Kada je ugledala promrzlog starca na klupi, devojčica je donela odluku koja će zauvek promeniti njen pogled na svet i ispuniti srce radošću i ljubavlju.
Sofija je bila vesela devojčica sa velikim smeđim očima koje su stalno sijale od radoznalosti. Njena baka Gordana često je govorila da su Sofijine oči ogledalo njene duše – a duša joj je bila prelepa. Baka je volela da provodi vreme sa unukom, kazujući joj priče iz Svetog pisma i učeći je pravim životnim vrednostima.
Jednog dana, dok su šetale parkom, Sofija je primetila starca kako sedi na klupi, umotan u tanku jaknu, stežući dlanove u pokušaju da se ugreje.
- Bako, zašto ovaj deka izgleda tako tužno? - upitala je Sofija.
Baka se zamislila.
- Možda mu je teško u životu, možda nema dovoljno da se ugreje i da se nahrani - kazala je baka.
Sofija je stegnula bakin dlan i odlučno rekla:
- Moramo mu pomoći! Možemo mu doneti nešto hrane iz naše kuće.
Ilustracija: religija.rs
Ilustracija
Baka se blago osmehnula i poljubila je u čelo.
- To je divna ideja, dušo. Gospod nas uči da uvek pomažemo nevoljnima. Idemo!
Kod kuće, Sofija je pažljivo spakovala toplu supu u termos, stavila hleb i par kolačića u kesu i obukla svoj omiljeni kaputić. Kada su se vratile u park, starac je još uvek sedeo na klupi, držeći ruke na kolenima.
- Dobar dan, deko! Donele smo vam nešto toplo da pojedete - veselo je rekla Sofija.
Starac je podigao pogled, a u očima su mu zasijale suze.
- Hvala ti, dušo… Dugo nisam osetio ovakvu dobrotu.
Baka je stavila ruku na Sofijino rame i rekla:
- Ovo je Sofijina mala tajna misija ljubavi. Ona želi da pomogne svakome ko je u nevolji.
Ilustracija: religija.rs
Ilustracija
Sofija je blistala od sreće.
- Bako, možemo ovo češće da radimo?
Baka se osmehnula.
- Naravno, anđele moj. Svaki put kada učinimo dobro delo, obradujemo i bližnje i Gospoda.
Od tog dana, Sofija i baka Gordana imale su svoju malu „tajnu misiju“ – pomagale su onima kojima je bilo potrebno, šireći ljubav i dobrotu, baš kao što ih je Gospod naučio.
Dok su hodale kući, Sofija je čvrsto držala bakinu ruku, znajući da su zajedno učinile nešto zaista važno – nešto što će joj zauvek ostati u srcu.
Portal religija.rs pokrenuo je novu akciju u kojoj svake nedelje u 19 časova objavljujemo priče za najmlađe. U narednom periodu očekujte nove tekstove i video verzije priča nadahnutih pravoslavnim predanjima, koje donose mudrost, ljubav i veru.
Milica, Natalija i Marija i njihov pas kreću na neverovatno putovanje koje će im promeniti živote, otkrivajući da istinska svetlost dolazi iz ljubavi i vere.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.