov nego naš. Idemo dalje, čineći dobro jedni drugima u ime naše vere i našeg svetosavskog identiteta - rekao je Marko, posle liturgije I manastirske slave u Gračanici, gde je prisustvovao, svedočeći o snazi zajedništva i vere.
U srcu srpske duše, među zidinama drevnog manastira, Marko je osluškivao eho vekovnih poruka koje su srpskom narodu sa Kosova i Metohije uvek bile iste.
- Eho vapaja i zova srpskog naroda sa Kosova i Metohije teče kroz vreme i uvek ima istu poruku. Život na svetoj srpskoj zemlji, život pod okupacijom kao najveća srpska rana današnjice, ujedno i život koji rađa nove heroje. Taj život zove nas da ne zaboravimo, da damo naše malo za njihovo večno svetlo opstanka - poručio je Nikolić iz Gračanice.
Ovaj podvig, kao i reči koje su ga pratile, ostaju zapisani u srcima svih onih koji veruju u svetost i snagu srpskog jedinstva, kao trajni podsetnik da je put do naše duše put vere, ljubavi i nepokolebljivog duha.



Na praznik Uspenja Presvete Bogorodice, Čajniče je ponovo postalo središte vernog naroda, okupljenog pred čudotvornim likom Majke Božje, za koji se veruje da vekovima daruje isceljenja, utehu i snagu.
Na hramovnoj slavi Uspenja Presvete Bogorodice u Krajini održana je litija, pomen postradalim borcima i dodela crkvenih odlikovanja, među kojima i orden Kralja Milutina.
Na praznik Uspenja Presvete Bogorodice, u manastiru Rakovica, poglavar SPC pozvao vernike da iz primera Bogorodice i Hrista nauče smirenje i ljubav, ali i da pokažu odgovornost prema majkama, sestrama i kćerima.
Vernici se na ovaj veliki praznik sećaju uspenja Presvete Bogorodice, dok Tipik precizno određuje kada prestaje post i kada je dopušteno uzimati mrsnu hranu.
Otac Vladimir objašnjava kako se suočiti sa tugom, krivicom i duhovnim pitanjima bez gubitka vere i nade.
Izveštaj Skupštine pravoslavnih episkopa svedoči o snažnom širenju pravoslavnih bogoslužbenih mesta i rastu broja sveštenoslužitelja, uz vidljive promene na verskoj mapi Francuske i izazove koji prate ovaj process.
Sveti apostol Pavle podseća da Carstvo Božije "nije jelo ni piće" (Rimlj. 14,17), što znači da Bog ne može carstvovati u srcu koje je opterećeno prekomernim ugađanjem telu.
Ljubav je u hrišćanstvu postavljena kao temelj svega.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Iz knjige „Svetogorski kuvar – Kulinarske priče o svetogorskom životu“ otkrivamo jednostavan recept za posne medenjake na vodi koji zimi mame mirisom i toplinom manastirske trpeze.
U besedi za 30. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da prava veličina dolazi iz predanosti i krotkosti pred Bogom.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog proroka Ageja po starom kalendaru, Sećanje na 14.000 nevine dece po novom. Katolici slave Svetog Tomu Beketa, dok Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama.