OVIM LJUDIMA, BAR JEDNOM U ŽIVOTU, TREBALO BI DA UPALITE SVEĆU! Prepodobni Serafim Viricki o značaju vraćanja velikog duga i njima, ali i sopstvenoj savesti
Svaki odnos, koji ostane opterećen nepravdom, ostavlja trag i u duši čoveka.
Čovek mora da zapamti da mu niko ništa ne duguje, a ni on nikome ništa ne duguje osim ljubavi, napomenuo je sveštenik.
U savremenom svetu, u kome se odnosi među ljudima sve češće lome na sitnicama, a reč postaje teža od dela, sve je više ogorčenih ljudi koji, polazeći od uverenja da im je učinjena nepravda, u sebi postepeno razvijaju trajno stanje uvređenosti.
Ta uvređenost, u nemogućnosti da se oprosti, vremenom prerasta u ogorčenost zbog koje ne pati samo sam čovek, već on zbog takvog svog stanja, pravi pakao od života i svima u svojoj okolini.
O tim ljudima pričao je i ruski sveštenik Danilo Sisev, ističući da oni na kraju uvek ostanu sami, zato što uvređenost postaje deo njihovog karaktera, što ih čini neponošljivim za život.
- Ogorčenost je monstruozna bolest koja pogađa mnoge ljude, duboka strast koja ih lišava i sreće i zadovoljstva. To je težak greh rođen iz gordosti. "Duguju mi nešto, ali mi nisu dali!“ Ovo je pogrešna ideja - počeo je on pa dalje objasnio:
- Čovek mora da zapamti da mu niko ništa ne duguje, a ni on nikome ništa ne duguje osim ljubavi. Ali, ljudi postaju ogorčeni, i kao rezultat toga, životi onih oko njih postaju pakao. Oni dovode one oko sebe gotovo do ivice ludila svojim ogorčenjem i svojom izbirljivošću oko trivijalnih detalja.
On kaže da je ogorčenost takva i tolika strast da čoveka doslovno može do ludila da dovede.
- Počinje da nazaduje. I osim ako neko nije mazohista, onda je napušten: normalna osoba ne može da toleriše nekoga ko se stalno vređa. Stoga su svi koji se lako uvrede osuđeni na usamljenost.
Kaže da je najstrašnije u u vezi sa ovim grehom, to što se kao takav ne prepoznaje, pa ljudi i ne osećaju potrebu da se zbog njega pokaju i protiv njega se bore.
- Upoznao sam ljude koji su svoje voljene dovodili do potpune iscrpljenosti i nisu imali nameru da se pokaju. Verovali su da se ponašaju sasvim ispravno. Svaki pokušaj sveštenika da im bilo šta objasni rezultirao je time da je i sam sveštenik postajao jedan od njihovih "uvredioca" - zaključio je sveštenik Danilo.
Svaki odnos, koji ostane opterećen nepravdom, ostavlja trag i u duši čoveka. Ruski svetitelj je objasnio kako mala slabost čoveka može koštati spasenja. Kada čovek misli da je predaleko od Boga, ove reči ruskog svetitelja vraćaju nadu. Reči svetogorskog starca nude neočekivan odgovor na jedno od najtežih pitanja vere i života: zašto patnja uopšte postoji i šta se u njoj može otkriti.

OVIM LJUDIMA, BAR JEDNOM U ŽIVOTU, TREBALO BI DA UPALITE SVEĆU! Prepodobni Serafim Viricki o značaju vraćanja velikog duga i njima, ali i sopstvenoj savesti
NE VODE GREHOVI ČOVEKA U VEČNE MUKE, NEGO OVO: Sveti Tihon je isticao da je ljudski grešiti, a u pakao se ide zbog demonskih navika
SME LI DA SE PRIČESTI ČOVEK KOJI JE SAV CRN OD GREHA: Odgovor Svetog Serafima Sarovskog iznenadiće mnoge
AKO JE BOG STVORIO SAVRŠENO ZDRAVOG ČOVEKA, ZAŠTO DOPUŠTA TEŠKE BOLESTI: Starac Emilijan daje odgovor na pitanje koje potresa i vernike i one koji to nisu
Jedna vernica upitala je oca Viktora Nišikova može li dobrota da opravda ružne reči, a njegov odgovor otvara ozbiljno pitanje o grehu, pokajanju i tome šta se zaista nalazi u čovekovom srcu.
Sveti oci učili su da svaka nepravda može postati put ka većem smirenju, jer nas podseća na sopstvene slabosti i poziva da se više oslonimo na Boga nego na ljudsku pravdu.
Svetogorski starac govorio je o čoveku koji se posle pada obraća Gospodu i otkrio šta, prema njegovom iskustvu, može da bude presudno za takvu molitvu.
Posle zdravstvenih problema, starici je potrebna je svakodnevna pomoć, a porodica traži način da joj obezbedi odgovarajuću negu; sveštenik Viktor Nikišov ukazao je na ono što u takvoj situaciji treba uzeti u obzir.
Neke navike prenose se generacijama, ali nisu deo pravoslavnog predanja: evo šta treba izbegavati prilikom posete grobovima bližnjih.
Praznik Vozdviženja Časnog krsta posvećen je sećanju na pronalazak svetinje na Golgoti i njeno vraćanje u Jerusalim, a crkveni tipik za ovaj dan propisuje poseban oblik uzdržanja.
Svetogorski starac govorio je o čoveku koji se posle pada obraća Gospodu i otkrio šta, prema njegovom iskustvu, može da bude presudno za takvu molitvu.
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
Pred novim hramom Sabora Svetog arhangela Gavrila patrijarha srpskog dočekali mitropolit Hrizostom, arhijereji, sveštenstvo, monaštvo i brojni verni narod.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.