U nezaboravnoj duhovnoj tribini u Hramu Svetog Save, pod nazivom „Jeste i biće“, iguman manastira Podmaine govorio je o najvećem susretu koji nas čeka — susretu sa Hristom.
Hram Svetog Save na Vračaru, najveći i jedan od najlepših pravoslavnih hramova na Balkanu, bio je sinoć ispunjen do poslednjeg mesta. Vernici svih generacija okupili su se na duhovnoj tribini koju je održao jedan od najdarovitijih i najslušanijih besednika savremenog pravoslavlja — jeromonah Rafailo, iguman manastira Podmaine.
SPC
Duhovna tribina jeromonaha Rafaila "Jeste i biće" u hramu Svetog Save
Tema tribine nosila je naslov „Jeste i biće“, a već sam naziv izazvao je duboku kontemplaciju i otvorio vrata večnim pitanjima koja se tiču svakog čoveka: Ko smo? Gde idemo? Kako se pripremiti za ono što dolazi posle vremena?
Beseda oca Rafaila bila je istovremeno duboka, jednostavna i silno nadahnjujuća. Njegove reči dopirale su do srca prisutnih, a tišina u hramu — netaknuta i potpuna — svedočila je o duhovnoj gladi naroda, ali i o moći Božije istine kada se ona izgovara čistim srcem.
SPC
Duhovnu tribinu oca Rafaila pratio je i patrijarh srpski Porfirije
Jedan od momenata koji je posebno odjeknuo među sabranima bio je onaj kada je otac Rafailo govorio o pripremi za Strašni sud — ne iz ugla zastrašivanja, već kao poziv na ljubav, budnost i svetootačku disciplinu.
– Kako da se pripremimo za Sudnji dan? – upitao je jeromonah Rafailo, pa nastavio:
– Da bismo i mi bili među onima koji će biti vazneti na nebesa, veoma je važno da u vremenu u kom živimo, ovom današnjem, budemo potpuno „mobilisani“ i nadahnuti Duhom Svetim. Nije nam mnogo tog vremena ostalo. Neki kažu da je nemoguće. Moguće je, braćo i sestre. Moguće je. Ima tu još i nekih asketskih „instrumenata“ kako čovek da sebe privikne da živi u ritmu Crkve, kako da prati njen raspored. Malo po malo – poručio je jedan od najvećih besednika današnjice, a onda dodao:
– Slava Bogu, ima i među vama onih koji žive takav život. Koji se iz dana u dan pripremaju za taj neminovni susret. Jer, svi ćemo, bez izuzetka, toga dana sa Hristom se sresti. Zato treba da se trudimo da Ga sretnemo kao oni koji Ga vole. Bitno Ga je zavoleti. Teško onima koji Ga ne zavole u vremenu u kome žive.
SPC
Duhovna tribina jeromonaha Rafaila "Jeste i biće" u hramu Svetog Save
Ove reči nisu bile izrečene tek da bi bile zapamćene, već da bi bile primenjene. Otac Rafailo nije govorio kao neko ko „zna više“, već kao duhovni brat koji kuca na vrata savesti svakog prisutnog. Njegov poziv bio je poziv na unutrašnju mobilizaciju, na život u Duhu, u liturgijskom ritmu Crkve, na tihovanje i post, na pokajanje i ljubav.
Duhovna tribina u Hramu Svetog Save bila je više od predavanja — bila je iskustvo Crkve u malom, svetionik za sve one koji u tami savremenog sveta traže svetlost koja ne gasne. Jer, kako nas podseća otac Rafailo, svi ćemo se sresti sa Hristom. Pitanje je samo — da li ćemo Ga dočekati kao Prijatelja ili kao Stranca.
U tišini podviga i molitve, iguman manastira Rukumija govori o biblijskom proroštvu – kraju jedne civilizacije, kao i dolasku antihrista i ruskom caru koji će biti utočište verujućih.
Jedan od najdarovitijih pravoslavnih besednika današnjice, jeromonah Rafailo Boljević iz manastira Podmaine, održaće 3. juna na Vračaru tribinu pod nazivom „Jeste i biće“ – reč o večnim pitanjima postojanja, veri i unutrašnjem miru.
Vitovnički duhovnik objasnio je zašto krštenje i krsna slava nisu dovoljni ako se ne menjamo iznutra i ne trudimo se da živimo u skladu sa hrišćanskim učenjem.
Dok jedni žito pripremaju od mlevene pšenice, drugi ostavljaju cela zrna. Sveštenici objašnjavaju da li Crkva propisuje kako slavsko žito treba da izgleda.
U besedi za ponedeljak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, podsećajući na iskustvo cara Davida, objašnjava kakvo se blaženstvo rađa kada čovek prizna svoje grehe i zadobije Božju milost.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Vitovnički duhovnik objasnio je zašto krštenje i krsna slava nisu dovoljni ako se ne menjamo iznutra i ne trudimo se da živimo u skladu sa hrišćanskim učenjem.
U Crkvi Ružici služeno je praznično bdenje, dok su u Kapeli Svete Petke sveštenici čitali molitve pred moštima svetiteljke i blagosiljali okupljene vernike. Potom je u kapeli služena i sveta tajna jeleosvećenja.
Arhijerejski namesnik novopazarski objašnjava kada se na slavu posti, šta se obavezno priprema, kada se osveštava vodica i podseća na reči patrijarha Pavla o slav¬skoj trpezi.
Predstojatelj Srpske pravoslavne crkve služio je liturgiju u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja, a posebnu pažnju izazvali su darovi, poruke o Časnom Pojasu i dodela najvišeg monaškog čina igumanu manastira Podmajne.
Na praznik Ulaska Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista u Jerusalim, dok su se iz naroda čuli poklici „Osana Sinu Davidovu“, poglavar Srpske pravoslavne crkve u nadahnutoj besedi poručio je da samo Hristos donosi odgovor na najdublje čežnje i strahove čoveka – i nudi večni život tamo gde sve drugo staje.
Vitovnički duhovnik objasnio je zašto krštenje i krsna slava nisu dovoljni ako se ne menjamo iznutra i ne trudimo se da živimo u skladu sa hrišćanskim učenjem.
Dok jedni žito pripremaju od mlevene pšenice, drugi ostavljaju cela zrna. Sveštenici objašnjavaju da li Crkva propisuje kako slavsko žito treba da izgleda.
U Crkvi Ružici služeno je praznično bdenje, dok su u Kapeli Svete Petke sveštenici čitali molitve pred moštima svetiteljke i blagosiljali okupljene vernike. Potom je u kapeli služena i sveta tajna jeleosvećenja.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Dok jedni žito pripremaju od mlevene pšenice, drugi ostavljaju cela zrna. Sveštenici objašnjavaju da li Crkva propisuje kako slavsko žito treba da izgleda.
Njihova žitija svedoče o stradanju i nepokolebljivoj vernosti Hristu, a Crkva ih molitveno proslavlja kao primer postojanosti u veri čak i pred najtežim mukama.
U besedi za ponedeljak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, podsećajući na iskustvo cara Davida, objašnjava kakvo se blaženstvo rađa kada čovek prizna svoje grehe i zadobije Božju milost.