OVI LJUDI NIKAD NEMAJU NI MIRA NI SPOKOJA! Starac Tadej objasnio kako čovek sebi pravi pakao od života!
Bog svakome daje ono što mu je potrebno i što je za njega najbolje.
Čovek želi da sve rešava odmah, da sve razume i kontroliše, a upravo tu nastaje prostor za zabrinutost i nemir.
U savremenom vremenu čovek je okružen neprekidnim brigama, ubrzanim ritmom života i mnoštvom informacija koje često više unose nemir nego što donose mir. Duša se lako rasipa, a srce postaje opterećeno mislima koje ga odvode od suštine i od unutrašnje tišine.
Čovek želi da sve rešava odmah, da sve razume i kontroliše, a upravo tu nastaje prostor za zabrinutost i nemir.
Pravoslavno predanje podseća da se mir ne nalazi u spoljašnjim okolnostima, već u stanju srca koje se oslanja na Boga. Kada čovek zaboravi na molitvu i poverenje u Božju promisao, tada i najmanje stvari mogu postati izvor uznemirenost.
Ali kada se srce navikne da sve predaje Gospodu, i ono što je teško i neizvesno postaje lakše za nošenje.
Jednostavnost života u duhovnom smislu ne znači odricanje od odgovornosti, već oslobađanje od nepotrebnih briga koje opterećuju dušu. Mnogi nemiri dolaze iz želje da se sve drži pod kontrolom, da se unapred zna ishod svakog događaja i da se sve odvija po ljudskoj volji. Međutim, život se ne može u potpunosti predvideti, niti se sve može staviti pod ljudsku vlast.
Duhovni život se zato ogleda u jednostavnosti misli, u smirenom prihvatanju dana koji dolazi i u stalnom vraćanju Bogu kroz molitvu. U takvom životu čovek ne žuri iz straha, ne brine iz nemoći i ne gubi mir zbog onoga što ne može da promeni.
U toj tišini srca, reči Svetog Amvrosija Optinskog dobijaju svoju punu snagu i postaju podsetnik na ono što je suštinsko:
"Živi što jednostavnije. Ne uznemiravaj se. Moli se Bogu i sve će doći na svoje mesto".
Bog svakome daje ono što mu je potrebno i što je za njega najbolje.
Srce, u pravoslavnom shvatanju, nije samo sedište emocija, već središte cele ličnosti.
Život u skladu sa savešću ne predstavlja pokoravanje strahu od kazne, već brigu za sopstveno unutrašnje zdravlje i celovitost.
Presveta Bogorodica i svi svetitelji svojim životom svedočili su da nema veće utehe od Božje milosti.
Sveto pismo nas iznova podseća da je Gospod onaj koji upravlja istorijom, narodima i životom svakog čoveka.
Duhovi zla u ljudski um unose misli koje podstiču strah, očajanje, mržnju, zavist, gordost i beznađe.
Često upravo insistiranje na sopstvenoj volji postaje izvor nemira.
Crkva vekovima uči da odgovor na svakodnevni nemir ne počinje u boljoj organizaciji vremena, već u odnosu čoveka sa Bogom.
Pouka velikog svetitelja govori zašto bliskost lako preraste u očekivanje i kako ljubav može da bude pravi temelj odnosa.
U društvu, u kojem je Isus živeo, udarac nije uvek bio samo fizički čin, objašnjava otac Bane.
U besedi za petak 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zbog čega čovekov unutrašnji rast zavisi od onoga čime ispunjava svoje srce i kakvu ulogu u tome ima Hristos.
Veliki srpski duhovnik 20. veka govorio je o trenucima kada čovek više ne razume zašto mu se teškoće događaju i kako upravo tada može da sačuva poverenje u Gospoda.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Isusovu molitvu ne zovu slučajno "molitva nad molitvama".
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U besedi za petak 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zbog čega čovekov unutrašnji rast zavisi od onoga čime ispunjava svoje srce i kakvu ulogu u tome ima Hristos.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Avtonoma po starom kalendaru, dok se po novom obeležavaju Prepodobna Eufrosina Aleksandrijska i Prepodobni Sergije Radonješki. Katolička crkva obeležava Svetog Kleofasa, dok Jevreji večeras dočekuju Sukot, a muslimani nastavljaju mesec rebiul-ahir.
Veliki srpski duhovnik 20. veka govorio je o trenucima kada čovek više ne razume zašto mu se teškoće događaju i kako upravo tada može da sačuva poverenje u Gospoda.