- U potpunosti podržavam saopštenje Eparhije raško-prizrenske i uzdižem svoj glas u odbranu svetinja, istine i časti našeg naroda. Sa bolom, ali i sa odlučnošću, posmatram pokušaje da se ono što je sveto - porekne, izbriše i ponizi - naveo je FIlip Karađorđević.
Shutterstock/Yu Xichao
Crkva Hrista Spasitelja u Prištini
On se u saopštenju posebno osvrnuo na nameru da se sruši Hram Hrista Spasitelja u Prištini, nazivajući to "ne samo bezumnom provokacijom", već i "udarom na samu dušu jednog naroda, na vekove molitve, patnje i postojanja".
- Onaj ko dira u hramove, dira u temelje našeg bića - istakao je FIlip Karađorđević, podsetivši na reči svog pradede, kralja Aleksandra Ujedinitelja koji je govorio da "Kosovo nije pitanje trenutka, već pitanje večnosti".
Filip Karađorđević je naglasio da AP Kosovo i Metohija nisu samo geografski pojam, već ognjište duha srpskog naroda.
- To je mesto gde je kamen postao svedok Boga i čoveka. Skvrnavljenje svetinja, negiranje istorijskog prisustva Srba i revizionizam koji preti da od žrtve napravi zločinca, predstavljaju opasnost koja se ne sme ignorisati - naveo je.
Tanjug/Jadranka Ilić
Filip Karađorđević
Pozvao je sve slobodoljubive ljude da stanu u zaštitu ovih svetinja, ne samo kao nacionalnih simbola, već kao dela svetske baštine.
- Naša vera je tiha, ali nepobediva. Naše trajanje nije pitanje moći, već smisla - zaključio je princ Filip i poručio da "istoriju ne pišu oni koji urlaju u studijima, već oni koji podižu hramove i čuvaju ih".
Eparhija raško-prizrenska Srpske pravoslavne crkve saopštila je da skandalozna i opasna tvrdnja profesora Jusufa Budžovija da je nezavršenu Crkvu Hrista Spasitelja u centru Prištine trebalo srušiti odmah nakon rata, nije samo provokacija, već otvoren poziv na uništavanje verskih objekata i očigledan oblik govora mržnje, koji mora biti nedvosmisleno osuđen od svih koji cene mir i versku slobodu.
Eparhija je u saopštenju izrazila duboku zabrinutost i snažan protest povodom zapaljivih i krajnje neodgovornih izjava profesora Jusufa Budžovija i Envera Redže na TV "Koha", koje su potom objavljene na portalu „Koha“ 19. marta, prenosi Tanjug.
U zaštićenoj zoni nadomak Prizrena izvedeni su nelegalni građevinski radovi koji prete opstanku isposnice. Stručnjaci su na terenu procenili razmere štete, dok monasi Visokih Dečana s tugom posmatraju kako vekovno duhovno utočište trpi posledice nesavesnih zahvata.
Danas se navršava 21 godina od kada je iz AP Kosovo i Metohija u rušilačkim napadima albanskih ekstremista proterano 4.012 Srba, a većina njih se do danas nije vratila u svoje domove.
Juče je navršena 21 godina od kada je iz AP Kosovo i Metohija u rušilačkim napadima albanskih ekstremista proterano 4.012 Srba, a većina njih se do danas nije vratila u svoje domove.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Kosovsko-albanski advokat Toma Gaši tražio uklanjanje srpskog hrama, dok Crkva upozorava na direktan govor mržnje, istorijsku netrpeljivost i ugrožavanje svetinja u postkonfliktnom okruženju.
Poziv na rušenje saborne crkve u Prištini izazvao je duboku zabrinutost među Srbima i svim onima koji veruju u očuvanje kulturnog nasleđa, dok Eparhija raško-prizrenska oštro osuđuje ovaj ekstremistički čin.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.