Poziv na rušenje saborne crkve u Prištini izazvao je duboku zabrinutost među Srbima i svim onima koji veruju u očuvanje kulturnog nasleđa, dok Eparhija raško-prizrenska oštro osuđuje ovaj ekstremistički čin.
Vest da se glasovi ekstremista zalažu za rušenje i uništenje crkve Hrista Spasitelja u Prištini izazvala je dubok šok i zabrinutost među svim pravoslavnim Srbima, ali i među svima onima koji veruju u značaj očuvanja duhovnog i kulturnog nasleđa. Poziv na uništavanje ovog svetog hrama predstavlja novi, snažan napad na crkvu, ali i na srpski narod i njegov istorijski identitet, koji je neraskidivo povezan sa Kosovom i Metohijom.
Eparhija raško-prizrenska odmah je reagovala na ove provokacije.
- Duboko smo zabrinuti i snažno protestujemo zbog zapaljivih i krajnje neodgovornih izjava profesora Jusufa Budžovija i Envera Redže, koji su javno pozvali na rušenje crkve Hrista Spasitelja u Prištini. Takve izjave predstavljaju direktnu pretnju duhovnoj i kulturnoj baštini, kao i pokušaj negiranja postojanja srpske crkve i naroda na Kosovu“, navodi se u saopštenju Eparhije raško-prizrenske.
Wikipedia/Bdx
Hram Hrista Spasitelja u Prištini
Ove reči nisu samo još jedan u nizu retoričkih napada na srpski narod i njegov identitet, već očigledan pokušaj brisanja istorije i kulture, što može izazvati dodatne tenzije u regionu. Eparhija raško-prizrenska jasno ukazuje:
- Pozivanje na rušenje crkve, koja je srpska svetinja i simbol opstanka našeg naroda na ovom prostoru, predstavlja čin mržnje koji mora biti osudjen od strane svih odgovornih institucija i međunarodne zajednice.
Crkva Hrista Spasitelja, iako nezavršena zbog izbijanja rata, jeste osvećeni hram koji pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a rušenje ove svetinje bi značilo napad na samu duhovnu srž naroda. U saopštenju se dalje navodi: „Ne možemo dozvoliti da se svetinja ruši zbog političkih i ekstremističkih interesa. Ova crkva nije samo kulturni, već i duhovni simbol postojanja našeg naroda na Kosovu i Metohiji.
Kroz vekove, ove svetinje postale su simbol postojanja, otpornosti i vere, i ne pripadaju samo Srpskoj pravoslavnoj crkvi, već čitavoj civilizaciji. Kao što je Eparhija jasno naglasila:
- Manastir Pećka patrijaršija, manastir Visoki Dečani, manastir Gračanica i crkva Bogorodice Ljeviške u Prizrenu – uvršteni su na Listu svetske baštine UNESKO-a - ističe se u saopštenju i dodaje da je čuvanje ovih spomenika zadatak svih nas, jer oni nisu samo srpske svetinje, već deo kulturnog nasleđa celog čovečanstva.
Eparhija dalje podseća da se ne može preći preko pokušaja izjednačavanja žrtava i zlostavljača, naročito kada se u vezi s Martovskim pogromom iz 2004. godine pojavljuju tvrdnje koje falsifikuju istoriju. Eparhija raško-prizrenska oštro osuđuje tvrdnju gospodina Budžovija da je Martovski pogrom bio organizovan od strane srpske vlade, jer je ovaj pogrom, kao što je međunarodna zajednica prepoznala, bio delo albanskih ekstremista. To je bio strašan ispad nasilja koji je doveo do spaljivanja i oštećenja 30 crkava i manastira, te proterivanja i ubijanja Srba.
Ove izjave o rušenju svetinja i revizionizam istorije samo su potvrda da na Kosovu i Metohiji i dalje vladaju ekstremistički stavovi, koji ne poštuju ni zakon ni ljudska prava. Eparhija raško-prizrenska u saopštenju podseća:
- Kosovsko zakonodavstvo jasno je prepoznalo Srpsku pravoslavnu crkvu i njena imovinska i kulturna prava, a to uključuje i zaštitu svetinja. Pokušaji da se izbriše srpski identitet sa ovog prostora ne samo da su protivzakoniti, već su duboko nepoštovanje istorije.
Wikipedia/Sonia Budini
Hram Hrista Spasitelja u Prištini
Kosovo i Metohija su srpske zemlje, i to je istina koju nijedna izjava, nijedno nasilje i nijedno rušenje svetinje ne može promeniti. Pravoslavna vera, svetinje i narod – sve to je u temelju Kosmeta. Kao što Eparhija poziva, potrebno je da sve odgovorne institucije, međunarodna zajednica i ljudi dobre volje odbace govor mržnje i istorijski revizionizam i da se nasleđe Kosova i Metohije sačuva u istini, pravdi i miru.
Napad na svetinje na Kosmetu nije samo napad na crkvu, već i na dušu naroda, na sam njegov identitet. U trenutku kada se poziva na rušenjehrama Hrista Spasitelja, svi pravoslavni Srbi, svi vernici, svi koji imaju Kosovski zavet u srcu, moraju da osete ozbiljnost i dubinu ovog napada. Molitve i vera nas podstiču da izdržimo svaki pokušaj da nas izbrišu iz istorije, jer naša istorija, kao i naše svetinje, nikada neće biti uništene.
U razgovoru povodom najradosnijeg hrišćanskog praznika, arhiepiskop i mitropolit raško-prizrenski govori o očuvanju vere, tradicionalnih vrednosti i porodice, duhovnim izazovima savremenog društva i neprolaznoj nadi u Božiju pravdu, koja nas poziva na ljubav, praštanje i istrajnost.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o teškom položaju Srba na Kosovu i Metohiji, uskraćenoj slobodi kretanja i svetinjama koje su pod stalnim pritiskom – evropski parlamentarci obećali su da će preneti njegovu poruku u Brisel.
Jedan od najstarijih srpskih manastirskih kompleksa, uklesan u stenu pre osam vekova, postaje žrtva nemara i nelegalnih radova. Hoće li biti kasno kada se svi konačno osvrnemo?
U zaštićenoj zoni nadomak Prizrena izvedeni su nelegalni građevinski radovi koji prete opstanku isposnice. Stručnjaci su na terenu procenili razmere štete, dok monasi Visokih Dečana s tugom posmatraju kako vekovno duhovno utočište trpi posledice nesavesnih zahvata.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Povodom navoda da Srpska pravoslavna crkva pregovara s kosovskim institucijama o pravnom statusu Crkve na Kosmetu, usledio je odlučan demanti uz razotkrivanje motiva plasiranja lažnih vesti.
Incident u Severnoj Mitrovici izazvao je buru u javnosti i oštar odgovor Crkve, koja upozorava na rastuće pritiske nad Srbima na Kosovu i apeluje da hitno reaguju kako bi se sprečila dalja eskalacija.
Nakon poslednjih izjava albanskih zvaničnika o "etničkom čišćenju" Srba sa Kosova i Metohije i tvrdnji da se u srpskim crkvama skriva oružje, Eparhija raško-prizrenska je reagovala upozoravajući na opasnost širenja lažnih informacija koje pogoršavaju međunacionalnu i versku tenziju u ovom delu Balkana.
Crkva upozorila da incident nije slučajan i zatražila hitnu reakciju nadležnih, ali vernike pozvala da ostanu mirni, dostojanstveni i nepokolebljivi u veri: "Nećemo na mržnju odgovarati mržnjom".
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.