U drugoj nedelji Velikog posta, dok se Crkva priprema za Vaskrsenje Hristovo, vladika osječko-poljsk i baranjski, pozivajući se na učenje Svetog Serafima Rouza, poručuje da je prava revolucija ona koja vodi unutrašnjem preobraženju, a ne spoljnim sukobima.
U danima duhovnog podviga, kada se Crkva priprema za najuzvišeniji praznik Vaskrsenja Hristovog, druga nedelja Velikog posta podseća nas na značaj istinske molitve koja vodi čistoj veri. O toj istini progovorio je i episkop osječko-poljsk i baranjski Heruvim, osvrćući se na isihastičku tradiciju i njenu snagu u borbi protiv duhovnih stranputica.
- Ova nedelja, druga nedelja Velikog posta, podseća nas na pravu i istinsku molitvu koja vodi čistoj veri. Mi znamo da su isihasti bili borci za čistotu vere i da su se podvizavali krstoliko. Krst treba da bude pobednik nad smrću, a molitva da umiva dušu i čisti naše srce - naglasio je episkop Heruvim.
U svom osvrtu, episkop Heruvim posebno ističe učenje Svetog Serafima Rouza, velikog pravoslavnog mislioca i duhovnika, koji je jasno upozoravao na opasnosti revolucionarnog duha. Prema njegovim rečima, revolucija nije tek politička ili društvena promena, već izraz dubljeg duhovnog posrnuća koje obuhvata čitavo čovečanstvo.
Foto: SPC
Episkop osječko-poljski i baranjski Heruvim
- Otac Serafim Rouz je upozoravao da ljudsko društvo nikako ne može da izađe iz začaranog kruga revolucija jer je revolucija mašinerija Antihristova. Večna revolucija je, prema rečima oca Serafima, omiljeno čedo nihilizma. Tih zala i obmana, kao društvo ranjivo i podeljeno, treba da se čuvamo isihastičkom molitvom koja neprestano treba da odzvanja u nama: Gospode Isuse Hriste, Sine Božji, pomiluj me grešnoga - poručuje episkop Heruvim.
Upravo kroz isihastičku molitvu i podvižništvo, pravoslavni vernici se pozivaju da ostanu nepokolebljivi pred duhovnim iskušenjima savremenog sveta. Umesto nasilnog prevrata i negacije prošlosti, Crkva nas uči da je istinska promena moguća samo kroz unutrašnje preobraženje, kroz pokajanje i neprestano prizivanje Imena Božijeg.
U vremenu kada se čovečanstvo suočava sa dubokim moralnim i duhovnim krizama, reči vladike Heruvima podsećaju nas da pravoslavni odgovor na revoluciju nije u prihvatanju nihilizma i pustoši, već u povratku molitvi, podvigu i nepokolebljivoj veri u Hrista - jedinog istinskog Pobednika nad smrću.
Na liturgiji u Sabornom hramu u Podgorici, episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, govorio je o pravom smislu posta, opasnostima savremenih ideologija i tri iskušenja koja vernici moraju izbegavati.
Vaskršnji post je vreme kada vera nadvladava strah, ljubav pobeđuje gordost, a praštanje otvara put Božijoj milosti. Reči episkopa bihaćko-petrovačkog podsećaju da se duhovna obnova ne ogleda samo u uzdržavanju od hrane, već u čišćenju srca, molitvi i dobrim delima.
Grčki ustanak 1821. godine nije bio samo borba za oslobođenje od Osmanlija – bio je to i duhovni pokret u kojem je pravoslavna vera igrala ključnu ulogu.
Jedan od najznačajnijih ruskih duhovnika 19. veka ostavio je praktična uputstva o molitvi koja pomažu da se um umiri, pažnja zadrži i unutrašnji život usmeri ka Bogu.
Najpre su onesposobili video-nadzor, zatim provalili u prostorije crkvene opštine i odneli deo inventara, dok je policija brzo reagovala i identifikovala počinioce.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Episkop osečkopoljski i baranjski govori o raspadu porodičnih temelja, gubitku poverenja među ljudima i obrazovanju koje stvara uspešne pojedince, ali ne i zrele ličnosti sposobne za zajednicu i veru.
Grigorije S. Deboljski u svom delu "Dani bogosluženja (Knjiga o postu) Pravoslavne saborne istočne crkve" sažeo je tumačenja Svetih Otaca o Velikom postu i Strasnoj sedmici.
Milioni vernika širom pravoslavnog sveta čekaju da saznaju hoće li Blagodatni oganj zasvetleti dok sukobi u Jerusalimu prete da prekinu vekovne tradicije.
Najpre su onesposobili video-nadzor, zatim provalili u prostorije crkvene opštine i odneli deo inventara, dok je policija brzo reagovala i identifikovala počinioce.
Episkopi Stefan i Nikon prisustvovali su prvoj prazničnoj liturgiji patrijarha Šija u Tbilisiju i uručili pismo patrijarha Porfirija o jačanju odnosa dve sestrinske crkve i dva pravoslavna naroda.
Zaupokojenom liturgijom i opelom u manastiru u Gornjem Dragljevcu ispraćen protojerej Bogdan Stjepanović; beseda jeromonaha Nikolaja obeležila oproštajnu službu.
Mitropolit australijsko-novozelandski upozorava da se borba za ljudsko srce vodi svakodnevno, između pada i obnove, a Crkvu vidi kao mesto duhovne odluke i preobražaja života.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U besedi za ponedeljak šeste sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da čovekov unutrašnji život ne miruje, već neprestano ide ka stvaranju ili ka raspadanju.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu velikomučenicu Irinu po starom i Svetog mučenika Teodota i sedam mučenica po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Ivana I, pape, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Veliki duhovnik 20. veka govorio je o iskušenjima koja prete Crkvi i vernicima, upozoravajući da se put vere može sačuvati jedino duhovnom budnošću, molitvom i istrajnošću, uprkos pritiscima savremenog društva.