U drugoj nedelji Velikog posta, dok se Crkva priprema za Vaskrsenje Hristovo, vladika osječko-poljsk i baranjski, pozivajući se na učenje Svetog Serafima Rouza, poručuje da je prava revolucija ona koja vodi unutrašnjem preobraženju, a ne spoljnim sukobima.
U danima duhovnog podviga, kada se Crkva priprema za najuzvišeniji praznik Vaskrsenja Hristovog, druga nedelja Velikog posta podseća nas na značaj istinske molitve koja vodi čistoj veri. O toj istini progovorio je i episkop osječko-poljsk i baranjski Heruvim, osvrćući se na isihastičku tradiciju i njenu snagu u borbi protiv duhovnih stranputica.
- Ova nedelja, druga nedelja Velikog posta, podseća nas na pravu i istinsku molitvu koja vodi čistoj veri. Mi znamo da su isihasti bili borci za čistotu vere i da su se podvizavali krstoliko. Krst treba da bude pobednik nad smrću, a molitva da umiva dušu i čisti naše srce - naglasio je episkop Heruvim.
U svom osvrtu, episkop Heruvim posebno ističe učenje Svetog Serafima Rouza, velikog pravoslavnog mislioca i duhovnika, koji je jasno upozoravao na opasnosti revolucionarnog duha. Prema njegovim rečima, revolucija nije tek politička ili društvena promena, već izraz dubljeg duhovnog posrnuća koje obuhvata čitavo čovečanstvo.
Foto: SPC
Episkop osječko-poljski i baranjski Heruvim
- Otac Serafim Rouz je upozoravao da ljudsko društvo nikako ne može da izađe iz začaranog kruga revolucija jer je revolucija mašinerija Antihristova. Večna revolucija je, prema rečima oca Serafima, omiljeno čedo nihilizma. Tih zala i obmana, kao društvo ranjivo i podeljeno, treba da se čuvamo isihastičkom molitvom koja neprestano treba da odzvanja u nama: Gospode Isuse Hriste, Sine Božji, pomiluj me grešnoga - poručuje episkop Heruvim.
Upravo kroz isihastičku molitvu i podvižništvo, pravoslavni vernici se pozivaju da ostanu nepokolebljivi pred duhovnim iskušenjima savremenog sveta. Umesto nasilnog prevrata i negacije prošlosti, Crkva nas uči da je istinska promena moguća samo kroz unutrašnje preobraženje, kroz pokajanje i neprestano prizivanje Imena Božijeg.
U vremenu kada se čovečanstvo suočava sa dubokim moralnim i duhovnim krizama, reči vladike Heruvima podsećaju nas da pravoslavni odgovor na revoluciju nije u prihvatanju nihilizma i pustoši, već u povratku molitvi, podvigu i nepokolebljivoj veri u Hrista - jedinog istinskog Pobednika nad smrću.
Na liturgiji u Sabornom hramu u Podgorici, episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, govorio je o pravom smislu posta, opasnostima savremenih ideologija i tri iskušenja koja vernici moraju izbegavati.
Vaskršnji post je vreme kada vera nadvladava strah, ljubav pobeđuje gordost, a praštanje otvara put Božijoj milosti. Reči episkopa bihaćko-petrovačkog podsećaju da se duhovna obnova ne ogleda samo u uzdržavanju od hrane, već u čišćenju srca, molitvi i dobrim delima.
Grčki ustanak 1821. godine nije bio samo borba za oslobođenje od Osmanlija – bio je to i duhovni pokret u kojem je pravoslavna vera igrala ključnu ulogu.
Na praznik Svetog Kirila Aleksandrijskog, umirovljeni episkop Jovan, nekadašnji iguman manastira Ostrog, služio je Liturgiju i održao potresnu besedu o zavisti među Srbima, postu koji nije dijeta i svetosti kao jedinom putu spasenja.
Pravoslavna crkva širom sveta proslavlja svetle mučenike iz Kine, koji su pred paganskim idolima izabrali večni život. Njihova žrtva, i posle 124 godine, gori kao neugasivi plamen vere i ljubavi prema Hristu.
U Patrijaršijskom dvoru u Beogradu, poglavar Srpske pravoslavne crkve primio je polaznike Visokih studija bezbednosti i odbrane i poručio da se stabilnost države ne može graditi bez unutrašnje snage, vere i odgovornosti za bližnje.
U vremenu sve većih globalnih napetosti, mnogi vernici sve češće posežu za zapisanim upozorenjima svetih otaca. Od Svetog Pajsija do starca Jefrema, njihove poruke danas zvuče kao odjek stvarnosti koja se upravo pred nama odvija.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Autentična poruka za ponedeljak druge sedmice po Vaskrsu iz knjige „Misli za svaki dan u godini“ podseća nas da istinsko pokajanje ne sme prestati nakon prazničnih dana, već da mora ostati životvorni plod u našem srcu.
U nadahnutom predavanju protojereja-stavrofora Gojka Perovića vernici su otkrili da Vaskršnji post nije samo uzdržanje od hrane, već duboka duhovna borba i putovanje ka Hristu, koje se u danima Strasne sedmice pretvara u tiho svedočenje pred licem Gospodnjim.
Dok većina vernika ovaj dan doživljava kao vreme veselja i bogate trpeze, monasi sa Svete gore gledaju ga kao priliku za duhovno uzdizanje, umerenost i pripremu za Veliki post, jer, kako su govorili starci: „Što više punimo stomak, to više praznimo dušu.“
Na praznik Svetog Kirila Aleksandrijskog, umirovljeni episkop Jovan, nekadašnji iguman manastira Ostrog, služio je Liturgiju i održao potresnu besedu o zavisti među Srbima, postu koji nije dijeta i svetosti kao jedinom putu spasenja.
U Patrijaršijskom dvoru u Beogradu, poglavar Srpske pravoslavne crkve primio je polaznike Visokih studija bezbednosti i odbrane i poručio da se stabilnost države ne može graditi bez unutrašnje snage, vere i odgovornosti za bližnje.
U hramu Svetog Nikolaja Čudotvorca u Rijeci služena je sveta Liturgija kakva se retko viđa — uz prisustvo trojice arhijereja Srpske pravoslavne crkve i dirljivu besedu o pozivu Hristovom, sabor u ovom delu Hrvatske ostavio je dubok duhovni trag i poruku zajedništva.
Na liturgiji koju je služio mitropolit Atanasije sabralo se mnoštvo vernika, a najemotivniji trenutak nastao je kada su najmlađi prilazili da prime svetu tajnu. Vladika je u besedi naglasio da ne postoji važnija hrana od one nebeske – koja ispunjava i telo i srce.
Molitva - kao vid komunikacije sa Bogom, anđelima i svecima, naša je direktna linija sa nebom, bilo da smo srećni, tužni, u problemu ili nam je život ispunjen i sve ide kako treba.
U jednom obraćanju otac Oliver Subotić se dotakao palog anđela objašnjavajući da je njegova prevara izvedena u krugovima koji smatraju da on ne postoji, kao i da to đavolu odgovara.
Molitva - kao vid komunikacije sa Bogom, anđelima i svecima, naša je direktna linija sa nebom, bilo da smo srećni, tužni, u problemu ili nam je život ispunjen i sve ide kako treba.
Raniji učenjaci nisu imali mogućnost da objasne ovaj ajet sa fiziološkog aspekta, ali današnja nauka ga potvrđuje, što dodatno osnažuje istinitost poslanstva Muhameda.