U drugoj nedelji Velikog posta, dok se Crkva priprema za Vaskrsenje Hristovo, vladika osječko-poljsk i baranjski, pozivajući se na učenje Svetog Serafima Rouza, poručuje da je prava revolucija ona koja vodi unutrašnjem preobraženju, a ne spoljnim sukobima.
U danima duhovnog podviga, kada se Crkva priprema za najuzvišeniji praznik Vaskrsenja Hristovog, druga nedelja Velikog posta podseća nas na značaj istinske molitve koja vodi čistoj veri. O toj istini progovorio je i episkop osječko-poljsk i baranjski Heruvim, osvrćući se na isihastičku tradiciju i njenu snagu u borbi protiv duhovnih stranputica.
- Ova nedelja, druga nedelja Velikog posta, podseća nas na pravu i istinsku molitvu koja vodi čistoj veri. Mi znamo da su isihasti bili borci za čistotu vere i da su se podvizavali krstoliko. Krst treba da bude pobednik nad smrću, a molitva da umiva dušu i čisti naše srce - naglasio je episkop Heruvim.
U svom osvrtu, episkop Heruvim posebno ističe učenje Svetog Serafima Rouza, velikog pravoslavnog mislioca i duhovnika, koji je jasno upozoravao na opasnosti revolucionarnog duha. Prema njegovim rečima, revolucija nije tek politička ili društvena promena, već izraz dubljeg duhovnog posrnuća koje obuhvata čitavo čovečanstvo.
Foto: SPC
Episkop osječko-poljski i baranjski Heruvim
- Otac Serafim Rouz je upozoravao da ljudsko društvo nikako ne može da izađe iz začaranog kruga revolucija jer je revolucija mašinerija Antihristova. Večna revolucija je, prema rečima oca Serafima, omiljeno čedo nihilizma. Tih zala i obmana, kao društvo ranjivo i podeljeno, treba da se čuvamo isihastičkom molitvom koja neprestano treba da odzvanja u nama: Gospode Isuse Hriste, Sine Božji, pomiluj me grešnoga - poručuje episkop Heruvim.
Upravo kroz isihastičku molitvu i podvižništvo, pravoslavni vernici se pozivaju da ostanu nepokolebljivi pred duhovnim iskušenjima savremenog sveta. Umesto nasilnog prevrata i negacije prošlosti, Crkva nas uči da je istinska promena moguća samo kroz unutrašnje preobraženje, kroz pokajanje i neprestano prizivanje Imena Božijeg.
U vremenu kada se čovečanstvo suočava sa dubokim moralnim i duhovnim krizama, reči vladike Heruvima podsećaju nas da pravoslavni odgovor na revoluciju nije u prihvatanju nihilizma i pustoši, već u povratku molitvi, podvigu i nepokolebljivoj veri u Hrista - jedinog istinskog Pobednika nad smrću.
Na liturgiji u Sabornom hramu u Podgorici, episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, govorio je o pravom smislu posta, opasnostima savremenih ideologija i tri iskušenja koja vernici moraju izbegavati.
Vaskršnji post je vreme kada vera nadvladava strah, ljubav pobeđuje gordost, a praštanje otvara put Božijoj milosti. Reči episkopa bihaćko-petrovačkog podsećaju da se duhovna obnova ne ogleda samo u uzdržavanju od hrane, već u čišćenju srca, molitvi i dobrim delima.
Grčki ustanak 1821. godine nije bio samo borba za oslobođenje od Osmanlija – bio je to i duhovni pokret u kojem je pravoslavna vera igrala ključnu ulogu.
Pirinač, luk i peršun umotani u vinovo lišće čine jednostavno posno jelo iz manastirske tradicije, uz neobično jasan ukus koji dolazi iz potpune svedenosti sastojaka.
Između Brankovića i Dositeja, između fresaka i moštiju svetitelja, Novo Hopovo čuva priču o vekovima u kojima su se vera, umetnost i istorija ispisivale na istom mestu i još uvek traju u tišini fruškogorskih padina.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Episkop osečkopoljski i baranjski govori o raspadu porodičnih temelja, gubitku poverenja među ljudima i obrazovanju koje stvara uspešne pojedince, ali ne i zrele ličnosti sposobne za zajednicu i veru.
Grigorije S. Deboljski u svom delu "Dani bogosluženja (Knjiga o postu) Pravoslavne saborne istočne crkve" sažeo je tumačenja Svetih Otaca o Velikom postu i Strasnoj sedmici.
Milioni vernika širom pravoslavnog sveta čekaju da saznaju hoće li Blagodatni oganj zasvetleti dok sukobi u Jerusalimu prete da prekinu vekovne tradicije.
Protojerej Dejan Krstić razgovarao je sa štićenicima i vaspitačima o Kosovskoj etici, savesti i pokajanju, podsećajući da čovek nije određen samo svojim padovima, već i odlukama koje donosi posle njih.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Metodija po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Jankit. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Tome apostola, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.