U svetu punom izazova, dva brata kroz avanture otkrivaju kako ljubav i dobrota mogu promeniti život i obasjati put svakog od nas.
U jednom mirnom naselju, na kraju grada, živeli su braća Jovan i Jakov sa svojim roditeljima, Veljkom i Svetlanom. Otac Veljko bio je vredan čovek, uvek je radio sa puno ljubavi i posvećenosti, a majka Svetlana je sa toplinom i nežnošću brinula o svojoj deci. Njihovi roditelji su ih još od malih nogu vaspitavali u duhu ljubavi prema Bogu, bližnjem i prirodi. Zamišljali su svet u kojem se poštuju pravoslavne vrednosti, vera i ljubav prema svim stvorenjima.
Jovan, mlađi brat, bio je veselo i radoznalo dete, uvek je postavljao pitanja, voleo da istražuje, trči kroz šumu i divi se svemu što je bilo novo. Jakov, stariji brat, bio je ozbiljniji i promišljeniji, sa posebnim poštovanjem prema tradiciji. Zajedno su učili od svojih roditelja da ljubav prema Bogu nije samo u crkvi, već i u svakom dobrom delu koje učinimo. Iako su bili različiti, njihov odnos bio je pun uzajamnog poverenja i brige.
Jednog sunčanog popodneva, dok su se braća igrala u dvorištu, njihov otac Veljko pozvao ih je da sednu i pričaju. Bio je to običaj u njihovoj kući: svaki put kada su se dečaci ponašali dobro, otac bi ih pozvao na razgovor, da ih podseti na lepe vrednosti i pravoslavne pouke.
- Danas želim da vam pričam o svetlosti - rekao je otac.
- Nekada, davno, ljudi nisu znali za Boga i hodali su u tami. A onda je, na ovaj svet, došao Isus Hristos, i On je bio ta Svetlost koja je obasjala naš put.
Ilustracija: religija.rs
Ilustracija
Jovan je pažljivo slušao, dok je Jakov u tišini razmišljao o rečima svog oca. Onda je Jovan, sa velikim očima, pitao:
- Tata, kako možemo da budemo svetlost kao što je bio Hristos?
Otac je nasmešio i odgovorio:
- Svetlost nije samo ono što se vidi. Svetlost je u našem srcu. Kad budemo ljubazni, kad pomažemo drugima, kad budemo pošteni i verni, mi postajemo svetlo za ljude oko nas. I to je najlepši način da živimo kao Hristos.
Ilustracija: religija.rs
Ilustracija
Tog dana, dok su šetali nedaleko od doma, Jovan i Jakov su primetili da su svi ljudi oko njih imali svoje svetlosti, samo je trebalo da ih prepoznaju. U školi su pomogli svom prijatelju Marku, koji nije mogao da reši zadatak, a svojoj baki su pomogli da nosi korpu sa povrćem. Zamišljali su da je to kao mala svetla koja sijaju iz njihovih srca.
Ali onda se desilo nešto neočekivano. Jednog dana, dok su se vraćali iz škole, primetili su dečaka koji je sedeo sam na klupi. Izgledao je tužno, nije imao nikog sa sobom. Jovan je odmah želeo da mu priđe i pita ga šta nije u redu, dok je Jakov zastao, pomislivši kako bi trebalo prvo da bude oprezan. Jovan je ipak odlučio da ne odugovlači. Prišao je dečaku i pitao ga da li želi da se igra sa njima.
- Zovem se Luka - rekao je dečak tiho.
- Nemam nikog da se igram - dodao je.
- Onda ćeš se igrati sa nama! - rekao je Jovan sa osmehom, a Jakov je dodao:
- Upravo smo razgovarali o svetlosti. I sad želimo da ti pomognemo da je pronađeš!
Ilustracija: religija.rs
Ilustracija
Luka je u početku bio zbunjen, ali je ubrzo shvatio da nije bio sam. Jovan i Jakov su ga uveravali da je ljubav prema Bogu ta koja nas vodi da činimo dobra dela, a to je i ono što nas povezuje kao ljude. Luka je počeo da se smeška i zajedno su svi otišli na igralište, igrajući se i smejuci se.
I tog dana, dok su svi zajedno trčali po livadi, Jovan i Jakov su shvatili pravu snagu svetlosti koju je Isus doneo. Nije bila to svetlost koju možete da vidite, već svetlost koju možete da nosite u svom srcu, i koja čini da svet oko vas postane lepši.
Kod kuće su roditelji ponosno gledali svoju decu, znajući da su ih učili pravim vrednostima. Na kraju dana, dok je sunce zalazilo, Veljko je rekao:
- Svetlost koju nosite u srcu, nikada ne smete da zaboravite. Neka vas vodi kroz život.
I Jovan i Jakov su obećali da će uvek biti svetlost, baš kao što je Hristos bio za sve nas. I tako je prošao još jedan dan u životu braće, u životu u kojem su ljubav, poštovanje i svetlost svakog dana nosili sa sobom, menjajući svet oko sebe na bolje.
Portal religija.rs nastavlja sa svojom akcijom u kojoj svake nedelje u 19 časova objavljujemo priče za najmlađe. U narednom periodu očekujte nove tekstove i video verzije dečjih pripovedaka nadahnutih pravoslavnim predanjima, koje donose mudrost, ljubav i veru.
Milica, Natalija i Marija i njihov pas kreću na neverovatno putovanje koje će im promeniti živote, otkrivajući da istinska svetlost dolazi iz ljubavi i vere.
Od gematrije i mističnih tumačenja do svetih tekstova i običaja, brojevi u jevrejskoj tradiciji nisu samo oznake količine već nose duboku simboliku koja otkriva pogled judaizma na stvaranje, veru, čoveka i zajednicu.
Crkveno učenje podseća da vernici ne bi trebalo olako da pristupaju oltaru. Od naklona i odgovora „Amin“ do duhovne pripreme za primanje Svete evharistije, postoje pravila čije zanemarivanje može imati ozbiljan verski značaj.
U besedi za utorak pete sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, vladika Nikolaj, opisuje trenutak kada izgovor prestaje da pripada govorniku i počinje da se vraća kao posledica.
Probajte sitne barene tikvice po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte Molitvu pred početak svakog dobrog dela i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Teofana Zatvornika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Manuila, Savela i Ismaila po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sabor Svetih dvanaest apostola (Pavlovdan). Katolička crkva obeležava spomendan Rimskih prvomučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Kada je ugledala promrzlog starca na klupi, devojčica je donela odluku koja će zauvek promeniti njen pogled na svet i ispuniti srce radošću i ljubavlju.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
U besedi za utorak pete sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, vladika Nikolaj, opisuje trenutak kada izgovor prestaje da pripada govorniku i počinje da se vraća kao posledica.
Probajte sitne barene tikvice po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte Molitvu pred početak svakog dobrog dela i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Teofana Zatvornika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Manuila, Savela i Ismaila po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sabor Svetih dvanaest apostola (Pavlovdan). Katolička crkva obeležava spomendan Rimskih prvomučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da snaga naroda počiva na očuvanju vere i identiteta, podsećajući da Vidovdan i Sveti knez Lazar svedoče o izboru večnih vrednosti koje su kroz vekove čuvale dostojanstvo i slobodu.