U drugoj nedelji Velikog posta, dok se Crkva priprema za Vaskrsenje Hristovo, vladika osječko-poljsk i baranjski, pozivajući se na učenje Svetog Serafima Rouza, poručuje da je prava revolucija ona koja vodi unutrašnjem preobraženju, a ne spoljnim sukobima.
U danima duhovnog podviga, kada se Crkva priprema za najuzvišeniji praznik Vaskrsenja Hristovog, druga nedelja Velikog posta podseća nas na značaj istinske molitve koja vodi čistoj veri. O toj istini progovorio je i episkop osječko-poljsk i baranjski Heruvim, osvrćući se na isihastičku tradiciju i njenu snagu u borbi protiv duhovnih stranputica.
- Ova nedelja, druga nedelja Velikog posta, podseća nas na pravu i istinsku molitvu koja vodi čistoj veri. Mi znamo da su isihasti bili borci za čistotu vere i da su se podvizavali krstoliko. Krst treba da bude pobednik nad smrću, a molitva da umiva dušu i čisti naše srce - naglasio je episkop Heruvim.
U svom osvrtu, episkop Heruvim posebno ističe učenje Svetog Serafima Rouza, velikog pravoslavnog mislioca i duhovnika, koji je jasno upozoravao na opasnosti revolucionarnog duha. Prema njegovim rečima, revolucija nije tek politička ili društvena promena, već izraz dubljeg duhovnog posrnuća koje obuhvata čitavo čovečanstvo.
Foto: SPC
Episkop osječko-poljski i baranjski Heruvim
- Otac Serafim Rouz je upozoravao da ljudsko društvo nikako ne može da izađe iz začaranog kruga revolucija jer je revolucija mašinerija Antihristova. Večna revolucija je, prema rečima oca Serafima, omiljeno čedo nihilizma. Tih zala i obmana, kao društvo ranjivo i podeljeno, treba da se čuvamo isihastičkom molitvom koja neprestano treba da odzvanja u nama: Gospode Isuse Hriste, Sine Božji, pomiluj me grešnoga - poručuje episkop Heruvim.
Upravo kroz isihastičku molitvu i podvižništvo, pravoslavni vernici se pozivaju da ostanu nepokolebljivi pred duhovnim iskušenjima savremenog sveta. Umesto nasilnog prevrata i negacije prošlosti, Crkva nas uči da je istinska promena moguća samo kroz unutrašnje preobraženje, kroz pokajanje i neprestano prizivanje Imena Božijeg.
U vremenu kada se čovečanstvo suočava sa dubokim moralnim i duhovnim krizama, reči vladike Heruvima podsećaju nas da pravoslavni odgovor na revoluciju nije u prihvatanju nihilizma i pustoši, već u povratku molitvi, podvigu i nepokolebljivoj veri u Hrista - jedinog istinskog Pobednika nad smrću.
Na liturgiji u Sabornom hramu u Podgorici, episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, govorio je o pravom smislu posta, opasnostima savremenih ideologija i tri iskušenja koja vernici moraju izbegavati.
Vaskršnji post je vreme kada vera nadvladava strah, ljubav pobeđuje gordost, a praštanje otvara put Božijoj milosti. Reči episkopa bihaćko-petrovačkog podsećaju da se duhovna obnova ne ogleda samo u uzdržavanju od hrane, već u čišćenju srca, molitvi i dobrim delima.
Grčki ustanak 1821. godine nije bio samo borba za oslobođenje od Osmanlija – bio je to i duhovni pokret u kojem je pravoslavna vera igrala ključnu ulogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Zašto Spasovdan i Trojice svake godine „šetaju“ kroz kalendar, dok su Božić i Bogojavljenje zauvek vezani za isti datum? Odgovor leži u pravilima Crkve i računanju datuma Vaskrsa.
Episkop osečkopoljski i baranjski govori o raspadu porodičnih temelja, gubitku poverenja među ljudima i obrazovanju koje stvara uspešne pojedince, ali ne i zrele ličnosti sposobne za zajednicu i veru.
Ovi dani smatraju se vremenom najveće radosti u hrišćanstvu, jer se proslavlja pobeda života nad smrću, odnosno vaskrsenje Hristovo, pa su i sahrane tome prilagođene.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.