U svetu punom izazova, dva brata kroz avanture otkrivaju kako ljubav i dobrota mogu promeniti život i obasjati put svakog od nas.
U jednom mirnom naselju, na kraju grada, živeli su braća Jovan i Jakov sa svojim roditeljima, Veljkom i Svetlanom. Otac Veljko bio je vredan čovek, uvek je radio sa puno ljubavi i posvećenosti, a majka Svetlana je sa toplinom i nežnošću brinula o svojoj deci. Njihovi roditelji su ih još od malih nogu vaspitavali u duhu ljubavi prema Bogu, bližnjem i prirodi. Zamišljali su svet u kojem se poštuju pravoslavne vrednosti, vera i ljubav prema svim stvorenjima.
Jovan, mlađi brat, bio je veselo i radoznalo dete, uvek je postavljao pitanja, voleo da istražuje, trči kroz šumu i divi se svemu što je bilo novo. Jakov, stariji brat, bio je ozbiljniji i promišljeniji, sa posebnim poštovanjem prema tradiciji. Zajedno su učili od svojih roditelja da ljubav prema Bogu nije samo u crkvi, već i u svakom dobrom delu koje učinimo. Iako su bili različiti, njihov odnos bio je pun uzajamnog poverenja i brige.
Jednog sunčanog popodneva, dok su se braća igrala u dvorištu, njihov otac Veljko pozvao ih je da sednu i pričaju. Bio je to običaj u njihovoj kući: svaki put kada su se dečaci ponašali dobro, otac bi ih pozvao na razgovor, da ih podseti na lepe vrednosti i pravoslavne pouke.
- Danas želim da vam pričam o svetlosti - rekao je otac.
- Nekada, davno, ljudi nisu znali za Boga i hodali su u tami. A onda je, na ovaj svet, došao Isus Hristos, i On je bio ta Svetlost koja je obasjala naš put.
Ilustracija: religija.rs
Ilustracija
Jovan je pažljivo slušao, dok je Jakov u tišini razmišljao o rečima svog oca. Onda je Jovan, sa velikim očima, pitao:
- Tata, kako možemo da budemo svetlost kao što je bio Hristos?
Otac je nasmešio i odgovorio:
- Svetlost nije samo ono što se vidi. Svetlost je u našem srcu. Kad budemo ljubazni, kad pomažemo drugima, kad budemo pošteni i verni, mi postajemo svetlo za ljude oko nas. I to je najlepši način da živimo kao Hristos.
Ilustracija: religija.rs
Ilustracija
Tog dana, dok su šetali nedaleko od doma, Jovan i Jakov su primetili da su svi ljudi oko njih imali svoje svetlosti, samo je trebalo da ih prepoznaju. U školi su pomogli svom prijatelju Marku, koji nije mogao da reši zadatak, a svojoj baki su pomogli da nosi korpu sa povrćem. Zamišljali su da je to kao mala svetla koja sijaju iz njihovih srca.
Ali onda se desilo nešto neočekivano. Jednog dana, dok su se vraćali iz škole, primetili su dečaka koji je sedeo sam na klupi. Izgledao je tužno, nije imao nikog sa sobom. Jovan je odmah želeo da mu priđe i pita ga šta nije u redu, dok je Jakov zastao, pomislivši kako bi trebalo prvo da bude oprezan. Jovan je ipak odlučio da ne odugovlači. Prišao je dečaku i pitao ga da li želi da se igra sa njima.
- Zovem se Luka - rekao je dečak tiho.
- Nemam nikog da se igram - dodao je.
- Onda ćeš se igrati sa nama! - rekao je Jovan sa osmehom, a Jakov je dodao:
- Upravo smo razgovarali o svetlosti. I sad želimo da ti pomognemo da je pronađeš!
Ilustracija: religija.rs
Ilustracija
Luka je u početku bio zbunjen, ali je ubrzo shvatio da nije bio sam. Jovan i Jakov su ga uveravali da je ljubav prema Bogu ta koja nas vodi da činimo dobra dela, a to je i ono što nas povezuje kao ljude. Luka je počeo da se smeška i zajedno su svi otišli na igralište, igrajući se i smejuci se.
I tog dana, dok su svi zajedno trčali po livadi, Jovan i Jakov su shvatili pravu snagu svetlosti koju je Isus doneo. Nije bila to svetlost koju možete da vidite, već svetlost koju možete da nosite u svom srcu, i koja čini da svet oko vas postane lepši.
Kod kuće su roditelji ponosno gledali svoju decu, znajući da su ih učili pravim vrednostima. Na kraju dana, dok je sunce zalazilo, Veljko je rekao:
- Svetlost koju nosite u srcu, nikada ne smete da zaboravite. Neka vas vodi kroz život.
I Jovan i Jakov su obećali da će uvek biti svetlost, baš kao što je Hristos bio za sve nas. I tako je prošao još jedan dan u životu braće, u životu u kojem su ljubav, poštovanje i svetlost svakog dana nosili sa sobom, menjajući svet oko sebe na bolje.
Portal religija.rs nastavlja sa svojom akcijom u kojoj svake nedelje u 19 časova objavljujemo priče za najmlađe. U narednom periodu očekujte nove tekstove i video verzije dečjih pripovedaka nadahnutih pravoslavnim predanjima, koje donose mudrost, ljubav i veru.
Milica, Natalija i Marija i njihov pas kreću na neverovatno putovanje koje će im promeniti živote, otkrivajući da istinska svetlost dolazi iz ljubavi i vere.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Psiholog će govoriti o stilovima vaspitanja u hrišćanskom kontekstu, ulozi roditeljskog primera i odgovornosti porodice u razvoju ličnosti i duhovnog života deteta.
Eparhija niška poklonila je osmeh i sigurnost Predragu i Anđeli Antić i njihovim sinovima, koji su, uz blagoslov i slavsku ikonu, uselili u svoj novi dom, izgrađen snagom vere, ljubavi i zajedništva.
Arhimandrit Srpske pravoslavne crkve Vasilije Kostić objašnjava zašto porodični ručak nije samo obrok, već temelj vaspitanja – i kako se u toj tihoj svakodnevici gradi ili ruši autoritet oca, toplina majke i snaga deteta.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.