Crkva ne osuđuje čoveka koji prolazi kroz takva iskušenja, već ga poziva da se protiv njih bori molitvom, verom i zahvalnošću Bogu.
U pravoslavnoj duhovnosti uninija (depresija medicinski) se smatra jednom od najopasnijih duhovnih bolesti. Ovaj pojam najčešće se prevodi kao duhovna potištenost, malodušnost ili gubitak nade, ali njegovo značenje je mnogo dublje.
To je stanje u kojem čovek počinje da gubi veru da Bog deluje u njegovom životu, prepušta se bezvoljnosti, očajanju i ne vidi izlaz iz teškoća koje ga okružuju.
Sveti oci upozoravali su da uninije ne dolazi uvek kroz velike nevolje. Ponekad se javlja postepeno, kroz svakodnevne brige, razočaranja, strahove i stalno usmeravanje pažnje na ono što je loše.
Čovek tada počinje da misli da su njegovi problemi najveći, da rešenja nema i da je sve izgubljeno. Umesto poverenja u Boga, u srce se uvlače nemir i beznađe.
Crkva ne osuđuje čoveka koji prolazi kroz takva iskušenja, već ga poziva da se protiv njih bori molitvom, verom i zahvalnošću Bogu. Upravo zahvalnost za dar života, čak i onda kada okolnosti nisu onakve kakve bismo želeli, predstavlja jedan od načina da se sačuva duhovna radost i unutrašnji mir.
Govoreći o ovoj temi, protojerej Andrej Lemešonok upozorio je da gotovo svaki čovek nosi svoje breme i da svako ima mnoštvo problema koji mu se čine nerešivim. Međutim, kako ističe, hrišćanin ne sme dozvoliti da ga teškoće odvoje od radosti koju donosi vera u Vaskrslog Hrista.
SPC
protojerej Andrej Lemešonok
- Pomozi nam svima Gospode da ne padnemo u uninije, jer ja mislim da isto tako kao kod mene, tako i kod vas postoji hiljadu problema i oni su nerešivi. I ovde je loše i onde je loše, i onde se sve ruši i ovde je sve naopačke, i uopšte, sve je kako ne treba i sve je kod tebe loše... Ali, treba reći "da se obraduje duša moja Gospodu!"
Kaže da se uvek treba radovati.
- Treba se radovati. Radovati zato što je Hristos Vaskrsao! I to je već ocrkovljenost čoveka, razumete? On već počinje da živi po kalendaru crkvenome, a ne po raspoloženju, htenju, pritisku, klimi, kursu dolara i drugim nekim parametrima. To su sve sitnice. A zamislite: čovek živeo, živeo, štedeo i odjednom hop! - sve u slivnik! I njegov život gubi smisao. Čovek je živeo, živeo, bolovao, bio zdrav, trčao i onda odjednom cap! Više nizašta nije. I smisla više nema.
Shutterstock Schager
Uvek se mora i može pronaći smisao života
Kaže da kako god bilo ili kako god će biti, da se morao naći smisao.
- Moramo imati smisao unutra, i tada nas niko ne može odvojiti od ljubavi Božije. I zato, dragi moji, čuvajte veru pravoslavnu i čuvajte taj veliki dar koji smo svi dobili i koji moramo da razvijamo, jer ako u nama bude vere koliko i zrno gorušičino, planine oko nas će se pomerati.
- A danas treba da vidimo jedni druge, ja ne kažem da zavolimo jer je to prejaka reč, ali razumeti i prihvatiti jedni druge, ma kako da je to teško, ma koliko da to snage od nas zahteva, i uopšte treba da zahvaljujemo Bogu za to što nam daje život. A život sa Bogom je početak večnosti, to je zaista veliki dar.
Ubrzan tempo života, stalni pritisci, neizvesnost i preopterećenost dovode do toga da mnogi žive sa osećajem unutrašnje napetosti, umora i gubitka unutrašnjeg mira.
Sveštenici koji pripadaju Bratstvu, kao i vernici koji mu se formalno pridruže, smatraju se da se nalaze u raskolu, zbog čega i oni podležu ekskomunikaciji.
Kroz biblijske primere od Eve i Kaina do Jude, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu 5. sedmice Velikog posta pokazuje da se svako delo vraća kao posledica u svoje vreme, bez izuzetka i zaborava.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Uprkos napretku medicine, mnogi oboleli od mentalnih poremećaja i dalje osećaju da im nedostaje dublji, duhovni oslonac. Tu se otvara prostor za drugačiji, ali ne nužno suprotstavljen pogled - onaj koji dolazi iz vere.
U svetu punom stresa i izazova, mnogi se bore sa osećajem beznađa. Pravoslavna vera pruža ne samo utehu, već i konkretne duhovne pouke za prevazilaženje najtežih unutrašnjih kriza.
Sveštenici koji pripadaju Bratstvu, kao i vernici koji mu se formalno pridruže, smatraju se da se nalaze u raskolu, zbog čega i oni podležu ekskomunikaciji.
Kroz biblijske primere od Eve i Kaina do Jude, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu 5. sedmice Velikog posta pokazuje da se svako delo vraća kao posledica u svoje vreme, bez izuzetka i zaborava.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Tokom susreta u Patrijaršijskom dvoru istaknuta je spremnost za nastavak saradnje i jačanje veza između pravoslavlja i američkih hrišćanskih zajednica.
Sveti Oci upozoravaju da nije svaki san poruka niti svaka misao otkrovenje, već da je za razlikovanje Božje opomene od zablude neophodno duhovno rasuđivanje.
U svom teološkom osvrtu arhijerej Grčke pravoslavne crkve upozorava na širenje praksi koje, prema pravoslavnom učenju, mogu dovesti do duhovne obmane i udaljavanja od Crkve.