U nezaboravnoj duhovnoj tribini u Hramu Svetog Save, pod nazivom „Jeste i biće“, iguman manastira Podmaine govorio je o najvećem susretu koji nas čeka — susretu sa Hristom.
Hram Svetog Save na Vračaru, najveći i jedan od najlepših pravoslavnih hramova na Balkanu, bio je sinoć ispunjen do poslednjeg mesta. Vernici svih generacija okupili su se na duhovnoj tribini koju je održao jedan od najdarovitijih i najslušanijih besednika savremenog pravoslavlja — jeromonah Rafailo, iguman manastira Podmaine.
SPC
Duhovna tribina jeromonaha Rafaila "Jeste i biće" u hramu Svetog Save
Tema tribine nosila je naslov „Jeste i biće“, a već sam naziv izazvao je duboku kontemplaciju i otvorio vrata večnim pitanjima koja se tiču svakog čoveka: Ko smo? Gde idemo? Kako se pripremiti za ono što dolazi posle vremena?
Beseda oca Rafaila bila je istovremeno duboka, jednostavna i silno nadahnjujuća. Njegove reči dopirale su do srca prisutnih, a tišina u hramu — netaknuta i potpuna — svedočila je o duhovnoj gladi naroda, ali i o moći Božije istine kada se ona izgovara čistim srcem.
SPC
Duhovnu tribinu oca Rafaila pratio je i patrijarh srpski Porfirije
Jedan od momenata koji je posebno odjeknuo među sabranima bio je onaj kada je otac Rafailo govorio o pripremi za Strašni sud — ne iz ugla zastrašivanja, već kao poziv na ljubav, budnost i svetootačku disciplinu.
– Kako da se pripremimo za Sudnji dan? – upitao je jeromonah Rafailo, pa nastavio:
– Da bismo i mi bili među onima koji će biti vazneti na nebesa, veoma je važno da u vremenu u kom živimo, ovom današnjem, budemo potpuno „mobilisani“ i nadahnuti Duhom Svetim. Nije nam mnogo tog vremena ostalo. Neki kažu da je nemoguće. Moguće je, braćo i sestre. Moguće je. Ima tu još i nekih asketskih „instrumenata“ kako čovek da sebe privikne da živi u ritmu Crkve, kako da prati njen raspored. Malo po malo – poručio je jedan od najvećih besednika današnjice, a onda dodao:
– Slava Bogu, ima i među vama onih koji žive takav život. Koji se iz dana u dan pripremaju za taj neminovni susret. Jer, svi ćemo, bez izuzetka, toga dana sa Hristom se sresti. Zato treba da se trudimo da Ga sretnemo kao oni koji Ga vole. Bitno Ga je zavoleti. Teško onima koji Ga ne zavole u vremenu u kome žive.
SPC
Duhovna tribina jeromonaha Rafaila "Jeste i biće" u hramu Svetog Save
Ove reči nisu bile izrečene tek da bi bile zapamćene, već da bi bile primenjene. Otac Rafailo nije govorio kao neko ko „zna više“, već kao duhovni brat koji kuca na vrata savesti svakog prisutnog. Njegov poziv bio je poziv na unutrašnju mobilizaciju, na život u Duhu, u liturgijskom ritmu Crkve, na tihovanje i post, na pokajanje i ljubav.
Duhovna tribina u Hramu Svetog Save bila je više od predavanja — bila je iskustvo Crkve u malom, svetionik za sve one koji u tami savremenog sveta traže svetlost koja ne gasne. Jer, kako nas podseća otac Rafailo, svi ćemo se sresti sa Hristom. Pitanje je samo — da li ćemo Ga dočekati kao Prijatelja ili kao Stranca.
U tišini podviga i molitve, iguman manastira Rukumija govori o biblijskom proroštvu – kraju jedne civilizacije, kao i dolasku antihrista i ruskom caru koji će biti utočište verujućih.
Jedan od najdarovitijih pravoslavnih besednika današnjice, jeromonah Rafailo Boljević iz manastira Podmaine, održaće 3. juna na Vračaru tribinu pod nazivom „Jeste i biće“ – reč o večnim pitanjima postojanja, veri i unutrašnjem miru.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, sveštenik pri Hramu Svete Trojice u Starom gradu Budvi objašnjava na koji način priprema, blagoslov i vrlinski život supružnika mogu izgraditi istinsku bračnu zajednicu.
Navikli smo da veru pretvaramo u spisak zahteva i obećanja, ali Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u jednoj kratkoj misli ruši tu logiku i vraća nas na pitanje koje ne može da se zaobiđe: šta zapravo znači stati pred Boga bez trgovine i bez računa?
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
U svetinji nadomak Budve služena je liturgija za pamćenje – bratija je dobila nove podvižnike, dok je mitropolit Joanikije govorio o tajni sveštenstva i iskušenjima kroz koja hrišćani prolaze.
Iguman Manastira Podmaine i jedan od omiljenih besednika, objašnjava da prekomerno uzdizanje svetitelja može dovesti do suprotnog efekta, stvarajući situaciju u kojoj ih stavljamo iznad poštovanja samog Boga, što je protivno učenju pravoslavne crkve.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, sveštenik pri Hramu Svete Trojice u Starom gradu Budvi objašnjava na koji način priprema, blagoslov i vrlinski život supružnika mogu izgraditi istinsku bračnu zajednicu.
Navikli smo da veru pretvaramo u spisak zahteva i obećanja, ali Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u jednoj kratkoj misli ruši tu logiku i vraća nas na pitanje koje ne može da se zaobiđe: šta zapravo znači stati pred Boga bez trgovine i bez računa?
U kratkoj, ali nemilosrdno preciznoj pouci, veliki duhovnik pokazuje kako čovek, bežeći od blagodarnosti, sam sebi zatvara vrata smisla – i zašto se Bogu najčešće vraćamo tek kada nas život pritisne do kraja.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Stihovi 2:284-285 iz Kurana otkrivaju kako svaka misao, delo i osećanje oblikuju našu svakodnevnicu i podsećaju na odgovornost pred Božijom prisutnošću.
U kratkoj, ali nemilosrdno preciznoj pouci, veliki duhovnik pokazuje kako čovek, bežeći od blagodarnosti, sam sebi zatvara vrata smisla – i zašto se Bogu najčešće vraćamo tek kada nas život pritisne do kraja.
Od Morinja do Kotora, život i mučeništvo Mihaila Barbića dobija večnu slavu – uz liturgijsko prisustvo mitropolita Joanikija i arhijereja, vera i hrabrost ovog sveštenika zasijali su kao svetionik za generacije vernika.