U nezaboravnoj duhovnoj tribini u Hramu Svetog Save, pod nazivom „Jeste i biće“, iguman manastira Podmaine govorio je o najvećem susretu koji nas čeka — susretu sa Hristom.
Hram Svetog Save na Vračaru, najveći i jedan od najlepših pravoslavnih hramova na Balkanu, bio je sinoć ispunjen do poslednjeg mesta. Vernici svih generacija okupili su se na duhovnoj tribini koju je održao jedan od najdarovitijih i najslušanijih besednika savremenog pravoslavlja — jeromonah Rafailo, iguman manastira Podmaine.
SPC
Duhovna tribina jeromonaha Rafaila "Jeste i biće" u hramu Svetog Save
Tema tribine nosila je naslov „Jeste i biće“, a već sam naziv izazvao je duboku kontemplaciju i otvorio vrata večnim pitanjima koja se tiču svakog čoveka: Ko smo? Gde idemo? Kako se pripremiti za ono što dolazi posle vremena?
Beseda oca Rafaila bila je istovremeno duboka, jednostavna i silno nadahnjujuća. Njegove reči dopirale su do srca prisutnih, a tišina u hramu — netaknuta i potpuna — svedočila je o duhovnoj gladi naroda, ali i o moći Božije istine kada se ona izgovara čistim srcem.
SPC
Duhovnu tribinu oca Rafaila pratio je i patrijarh srpski Porfirije
Jedan od momenata koji je posebno odjeknuo među sabranima bio je onaj kada je otac Rafailo govorio o pripremi za Strašni sud — ne iz ugla zastrašivanja, već kao poziv na ljubav, budnost i svetootačku disciplinu.
– Kako da se pripremimo za Sudnji dan? – upitao je jeromonah Rafailo, pa nastavio:
– Da bismo i mi bili među onima koji će biti vazneti na nebesa, veoma je važno da u vremenu u kom živimo, ovom današnjem, budemo potpuno „mobilisani“ i nadahnuti Duhom Svetim. Nije nam mnogo tog vremena ostalo. Neki kažu da je nemoguće. Moguće je, braćo i sestre. Moguće je. Ima tu još i nekih asketskih „instrumenata“ kako čovek da sebe privikne da živi u ritmu Crkve, kako da prati njen raspored. Malo po malo – poručio je jedan od najvećih besednika današnjice, a onda dodao:
– Slava Bogu, ima i među vama onih koji žive takav život. Koji se iz dana u dan pripremaju za taj neminovni susret. Jer, svi ćemo, bez izuzetka, toga dana sa Hristom se sresti. Zato treba da se trudimo da Ga sretnemo kao oni koji Ga vole. Bitno Ga je zavoleti. Teško onima koji Ga ne zavole u vremenu u kome žive.
SPC
Duhovna tribina jeromonaha Rafaila "Jeste i biće" u hramu Svetog Save
Ove reči nisu bile izrečene tek da bi bile zapamćene, već da bi bile primenjene. Otac Rafailo nije govorio kao neko ko „zna više“, već kao duhovni brat koji kuca na vrata savesti svakog prisutnog. Njegov poziv bio je poziv na unutrašnju mobilizaciju, na život u Duhu, u liturgijskom ritmu Crkve, na tihovanje i post, na pokajanje i ljubav.
Duhovna tribina u Hramu Svetog Save bila je više od predavanja — bila je iskustvo Crkve u malom, svetionik za sve one koji u tami savremenog sveta traže svetlost koja ne gasne. Jer, kako nas podseća otac Rafailo, svi ćemo se sresti sa Hristom. Pitanje je samo — da li ćemo Ga dočekati kao Prijatelja ili kao Stranca.
U tišini podviga i molitve, iguman manastira Rukumija govori o biblijskom proroštvu – kraju jedne civilizacije, kao i dolasku antihrista i ruskom caru koji će biti utočište verujućih.
Jedan od najdarovitijih pravoslavnih besednika današnjice, jeromonah Rafailo Boljević iz manastira Podmaine, održaće 3. juna na Vračaru tribinu pod nazivom „Jeste i biće“ – reč o večnim pitanjima postojanja, veri i unutrašnjem miru.
U besedi za subotu 2. sedmice po Duhovima, sveti Nikolaj Ohridski i Žički kroz Jevanđelje i poslanicu apostola Jakova otkriva shvatanje u kojem ulje postaje sredstvo blagodati i mesto susreta ljudske nemoći i božanske pomoći.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Jermu po novom kalendaru i Svetu mučenicu Akilinu po starom, katolici slave blagdan Bezgrešno Srce Marijino, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Incident kod Damaskih vrata izazvao je zabrinutost verskih zajednica, uz navode da policija nije izvršila hapšenja i da je oštećenom sugerisano da ne podnese zvaničnu prijavu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Predstojatelj Srpske pravoslavne crkve služio je liturgiju u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja, a posebnu pažnju izazvali su darovi, poruke o Časnom Pojasu i dodela najvišeg monaškog čina igumanu manastira Podmajne.
U svetinji nadomak Budve služena je liturgija za pamćenje – bratija je dobila nove podvižnike, dok je mitropolit Joanikije govorio o tajni sveštenstva i iskušenjima kroz koja hrišćani prolaze.
U besedi za subotu 2. sedmice po Duhovima, sveti Nikolaj Ohridski i Žički kroz Jevanđelje i poslanicu apostola Jakova otkriva shvatanje u kojem ulje postaje sredstvo blagodati i mesto susreta ljudske nemoći i božanske pomoći.
Incident kod Damaskih vrata izazvao je zabrinutost verskih zajednica, uz navode da policija nije izvršila hapšenja i da je oštećenom sugerisano da ne podnese zvaničnu prijavu.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Zapis iz „Svetogorskog kuvara“ monaha Onufrija otkriva kako kombinacija spanaća, oraha i tahinija stvara jelo koje iznenađuje i ukusom i jednostavnošću, posebno u danima posta na vodi.
Od Nemanjića i Svetog Save do legendi o skrivenom blagu i izvoru za koji se veruje da ima posebnu snagu, svetinja u dolini reke Studenice i dalje spaja proverenu istoriju i predanja koja ne prestaju da žive.