Nije teško primetiti da ljudi sve češće osećaju nemir i bespomoćnost pred brojnim iskušenjima - ličnim, duhovnim, pa čak i onim skrivenim, koje dolaze iz spoljnog sveta. Tražimo rešenja koja brzo oslobađaju od bola, ali retko nalazimo put koji istinski jača dušu. U toj potrazi, odgovor nudi jedna duboka i jednostavna pouka starca Jefrema Arizonskog:
- Budi trpeljiv, ma s čim da se boriš. U ovim poslednjim vremenima, u kojima živimo, ne očekujmo ništa drugo, osim iskušenja i ona će nas spasti! "Uklonite iskušenja i niko se neće spasti." To, naravno, ne znači da bi namerno trebalo da padamo u iskušenja. Međutim, budući da se borimo po Bogu i da motrimo na sebe, moramo smatrati da iskušenja dolaze od Njegove Očinske privrženosti, od satanske zavisti, od našeg nemara i neopitnosti, od ljudske podmuklosti, itd. Prema tome, potrebno nam je trpljenje i blagodarenje - govorio je starac Jefrem.
Iskušenja kao učitelji vere
Starac Jefrem podseća da iskušenja nisu kazna, već prilika za rast i jačanje vere. U pravoslavnoj tradiciji trpljenje nije znak slabosti, već most koji vodi do dubljeg jedinstva sa Bogom. Svaka kušnja, svaki unutrašnji boj ili spoljašnji pritisak može postati sredstvo pročišćenja ako ga primimo sa strpljenjem i zahvalnošću.
Snaga duše u nošenju krsta
Pouka starca Jefrema jasno pokazuje da prava snaga duše ne dolazi iz izbegavanja teškoća, već iz hrabrog nošenja svog krsta uz Božju pomoć. U vremenu kada oluje svakodnevnice preplavljuju srca vernika i nevernika, njegova reč zvuči kao svetionik: iskušenja su put, trpljenje je učitelj, a vera je svetlost koja nas nikada ne napušta.
U jednoj od svojih pouka veliki ruski podvižnik i duhovnik ističe da ništa ne može zameniti smirenje i objašnjava kako ono oblikuje dušu prema Božjem daru.
Priča o čoveku koji je grešio ceo život, ali se iskreno pokajao, otkriva večni dijalog između ljudske nesavršenosti i božanske milosti – i pruža nadu svakome ko traži unutrašnje oslobođenje.
Pouka jednog od najvećih duhovnika 20. veka pokazuje kako kratka molitva, čitanje Svetog pisma i samoposmatranje mogu ojačati moralnu snagu i održati veru čak i kada svet preti da nas slomi.
Jedna iskrena reč starca razbija iluziju univerzalnog spasenja i pokazuje da vera nije pasivna uteha, već put dela i lične odgovornosti.