Protojerej moskovskog hrama Četrdeset sevastijskih mučenika ukazuje na granicu koju mnogi prelaze iz navike.
Pitanje davanja imena kućnim ljubimcima, posebno mačkama, ponovo je otvorilo raspravu u crkvenim krugovima o granici između bliskosti prema životinjama i očuvanja ljudskog imena kao posebne oznake ličnosti.
Protojerej Maksim Pervozvanski, sveštenik moskovskog hrama Četrdeset sevastijskih mučenika, skrenuo je pažnju da se u crkvenoj i narodnoj praksi može uočiti izvesna osetljivost kada je reč o imenovanju životinja ljudskim imenima.
- Mačke ne treba nazivati ljudskim imenima… Bolje je birati deminutive i odmilice - rekao je sveštenik Maksim Pervozvanski za TASS, dodajući da je prihvatljivije koristiti umanjene ili „od milja“ oblike, poput imena Vasko umesto Vasilije. Istovremeno je naglasio da je primerenije birati imena koja nisu ljudska, već nadimke ili druge maštovite varijante.
hram-vidnoe.sit
Protojerej Maksim Pervozvanski, sveštenik moskovskog hrama Četrdeset sevastijskih mučenika
Njegove reči otvaraju staro pitanje tradicije: u kojoj meri se ljudska imena, koja u hrišćanskom shvatanju nose i ličnu i duhovnu težinu, mogu prenositi na životinje koje zauzimaju mesto u svakodnevnom životu porodice.
Sličan ton opreza prema savremenom odnosu čoveka i kućnih ljubimaca može se čuti i kod sveštenika Gligorija Markovića iz crkve Svetih cara Konstantina i carice Jelene na Voždovcu, koji ukazuje da današnji odnos prema životinjama često govori više o ljudima nego o samim životinjama.
- Mi smo životinjama ukinuli funkcionalnost i smeštamo ih kao kućne ljubimce… dajemo im krštena imena - naveo je otac Gligorije u jednom od svojih javnih obraćanja, ističući da se u takvom pristupu često projektuju ljudska osećanja i očekivanja na bića koja funkcionišu po sopstvenoj prirodi.
On je, govoreći iz ličnog iskustva, opisao i situaciju sa belgijskim ovčarom na parohiji, koji je dugo bio u kavezu, postavljajući pitanje da li je životinja zaista bila srećna ili su zadovoljstvo pre svega osećali ljudi koji su je imali.
Ovakva razmišljanja otvaraju širu temu savremenog odnosa prema životinjama u pravoslavnom kontekstu: između bliskosti i brige, i potrebe da se ne brišu granice koje, prema mišljenju sveštenika, imaju i simboličko i duhovno značenje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Veliki petak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog proroka Jezekilja, dok Jevreji obeležavaju šabatski dan nakon Pashe, a muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Rimski upravitelj Judeje, Pontije Pilat, u početku nije nalazio osnov da ga osudi, ali je pod pritiskom naroda i optužbi da se proglašava carem i time ugrožava vlast imperatora, na kraju popustio.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Od pranja nogu apostolima do ustanovljenja pričešća, ovaj dan nosi poruku smirenja i unutrašnjeg preobražaja, dok narodni običaji otkrivaju kako se vekovima pripremamo za najveći hrišćanski praznik.