KAKO NASTAJU NEUROZE I DRUGE DUŠEVNE MUKE: Patrijarh Pavle otkrio kako sačuvati psihu i šta možemo, u tom smislu, naučiti od dece
Crkva uči da čovek nije samo telo i psiha, već i duhovno biće koje čezne za smislom, ljubavlju i zajedništvom sa Bogom.
Pravoslavna tradicija uči da se od uninije čovek spasava postepeno, vraćanjem unutrašnje budnosti, molitvom i malim ali istrajnim dobrim delima.
Uninije, u pravoslavnoj duhovnoj tradiciji, predstavlja stanje duboke klonulosti duše u kojem čovek gubi volju, radost i snagu za ono što je spasonosno. Ono se ne svodi samo na tugu ili trenutni umor, već je reč o duhovnoj obamrlosti koja zahvata čitav čovekov unutrašnji svet.
Sveti oci su je svrstali među najteže duhovne borbe, jer potkopava temeljnu sposobnost čoveka da stoji pred Bogom, da se moli i da čini dobro.
Do uninije najčešće dovode duga nezadovoljstva, neraščišćene misli, duhovna rasejanost, gubitak smisla u svakodnevnim obavezama, preopterećenost ovim svetom, ali i nedostatak molitve i unutrašnje discipline.
Često nastaje i iz očekivanja koja ostanu neispunjena, iz razočaranja u sebe ili druge, ili iz uporednog posmatranja sopstvenog života sa životima drugih ljudi.
Kada čovek dopusti da ga obuzme takvo stanje, u njemu se javlja težina i prema fizičkom radu i prema duhovnim delima, a praznina sve više preuzima srce.
Pravoslavna tradicija uči da se od uninije čovek spasava postepeno, vraćanjem unutrašnje budnosti, molitvom i malim ali istrajnim dobrim delima. Važna je i kontrola misli, odbacivanje samosažaljenja i obnova zahvalnosti prema Bogu.
Presudnu ulogu imaju pokajanje, razgovor sa sveštenikom ili duhovnikom, kao i svestan napor da se ponovo uđe u ritam molitve i liturgijskog života. Često i sama poslušnost – bilo u porodici, poslu ili zajednici – vraća duši snagu, jer usmerava čoveka ka smislenom delanju.
Opasnost uninija leži u tome što ono ne ostaje samo na nivou duševnog stanja; ono lako prelazi u duhovni pad, bezvoljnost, pa čak i gubitak nade. Čovek postaje podložniji grehu, povlači se u sebe, gubi poštovanje prema svetinji i prema sopstvenom životu. Zato su Sveti Oci naglašavali da se uninije ne sme hraniti mislima koje ga jačaju, već da se protiv njega treba boriti odlučno, ustrajno i sa verom.
Sveti Amvrosije Optinski ovako opominje o ovoj pojavi:
"Uninije je isto što i lenjost, samo gore. Uninije slabi i telo i duh. Ne želiš da radiš niti da se moliš, ideš u crkvu sa prezirom i celo tvoje biće slabi."
Crkva uči da čovek nije samo telo i psiha, već i duhovno biće koje čezne za smislom, ljubavlju i zajedništvom sa Bogom.
Pravoslavna duhovnost jasno razlikuje zdrav od štetnog odmora.
Oba stručnjaka u svom radu ukazuju na duhovne uzroke mnogih neurotičnih stanja i nude alternativni pristup koji, prema njihovim tvrdnjama, mnogima donosi olakšanje i unutrašnji mir.
Tamo gde čovek vidi kraj, Crkva govori o početku — o povratku sebi, o vraćanju poverenja u tvorca koji ne ostavlja nikoga.
Jedan od najvoljenijih srpskih duhovnika govorio je da čovek svojim prisustvom može da kaže više od mnogih saveta, jer se ono što nosi u duši prepoznaje i bez reči.
Posle dugog iščekivanja i brojnih iskušenja, supružnici su u svetinji pronašli utehu i nadu, a vest koju su ubrzo dobili zauvek im je promenila život.
Starac iz Optine podsetio je da se put ka Hristu ne pokazuje samo molitvom i ličnom pobožnošću, već i spremnošću da sa ljubavlju nosimo slabosti i teškoće svojih bližnjih.
Dobra dela, sama po sebi, nisu ulaznica za raj, ističe sveštenik.
Posle dugog iščekivanja i brojnih iskušenja, supružnici su u svetinji pronašli utehu i nadu, a vest koju su ubrzo dobili zauvek im je promenila život.
Policija sumnjiči 29-godišnjeg muškarca za krađu iz Sabornog hrama Svete Trojice, a pažnju javnosti privukao je snimak na kojem se vidi njegova navodna ravnodušnost dok zna da ga neko snima.
Dva brata na putu ka moru otkrila su da najveće blago nije ono koje se može poneti u rancu, već ono koje ostaje zauvek u srcu.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Jednostavna kombinacija brašna, jaja i masti bila je dovoljna da nastane hranljiv obrok za dane kada crkveni tipik nije propisivao post.
Dobra dela, sama po sebi, nisu ulaznica za raj, ističe sveštenik.
Od čudesnog isceljenja svetog Jovana Damaskina do događaja koje vernici i monasi vekovima pamte kao znak zaštite Presvete Bogorodice.