Arhijerej Grčke pravoslavne crkve pozvao je episkope i sveštenstvo na ljubav i prihvatanje, bez obzira na lične izbore vernika. Umesto prekora, on naglašava važnost dijaloga i razumevanja prema svakom čoveku, čime otvara novo poglavlje u odnosu Crkve prema savremenim društvenim izazovima.
U novijim istupima, visokodostojnik Grčke pravoslavne crkve, mitropolit solunski Filotej, izneo je stav koji se u pravoslavnom svetu doživljava kao presedan. Prema pisanju "Ortodoks Tajmsa," mitropolit Filotej je govorio o pristupu Crkve prema istopolnim brakovima, naglašavajući važnost ljubavi i razumevanja iznad osuđivanja. Njegove reči odjeknule su pravoslavnim svetom, jer je on prvi arhijerej koji se javno suprotstavio strogoj osudi osoba čiji životni izbori nisu u saglasju sa crkvenim učenjem.
Mitropolit Filotej je naglasio potrebu da episkopi ne smeju nikoga da proklinju, već da bezuslovno prihvate i ostanu uz svakoga.
- Episkop mora svakoga da voli i nikoga da proklinje - rekao je mitropolit Filotej, podsećajući sveštenike da, čak i kada se ne slažu sa nečijim načinom života, njihova dužnost ostaje pokazivanje ljubavi i prisustvo u životu svake osobe. Time je postavio izuzetno značajan temelj za pristup sveštenstva u izazovnim pitanjima savremenog društva.
Dalje, mitropolit Filotej je osudio preterane reakcije pojedinih sveštenika prema istopolnim zajednicama, podsećajući da Crkva nije tu da sudi, već da vodi dijalog i pruži podršku. Naglasio je da misija Crkve leži u pokazivanju razumevanja i strpljenja prema svakom čoveku, bez obzira na njegove životne izbore i uverenja. Njegov stav poziva na duboko promišljanje u pravoslavnim krugovima i podstiče razmišljanje o ulozi Crkve u svetu u kojem se vrednosti i društveni okviri brzo menjaju.
Na ovaj način, mitropolit Filotej nije promenio tradicionalno učenje Crkve, ali je svojim rečima otvorio prostor za drugačiji pristup koji poziva na saosećanje i uključivost prema svima, bez obzira na njihove životne izbore.
Izjava mitropolita solunskog već je izazvala različite reakcije, i verovatno će pokrenuti lavinu negodovanja među tradicionalnijim vernicima, dok će u crkvenim krugovima nastaviti da podstiče diskusije o ulozi Crkve u svetu koji se brzo menja. Uprkos tome, mitropolit Filotej ostaje dosledan poruci o ljubavi i razumevanju kao središnjem zadatku pastira, nastojeći da u svakoj osobi prepozna dostojanstvo i mesto u zagrljaju vere.
Tumančenje pravoslavnih običaja neretko je inspirisano ličnim pečatkom i pogledom na to kako treba da pristupamo određenim pravilima, koje nalaže crkva.
Policija u selu blizu Soluna privela je sveštenika nakon prijave da je tokom žučne rasprave napao svoju sedamnaestogodišnju ćerku pred očima njene maloletne sestre. Privedeni je uložio protivtužbu, tvrdeći da mu je ćerka pretila nožem, što dodatno usložnjava ovaj porodični sukob.
Svetlost kandila nije samo plamen, već vodič ka duhovnom buđenju i podsećanje na Hristovu prisutnost u nama. Sveti vladika Nikolaj ukratko je objasnio razloge zbog kojih je ova svetlost važna za svaki verujući dom i srce.
Na današnji praznik, prisećamo se svedočanstava o događaju koji se odigrao pred ikonom Svetog velikomučenika Dimitrija u Solunu. Ovaj neobični susret sa svetiteljem, u trenutku kada su sile protiv pravoslavlja bile brojčano nadmoćnije, postao je simbol borbe za slobodu, veru i opstanak srpskog naroda.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
U saopštenju se ističu brak, porodica i vaspitanje dece kao vrednosti koje treba čuvati, uz jasan apel da eventualno okupljanje ne preraste u vređanje, podele i sukobe.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.