“POJAS PRESVETE BOGORODICE JE PROBUDIO I UČVRSTIO NAŠU VERU”: Patrijarh Porfirije na Duhove govorio o sili koja nas je ujedinila
Na liturgiji u Hramu Svetog Save poglavar SPC poručio je da je sabranje pred Časnim pojasom snažno svedočenje žive vere.
Posetioci će 27. i 28. juna moći besplatno da vide najstariju sačuvanu srpsku ćiriličnu rukopisnu knjigu, dragoceni spomenik duhovnosti, pismenosti i umetnosti koji se retko izlaže javnosti.
Malo je rukopisa koji i posle osam vekova izazivaju isto poštovanje kao u vreme kada su nastali. Miroslavljevo jevanđelje nije samo knjiga iz daleke prošlosti - ono je svedočanstvo vremena u kojem su se oblikovali srpska pismenost, bogoslužbeni život i umetnost. Zato će njegovo izlaganje povodom Vidovdana biti mnogo više od muzejskog događaja.
Povodom Vidovdana, posetioci Narodnog muzeja Srbije imaće priliku da 27. i 28. juna vide Miroslavljevo jevanđelje, jedan od najznačajnijih spomenika srpske pismenosti, kulture i duhovnosti. Ova izuzetno vredna rukopisna knjiga biće dostupna tokom redovnog radnog vremena muzeja, a ulaz za sve posetioce biće besplatan. Reč je o retkoj prilici, jer se Miroslavljevo jevanđelje, zbog svoje neprocenjive vrednosti i osetljivosti, iznosi pred javnost samo u izuzetnim okolnostima.
Iz Narodnog muzeja Srbije pozvali su građane da iskoriste ovu priliku i upoznaju rukopis koji već više od osam vekova čuva svedočanstvo o razvoju srpske kulture, pismenosti i duhovnog života.
Miroslavljevo jevanđelje nastalo je krajem 12. veka, po narudžbini humskog kneza Miroslava, starijeg brata velikog župana Stefana Nemanje. Smatra se najstarijom sačuvanom srpskom ćiriličnom rukopisnom knjigom i jednim od najuzvišenijih dostignuća srednjovekovne knjiške umetnosti. Pisano je na pergamentu, a prvobitno je imalo 181 list, bogato ukrašen inicijalima, ornamentima i minijaturama, od kojih su mnoge pozlaćene i svedoče o izuzetnom umeću tadašnjih pisara i slikara.
Njegova vrednost ne meri se samo starošću niti raskošnom izradom. U njemu su sačuvani tragovi jezika, bogoslužbene tradicije i umetničkog izraza jednog doba koje je postavilo temelje srpske države i Crkve. Svaka stranica svedoči o vremenu u kojem je prepisivanje Svetog pisma bilo čin vere, ali i vrhunski umetnički poduhvat.
Koliki značaj ovaj rukopis ima potvrđuje i činjenica da je 2005. godine uvršten u UNESCO-ov registar dokumentarne baštine „Pamćenje sveta“, čime je svrstan među najvrednije pisane spomenike čovečanstva. U Srbiji ima status kulturnog dobra od izuzetnog značaja i čuva se u posebno kontrolisanim uslovima kako bi ostao sačuvan za buduće naraštaje.
Zbog strogih konzervatorskih pravila, prilikom svakog javnog predstavljanja rukopis se otvara na drugoj stranici. Na taj način pergament se štiti od prekomernog izlaganja svetlosti, dok posetioci svaki put mogu da vide drugi deo bogatog slikarskog i kaligrafskog nasleđa koje Miroslavljevo jevanđelje svrstava među najlepše srednjovekovne rukopise u Evropi.
Vidovdan je datum koji u srpskom istorijskom i duhovnom pamćenju zauzima posebno mesto. Upravo zato susret sa Miroslavljevim jevanđeljem tih dana dobija dodatnu težinu. Pred rukopisom nastalim pre više od osam vekova jasno se vidi koliko dugo traje nit koja povezuje veru, jezik, knjigu i kulturni identitet srpskog naroda.
Na liturgiji u Hramu Svetog Save poglavar SPC poručio je da je sabranje pred Časnim pojasom snažno svedočenje žive vere. Na praznik Trećeg obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja, patrijarh srpski predvodio je svečanu arhijerejsku liturgiju i u besedi govorio o neprekidnoj molitvi, unutrašnjem miru i prisustvu Presvete Bogorodice u životu vernika. Posle čitanja Jevanđelja, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio o lepoti Božije tvorevine, blagodati Duha Svetog i pozvao vernike da svoju svakodnevicu usklade sa Svetim pismom. Nakon pomena postradalima na Kosovu polju i vojnicima sa Sočanskog fronta, episkop je govorio o smislu sećanja na junake, ljubavi prema bližnjima i značaju očuvanja svetinja za buduće naraštaje.
“POJAS PRESVETE BOGORODICE JE PROBUDIO I UČVRSTIO NAŠU VERU”: Patrijarh Porfirije na Duhove govorio o sili koja nas je ujedinila
“OVIH DANA SMO NAUČILI DA NA NEBESIMA POSTOJI NEKO KO NAS ČUJE I KO NAM POMAŽE”: Patrijarh apeluje da verom treba da živimo i da budemo ispunjeni molitvom
"KAKVA NAM JE VERA, TAKAV NAM JE I ŽIVOT": Patrijarh Porfirije služio i besedio u Sabornoj crkvi u Beogradu
VLADIKA KIRILO UOČI VIDOVDANA PORUČUJE: Žrtve su temelj pamćenja, a ne novih podela
U najznačajnijoj srpskoj muzejskoj instituciji, posetioci mogu videti remek-delo srpske i vizantijske umetnosti iz 12. veka – duhovni i kulturni simbol naroda, koji se, zbog izuzetne osetljivosti, prikazuje svega nekoliko dana godišnje.
Naša najznačajnija muzejska institucija pruža retku priliku posetiocima da pogledaju prvi ćirilični rukopis, uz stručno vođenje kroz 180 godina muzejske tradicije.
Podvižnik sa Svete Gore objašnjava da se prava vera prepoznaje po smirenju, strpljenju i ljubavi upravo onda kada naiđu iskušenja.
U pravoslavlju, čovek ne skriva svoju muku od Boga već je iznosi je pred njega.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".
Kada čovek srce ispuni poverenjem u Boga, tada i ono što izgleda nepodnošljivo dobija sasvim drugačiji smisao.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Raketa američkog PVO sistema "patriot" pogodila je kompleks Kijevsko-pečerske lavre, tvrdi Ministarstvo odbrane Rusije.
Pravoslavni vernici čvrsto veruju da mošti svetaca u Kijevsko-pečerskoj lavri imaju snažno isceljujuće dejstvo.
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Spoj pržene ribe, paradajza, paprike i belog vina krije se u receptu iz "Pravoslavnog posnog kuvara" Nade Marković.
U besedi za subotu 4. sedmice po Duhovima, Sveti Vladika Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na razliku između prolazne slave i one koja dolazi od Boga.