Duhovna riznica 26.06.2026 | 17:03

OVO ČOVEKA I NJEGOVU OKOLINU MOŽE DO LUDILA DA DOVEDE: Sveštenik Danilo o opasnoj strasti koja se ne tretira kao greh, a razara ljude na paramparčad

Slika Autora
Autor: M. M.
Google Dodaj Religija kao željeni izvor na Googlu
OVO ČOVEKA I NJEGOVU OKOLINU MOŽE DO LUDILA DA DOVEDE: Sveštenik Danilo o opasnoj strasti koja se ne tretira kao greh, a razara ljude na paramparčad
Shutterstock_antoniodiaz, Wikimedia/Elijah.B / Zboris at Russian Wikipedia

Čovek mora da zapamti da mu niko ništa ne duguje, a ni on nikome ništa ne duguje osim ljubavi, napomenuo je sveštenik.

U savremenom svetu, u kome se odnosi među ljudima sve češće lome na sitnicama, a reč postaje teža od dela, sve je više ogorčenih ljudi koji, polazeći od uverenja da im je učinjena nepravda, u sebi postepeno razvijaju trajno stanje uvređenosti.

Ta uvređenost, u nemogućnosti da se oprosti, vremenom prerasta u ogorčenost zbog koje ne pati samo sam čovek, već on zbog takvog svog stanja, pravi pakao od života i svima u svojoj okolini.

O tim ljudima pričao je i ruski sveštenik Danilo Sisev, ističući da oni na kraju uvek ostanu sami, zato što uvređenost postaje deo njihovog karaktera, što ih čini neponošljivim za život.

- Ogorčenost je monstruozna bolest koja pogađa mnoge ljude, duboka strast koja ih lišava i sreće i zadovoljstva. To je težak greh rođen iz gordosti. "Duguju mi nešto, ali mi nisu dali!“ Ovo je pogrešna ideja - počeo je on pa dalje objasnio:

- Čovek mora da zapamti da mu niko ništa ne duguje, a ni on nikome ništa ne duguje osim ljubavi. Ali, ljudi postaju ogorčeni, i kao rezultat toga, životi onih oko njih postaju pakao. Oni dovode one oko sebe gotovo do ivice ludila svojim ogorčenjem i svojom izbirljivošću oko trivijalnih detalja. 

shutterstock_Bricolage
Uvredljiv čovek smatra je da je uvek u pravu i pravi pakao od života svima oko sebe

 

On kaže da je ogorčenost takva i tolika strast da čoveka doslovno može do ludila da dovede.

- Počinje da nazaduje. I osim ako neko nije mazohista, onda je napušten: normalna osoba ne može da toleriše nekoga ko se stalno vređa. Stoga su svi koji se lako uvrede osuđeni na usamljenost.

Kaže da je najstrašnije u u vezi sa ovim grehom, to što se kao takav ne prepoznaje, pa ljudi i ne osećaju potrebu da se zbog njega pokaju i protiv njega se bore. 

shutterstock.com
Uvređeni ljudi odbijaju da se pokaju

 

- Upoznao sam ljude koji su svoje voljene dovodili do potpune iscrpljenosti i nisu imali nameru da se pokaju. Verovali su da se ponašaju sasvim ispravno. Svaki pokušaj sveštenika da im bilo šta objasni rezultirao je time da je i sam sveštenik postajao jedan od njihovih "uvredioca" - zaključio je sveštenik Danilo.