KAD DOĐU PATNJE I TUGE, UVEK NA UMU IMAJTE OVO! Strac Jefrem Arizonski kaže da tako nikada nećete upasti u očajanje!
Patnja, koliko god teška bila, nije kraj, već prolaz ka nečemu višem.
Život u skladu sa Bogom, prema učenju Svetih otaca, ne oslobađa čoveka od teškoća.
U savremenom svetu, obeleženom neizvesnošću, ubrzanim tempom života i stalnim pritiskom da se sve kontroliše i predvidi, strah je postao gotovo svakodnevno stanje čoveka.
Ljudi strahuju za zdravlje, posao, porodicu, budućnost, sutrašnji dan. Taj unutrašnji nemir često se prikriva brigom, planiranjem i stalnim promišljanjem najgorih mogućih ishoda.
Pravoslavno predanje, međutim, na strah ne gleda samo kao na psihološko stanje, već kao na duhovni problem koji duboko utiče na odnos čoveka prema Bogu i bližnjima.
U duhovnom iskustvu Crkve, strah koji parališe, oduzima mir i rađa nemir ne dolazi od Boga. On čoveka odvaja od poverenja u Promisao Božiju i uvodi ga u stanje unutrašnje rastrzanosti.
Nasuprot tome, pravoslavlje uči o jedinom spasonosnom strahu – strahu Božijem, koji nije panika niti užas, već duboko poštovanje, svest o Božijoj blizini i briga da se ne izgubi ljubav i zajednica sa njim.
Život u skladu sa Bogom, prema učenju Svetih otaca, ne oslobađa čoveka od teškoća. Naprotiv, on često podrazumeva borbu, iskušenja i nerazumevanje, pa čak i od onih koji su najbliži. Pravoslavna duhovnost posebno naglašava mir i tišinu kao odgovor na životne udarce, jer se upravo u takvom stanju čovek uči poverenju u Boga, a ne oslanjanju isključivo na sopstvene snage.
O tim temama često je govorio i starac Tadej, jedan od najpoznatijih pravoslavnih duhovnika, čije su reči ostale duboko urezane u svest mnogih vernika.
- Mi stalno strahujemo. Život nam je u strahu, i od sutrašnjice, i od budućnosti... šta će biti... To je paklena osobina. To treba da se savlada, to je životinjski. Treba samo da imamo strah da ne ožalostimo Boga, da ne izgubimo ljubav. Bog ima hiljadu načina da reši svaki naš problem. Jedna nevolja koja nam mnogo bola zadaje, često puta će se javljati, dok se ne naučimo da je savladamo mirom i tišinom i da ne obraćamo pažnju na nju - govorio je starac Tadej.
Zato oni koji žele Gospoda, kako je isticao, prolaze kroz mnoge teškoće.
- Štaviše, i od naših najrođenijih dešava nam se tako da nas prezru, odbace. Moramo sa mirom, i puno razumevanja da ih shvatimo, da nikoga ne osuđujemo. Zato što smo svi mi ovde u borbi, svi ti naši rođeni, bližnji i daljnji, svi smo u borbi! Da shvatimo, da kad bismo mi bili u njihovom položaju, možda bismo bili i gori u postupanju, zato treba da se smirimo - objašnjavao je otac Tadej.
Patnja, koliko god teška bila, nije kraj, već prolaz ka nečemu višem. Služeći liturgiju u hramu Svetog Pantelejmona u Oraovcu, mitropolit zvorničko-tuzlanski besedio je o veri koja se potvrđuje delima kroz obnovu crkvenog života i zajedništvo vernika. Crkva nas uči da se istinska snaga ne rađa iz samodovoljnosti, već iz smirenja i svesti da bez Boga ne možemo ništa učiniti. Sveti oci su svedočili da se mir ne nalazi u izbegavanju stradanja, već u pravilnom odnosu prema njemu.

KAD DOĐU PATNJE I TUGE, UVEK NA UMU IMAJTE OVO! Strac Jefrem Arizonski kaže da tako nikada nećete upasti u očajanje!
"PRAVOSLAVLJE JE DANAS POD UDARIMA SA SVIH STRANA": Vladika Fotije ukazao na iskušenja sa kojima se suočavamo
OVU REČ NIKAD NE SMETE IZGOVORITI, PA ČAK I DA JE TAKO: Sveti Teofan Zatvornik kaže da nije hrišćanska, a sve češće ljudima izleće iz usta
U SLUČAJU RAZNIH NESREĆA, OBAVEZNO OVO URADITE! Prepodobni Nektarije Optinski dao savet zlata vredan
Duhovi zla u ljudski um unose misli koje podstiču strah, očajanje, mržnju, zavist, gordost i beznađe.
Prošlost čoveku nije data da je iznova živi.
Pravoslavna vera uči da ljubav ne isključuje rasuđivanje, niti praštanje podrazumeva odsustvo mudrosti.
Iskušenja skidaju iluziju samodovoljnosti i podsećaju čoveka da nije gospodar sopstvenog života, već biće koje zavisi od Božje milosti.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Mekan i mirisan, ovaj oblik tamjana koristi se u pravoslavnim hramovima i domovima, a njegov način izrade vezuje se za svetogorsku tradiciju.
Pouka velikog svetitelja govori zašto bliskost lako preraste u očekivanje i kako ljubav može da bude pravi temelj odnosa.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Isusovu molitvu ne zovu slučajno "molitva nad molitvama".
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Med, slad, suve šljive i orasi spojeni su u starinsku poslasticu koja se vezuje za Trojice-Sergijevu lavru i grad Sergijev Posad.
Na praznik Svetih Joakima i Ane služena sveta arhijerejska Liturgija, a slavski darovi osvećeni u Kraljevoj crkvi.
Sedam dana provode u posebno napravljenim kolibama, koriste četiri biljke u obredu, a na trpezi se pojavljuju med, sezonske namirnice i punjeni kupus.