MUSLIMANI VERUJU U ISUSA, ALI SA JEDNOM RAZLIKOM: Ovako islam gleda na Hrista i Bogorodicu
U Kuranu, Isus se obraća Bogu i kaže: „Govorio sam im samo ono što si mi Ti naredio: ‘Obožavajte Alaha, mog Gospodara i vašeg Gospodara.’“ (5:117)
Performans ispred katedrale Svetog Pavla otvorio je oštru raspravu o granicama hrišćanske poruke, političkog aktivizma i dubokog sukoba levice i desnice u Britaniji.
Ispred stepeništa katedrale Svetog Pavla u Londonu, mesta koje vekovima simbolizuje hrišćansku postojanost i kontinuitet, nedavno se nije govorilo jezikom liturgije, već jezikom političkog performansa. Umesto molitve i tišine, pojavila se scena koja je izazvala snažne reakcije: Hristos prikazan u liku „migranta“, Sveta Porodica na narandžastom čamcu, a Jevanđelje pretočeno u poruke namenjene javnom prostoru i dnevnoj politici.
Kako prenosi "Premier Christian News", grupa hrišćanskih aktivista, okupljena oko organizacija "Better Story" i "Christians for a Welcoming Britain", odlučila je da rekonstruiše jevanđelsku scenu bekstva Svete Porodice u Egipat. Vizuelni okvir nije bio slučajan - čamac kakav se danas viđa na migrantskim rutama postao je centralni simbol, dok su transparenti nosili poruke: "Isus je bio izbeglica", "Stranci - dobrodošli", "Bio sam stranac i vi ste Me primili".
Za organizatore, sve je predstavljeno kao autentično svedočanstvo hrišćanske poruke.
- Božićna poruka upućena je svima - izjavio je Tomi Šarp, organizator projekta, naglasivši da demonstracija ima za cilj da pokaže kako Isus Hristos ujedinjuje sve nas, bez obzira na uzrast, pol, nacionalnost ili poreklo. Njegov saradnik, Fergus Barnet, suosnivač Better Story, otišao je i dalje, rekavši da ga „veoma boli“ kada vidi da se hrišćanstvo povezuje sa „ideologijama isključivanja“.
Međutim, upravo na toj tački počinje dublje i složenije pitanje. Jer scena ispred Svetog Pavla nije ostala u okviru teološke poruke, već je jasno ušla u prostor političkog sukoba koji već godinama potresa britansko društvo. Hristos, predstavljen kao argument, postao je deo šireg obračuna levice i desnice oko migracija, identiteta i granica solidarnosti.
Taj sukob ne postoji u praznom prostoru. Prema podacima koje prenosi Reuters, u periodu od januara do septembra 2025. godine u Veliku Britaniju je malim čamcima stiglo više od 28.000 migranata, što je za 46 odsto više nego prethodne godine. Tokom poslednjih godina, broj migranata u zemlji porastao je za nekoliko miliona, pri čemu većina novopridošlih ispoveda islam. Upravo ti podaci čine pozadinu zbog koje svaka javna poruka o migracijama, naročito kada je izgovorena hrišćanskim rečnikom, dobija dodatnu političku težinu.
Za levicu, ovakvi performansi predstavljaju moralni apel i pokušaj da se savest društva probudi jezikom Jevanđelja. Za desnicu, oni su dokaz da se hrišćanski simboli koriste kao sredstvo političkog pritiska i legitimizacije određenih ideoloških stavova. U toj napetosti, granica između vere i aktivizma postaje sve tanja, gotovo neprimetna.
Paradoks je očigledan: dok jedni upozoravaju da se hrišćanstvo ne sme svoditi na ideologiju isključivanja, drugi ukazuju da se ono ovakvim akcijama svodi na ideologiju — samo sa drugačijim predznakom. Kada se Hristos pojavi na transparentu, a katedrala postane pozornica političkog performansa, pitanje više nije samo šta poruka znači, već kome služi.
Scena ispred katedrale Svetog Pavla tako ostaje snažan simbol savremenog Zapada: društva rastrzanog između vere, politike i straha od promena. U tom rascepu, Hristos se više ne doživljava kao tiha mera savesti iznad podela, već kao figura uvučena u rovove dnevnih sukoba. A istorija uporno pokazuje da, kada se svetinja pretvori u oruđe, posledice nikada nisu samo simbolične.
U Kuranu, Isus se obraća Bogu i kaže: „Govorio sam im samo ono što si mi Ti naredio: ‘Obožavajte Alaha, mog Gospodara i vašeg Gospodara.’“ (5:117) Na jednoj popularnoj platformi za klađenje, hiljade ljudi uložile su novac u tvrdnju da će se Isus Hristos zaista vratiti na Zemlju - i to pre kraja 2025. godine. Arheolozi su pronašli mrežu tunela ukrašenih brojnim krstovima i simbolima Hrista, starim više od 1500 godina, što dodatno potkrepljuje tvrdnje da je reč o značajnom hrišćanskom mestu. Bezlične figure Svete porodice na Velikom trgu izazvale su snažne reakcije vernika, političara i teologa, pokrenuvši žustru raspravu o tome gde prestaje savremeni izraz, a počinje povreda svetog.
Migracije kao pozadina verske polemike
Kada svetinja postane sredstvo poruke
MUSLIMANI VERUJU U ISUSA, ALI SA JEDNOM RAZLIKOM: Ovako islam gleda na Hrista i Bogorodicu
VIŠE OD POLA MILIONA EVRA ULOŽENO: Ljudi se klade da će se Isus vratiti do kraja 2025. godine
"OVO JE MESTO IZ BIBLIJE, GDE SE DOGODILO ISUSOVO ČUDO": Arheolog tvrdi da je našao drevnu lokaciju i da smo sve vreme bili u zabludi
BRISEL SABLAZNIO CEO HRIŠĆANSKI SVET: Isusu odsečena glava – pod maskom umetnosti oskrnavljen jedan od najvećih simbola Božića
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako privlačne ideje i teorije mogu postati prostor u kome čovek gubi sigurnost duhovnog oslonca i ne primećuje trenutak kada se udaljava od onoga što smatra istinom.
Reči svetitelja razotkrivaju zašto ono što vas danas muči nije ni približno veliko kao što izgleda i kako da povratite unutrašnji mir, bez obzira na okolnosti
Njegova jednostavna, ali oštra poruka razotkriva zašto nas svakodnevica lomi i kako da se izborimo, a da ne izgubimo lice ni dušu.
U jednoj svojoj pouci svetogorski podvižnik opisuje preokret vrednosti u kojem se ono što je nekada budilo stid danas predstavlja kao napredak.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
U jednoj svojoj pouci svetogorski podvižnik opisuje preokret vrednosti u kojem se ono što je nekada budilo stid danas predstavlja kao napredak.
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.