Posle duge i teške bolesti, upokojila se dugogodišnja članica redakcije Radija Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke „Slovo ljubve“.
Uoči Mitrovdana, posle duge i teške bolesti, u Gospodu se upokojila Sanja Panović, dugogodišnji član redakcije Radija Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke „Slovo ljubve“. Molitveni ispraćaj biće održan na groblju Orlovača u ponedeljak, 10. novembra 2025. godine. Opelo počinje u 11.30 časova, a sahrana u 12 časova.
Život posvećen veri, radu i zajednici
Sanja Panović je u redakciji Radija "Slovo ljubve" ostavila dubok trag, ne samo kao novinar i saradnik, već kao iskreni svedok vere i ljubavi prema Crkvi.
Njeno prisustvo u etru, blag i smiren ton kojim je vodila emisije, urezali su se u sećanje mnogih slušalaca koji su kroz njene reči osećali toplinu, mir i duhovnu snagu.
Kolege je pamte kao čoveka zajednice: požrtvovanu, predanu i radosnu saradnicu koja je svoj posao obavljala s verom da svaka izgovorena reč treba da donese dobro drugima.
Njena koleginica Jelena Jež, u oproštajnom tekstu objavljenom na portalu Radija "Slovo ljubve", zapisala je:
- Ona je bila Čovek. Majka, Supruga, Ćerka, Prijatelj. Borac i Saborac. Iznad svega - hrišćanin. Neko ko ne kuka zbog svojih muka i problema, već ih smireno nosi i trpi, ali takođe oseća bol drugih, sa njima pati i tuguje, brine, traži rešenje, bori se.
SPC
Sanja Panovič upokojila se uoči Mitrovdana
Hrišćansko strpljenje i snaga u trpljenju
Tokom duge bolesti, Sanja je pokazala hrabrost i dostojanstvo koje rađa samo duboka vera. Trpela je smireno, bez ogorčenja i žaljenja, u potpunom poverenju u volju Božju.
Njeni najbliži i kolege svedoče da je bolest nosila s mirom i blagošću, ne želeći da svojim bolom optereti druge, već da i dalje širi radost, nadu i ljubav.
- Bolest je nosila tako dostojanstveno, da su se mnogi zdravi postideli. Radost je delila sa svima, ne štedeći se, pa i kada je bilo baš teško. A samo smo pretpostavljali koliko je teško moglo biti - napisala je Jelena Jež.
Gospod joj je, kako piše, podario još vremena da se raduje sa svojom decom, koja su u zdravoj i čestitoj porodičnoj zajednici porasla u divne mlade ljude.
Glas koji je unosio svetlost i mir
Za mnoge slušaoce Radija „Slovo ljubve“, Sanja Panović ostaje glas koji je unosio svetlost, toplinu i duhovnu vedrinu. Njene emisije bile su prozor ka duhovnosti, ka lepoti liturgijskog života i svakodnevne hrišćanske radosti.
- Upoznajte našu Sanju, ako do sada niste imali prilike, kroz emisije koje je vodila, kroz lepotu i radost koju je otkrivala i delila iz studija u Kraljice Natalije 76 - navodi se u oproštajnom tekstu.
Ovo nije zbogom, već do viđenja
U duhu hrišćanske nade u vaskrsenje, kolege i prijatelji od Sanje se ne opraštaju zauvek, već veruju da će se ponovo sresti tamo gde nema bola ni suza, gde večna svetlost sija.
- I na kraju, ovo nije zbogom. Ovo je do viđenja, nadam se, na istom mestu - napisala je Ječlena Jež.
U tišini pred Mitrovdan, Sanja Panović je predala svoju dušu Gospodu, onako kako je i živela — tiho, smireno i s verom. U srcima onih koji su je poznavali, ostaće zapamćena kao žena molitve, ljubavi i blagosti, kao saradnica koja je svetlost vere pretočila u reč, i kao sestra koja nas podseća da "smrt nije kraj, već prelazak u večni život".
Patrijarh Porfirije služio opelo u hramu Uspenja Presvete Bogorodice, gde su se sabrili monasi, rodbina, prijatelji i građani da odaju poslednju počast voljenom pastiru Eparhije bačke.
Na opelu protojereju-stavroforu Tomi Pavloviću, koji je decenijama služio u valjevskim hramovima, vernici su sa tugom i zahvalnošću svedočili o njegovoj dobroti, blagosti i osmehu koji je svima donosio mir i nadu u život večni.
Na praznik Prepodobne Efrosinije i Prepodobnog Sergija Radonješkog u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu služena je zaupokojena liturgija za pokoj duše oca Ilije.
Rođena u selu Selogražde kod Prizrena, mati Evgenija je ceo život posvetila manastirima i molitvi, ostavljajući neizbrisiv trag u Pokajnici i u srcima vernika.
Finansijska odluka o pomoći u obnovi manastira u Srpskom Kovinu otvorila je priču o veri, istorijskom pamćenju i odnosu države i Crkve severno od Dunava.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Roditelji, supruga i prijatelji mladog veroučitelja Stefana Đokića (30) slomljeni bolom dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve u dirljivoj besedi govorio o smrti koja para srca i o veri koja jedina može da uteši.
Uz zvuke molitve i tišinu ispunjenu bolom, hiljade ljudi u ispratile su libanskog džez umetnika, sina legendarne pevačice Fejruz i jednog od najvećih muzičkih buntovnika arapskog sveta.
Finansijska odluka o pomoći u obnovi manastira u Srpskom Kovinu otvorila je priču o veri, istorijskom pamćenju i odnosu države i Crkve severno od Dunava.
U Jagodnjaku nadomak Osijeka, na praznik Svetog Nikolaja, obeleženo je 300 godina Nikolajevskog hrama, sabornosti i istrajanja Srba na prostoru današnje Hrvatske.
Pred stotinama mališana u Hramu Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve je besedio o daru života, dugu ljubavi i veri koja se ne troši, već umnožava.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Jednostavno pripremljeno, a bogato aromama, ovaj praznični specijalitet spaja vekovne običaje, miris pečenog luka i maslinovo ulje na trpezama gde se slavi dolazak Božića.
Pouka velikog duhovnika 20. veka otkriva šta stoji iza unutrašnjeg zamora, zašto pad nije kraj i kako se vodi borba koja ne uništava čoveka, već ga vraća na put trezvenosti i nade.