KAD DOĐU PATNJE I TUGE, UVEK NA UMU IMAJTE OVO! Strac Jefrem Arizonski kaže da tako nikada nećete upasti u očajanje!
Patnja, koliko god teška bila, nije kraj, već prolaz ka nečemu višem.
Život u skladu sa Bogom, prema učenju Svetih otaca, ne oslobađa čoveka od teškoća.
U savremenom svetu, obeleženom neizvesnošću, ubrzanim tempom života i stalnim pritiskom da se sve kontroliše i predvidi, strah je postao gotovo svakodnevno stanje čoveka.
Ljudi strahuju za zdravlje, posao, porodicu, budućnost, sutrašnji dan. Taj unutrašnji nemir često se prikriva brigom, planiranjem i stalnim promišljanjem najgorih mogućih ishoda.
Pravoslavno predanje, međutim, na strah ne gleda samo kao na psihološko stanje, već kao na duhovni problem koji duboko utiče na odnos čoveka prema Bogu i bližnjima.
U duhovnom iskustvu Crkve, strah koji parališe, oduzima mir i rađa nemir ne dolazi od Boga. On čoveka odvaja od poverenja u Promisao Božiju i uvodi ga u stanje unutrašnje rastrzanosti.
Nasuprot tome, pravoslavlje uči o jedinom spasonosnom strahu – strahu Božijem, koji nije panika niti užas, već duboko poštovanje, svest o Božijoj blizini i briga da se ne izgubi ljubav i zajednica sa njim.
Život u skladu sa Bogom, prema učenju Svetih otaca, ne oslobađa čoveka od teškoća. Naprotiv, on često podrazumeva borbu, iskušenja i nerazumevanje, pa čak i od onih koji su najbliži. Pravoslavna duhovnost posebno naglašava mir i tišinu kao odgovor na životne udarce, jer se upravo u takvom stanju čovek uči poverenju u Boga, a ne oslanjanju isključivo na sopstvene snage.
O tim temama često je govorio i starac Tadej, jedan od najpoznatijih pravoslavnih duhovnika, čije su reči ostale duboko urezane u svest mnogih vernika.
- Mi stalno strahujemo. Život nam je u strahu, i od sutrašnjice, i od budućnosti... šta će biti... To je paklena osobina. To treba da se savlada, to je životinjski. Treba samo da imamo strah da ne ožalostimo Boga, da ne izgubimo ljubav. Bog ima hiljadu načina da reši svaki naš problem. Jedna nevolja koja nam mnogo bola zadaje, često puta će se javljati, dok se ne naučimo da je savladamo mirom i tišinom i da ne obraćamo pažnju na nju - govorio je starac Tadej.
Zato oni koji žele Gospoda, kako je isticao, prolaze kroz mnoge teškoće.
- Štaviše, i od naših najrođenijih dešava nam se tako da nas prezru, odbace. Moramo sa mirom, i puno razumevanja da ih shvatimo, da nikoga ne osuđujemo. Zato što smo svi mi ovde u borbi, svi ti naši rođeni, bližnji i daljnji, svi smo u borbi! Da shvatimo, da kad bismo mi bili u njihovom položaju, možda bismo bili i gori u postupanju, zato treba da se smirimo - objašnjavao je otac Tadej.
Patnja, koliko god teška bila, nije kraj, već prolaz ka nečemu višem. Služeći liturgiju u hramu Svetog Pantelejmona u Oraovcu, mitropolit zvorničko-tuzlanski besedio je o veri koja se potvrđuje delima kroz obnovu crkvenog života i zajedništvo vernika. Crkva nas uči da se istinska snaga ne rađa iz samodovoljnosti, već iz smirenja i svesti da bez Boga ne možemo ništa učiniti. Sveti oci su svedočili da se mir ne nalazi u izbegavanju stradanja, već u pravilnom odnosu prema njemu.

KAD DOĐU PATNJE I TUGE, UVEK NA UMU IMAJTE OVO! Strac Jefrem Arizonski kaže da tako nikada nećete upasti u očajanje!
"PRAVOSLAVLJE JE DANAS POD UDARIMA SA SVIH STRANA": Vladika Fotije ukazao na iskušenja sa kojima se suočavamo
OVU REČ NIKAD NE SMETE IZGOVORITI, PA ČAK I DA JE TAKO: Sveti Teofan Zatvornik kaže da nije hrišćanska, a sve češće ljudima izleće iz usta
U SLUČAJU RAZNIH NESREĆA, OBAVEZNO OVO URADITE! Prepodobni Nektarije Optinski dao savet zlata vredan
Duhovna pouka shiarhimandrita Kirila Pavlova otkriva zašto spoljašnje kajanje bez unutrašnjeg preobražaja i oproštaja prema bližnjem gubi svoju duhovnu težinu.
Odluka opštine Lučani obradovala je meštane koji nisu zaboravili arhipastira koji je pomagao svoj kraj, gradio crkveni život u rasejanju i ostavio dubok trag među Srbima s obe strane okeana.
Zli ljudi najčešće ne podnose ono što ih razobličava.
Dešava se, priča otac Dimitrije, da Bog prima dete sebi, jer želi da izbavi njega i njegove bližnje od nekog težeg krsta.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Zli ljudi najčešće ne podnose ono što ih razobličava.
Jednostavno jelo od krompira, luka i pirinča, obogaćeno kobasicom, koje se sprema bez mnogo muke, a donosi pun domaći ukus i miris nedeljnog ručka kakav se nekada podrazumevao.
Sveća i dalje gori, kolač se lomi, ali su gosti često na ekranu – dok jedni žale za starim običajima, drugi tvrde da se suština nije pomerila ni za korak i da slava i dalje okuplja, samo na drugačiji način.