“POJAS PRESVETE BOGORODICE JE PROBUDIO I UČVRSTIO NAŠU VERU”: Patrijarh Porfirije na Duhove govorio o sili koja nas je ujedinila
Na liturgiji u Hramu Svetog Save poglavar SPC poručio je da je sabranje pred Časnim pojasom snažno svedočenje žive vere.
Posetioci će 27. i 28. juna moći besplatno da vide najstariju sačuvanu srpsku ćiriličnu rukopisnu knjigu, dragoceni spomenik duhovnosti, pismenosti i umetnosti koji se retko izlaže javnosti.
Malo je rukopisa koji i posle osam vekova izazivaju isto poštovanje kao u vreme kada su nastali. Miroslavljevo jevanđelje nije samo knjiga iz daleke prošlosti - ono je svedočanstvo vremena u kojem su se oblikovali srpska pismenost, bogoslužbeni život i umetnost. Zato će njegovo izlaganje povodom Vidovdana biti mnogo više od muzejskog događaja.
Povodom Vidovdana, posetioci Narodnog muzeja Srbije imaće priliku da 27. i 28. juna vide Miroslavljevo jevanđelje, jedan od najznačajnijih spomenika srpske pismenosti, kulture i duhovnosti. Ova izuzetno vredna rukopisna knjiga biće dostupna tokom redovnog radnog vremena muzeja, a ulaz za sve posetioce biće besplatan. Reč je o retkoj prilici, jer se Miroslavljevo jevanđelje, zbog svoje neprocenjive vrednosti i osetljivosti, iznosi pred javnost samo u izuzetnim okolnostima.
Iz Narodnog muzeja Srbije pozvali su građane da iskoriste ovu priliku i upoznaju rukopis koji već više od osam vekova čuva svedočanstvo o razvoju srpske kulture, pismenosti i duhovnog života.
Miroslavljevo jevanđelje nastalo je krajem 12. veka, po narudžbini humskog kneza Miroslava, starijeg brata velikog župana Stefana Nemanje. Smatra se najstarijom sačuvanom srpskom ćiriličnom rukopisnom knjigom i jednim od najuzvišenijih dostignuća srednjovekovne knjiške umetnosti. Pisano je na pergamentu, a prvobitno je imalo 181 list, bogato ukrašen inicijalima, ornamentima i minijaturama, od kojih su mnoge pozlaćene i svedoče o izuzetnom umeću tadašnjih pisara i slikara.
Njegova vrednost ne meri se samo starošću niti raskošnom izradom. U njemu su sačuvani tragovi jezika, bogoslužbene tradicije i umetničkog izraza jednog doba koje je postavilo temelje srpske države i Crkve. Svaka stranica svedoči o vremenu u kojem je prepisivanje Svetog pisma bilo čin vere, ali i vrhunski umetnički poduhvat.
Koliki značaj ovaj rukopis ima potvrđuje i činjenica da je 2005. godine uvršten u UNESCO-ov registar dokumentarne baštine „Pamćenje sveta“, čime je svrstan među najvrednije pisane spomenike čovečanstva. U Srbiji ima status kulturnog dobra od izuzetnog značaja i čuva se u posebno kontrolisanim uslovima kako bi ostao sačuvan za buduće naraštaje.
Zbog strogih konzervatorskih pravila, prilikom svakog javnog predstavljanja rukopis se otvara na drugoj stranici. Na taj način pergament se štiti od prekomernog izlaganja svetlosti, dok posetioci svaki put mogu da vide drugi deo bogatog slikarskog i kaligrafskog nasleđa koje Miroslavljevo jevanđelje svrstava među najlepše srednjovekovne rukopise u Evropi.
Vidovdan je datum koji u srpskom istorijskom i duhovnom pamćenju zauzima posebno mesto. Upravo zato susret sa Miroslavljevim jevanđeljem tih dana dobija dodatnu težinu. Pred rukopisom nastalim pre više od osam vekova jasno se vidi koliko dugo traje nit koja povezuje veru, jezik, knjigu i kulturni identitet srpskog naroda.
Na liturgiji u Hramu Svetog Save poglavar SPC poručio je da je sabranje pred Časnim pojasom snažno svedočenje žive vere. Na praznik Trećeg obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja, patrijarh srpski predvodio je svečanu arhijerejsku liturgiju i u besedi govorio o neprekidnoj molitvi, unutrašnjem miru i prisustvu Presvete Bogorodice u životu vernika. Posle čitanja Jevanđelja, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio o lepoti Božije tvorevine, blagodati Duha Svetog i pozvao vernike da svoju svakodnevicu usklade sa Svetim pismom. Nakon pomena postradalima na Kosovu polju i vojnicima sa Sočanskog fronta, episkop je govorio o smislu sećanja na junake, ljubavi prema bližnjima i značaju očuvanja svetinja za buduće naraštaje.
“POJAS PRESVETE BOGORODICE JE PROBUDIO I UČVRSTIO NAŠU VERU”: Patrijarh Porfirije na Duhove govorio o sili koja nas je ujedinila
“OVIH DANA SMO NAUČILI DA NA NEBESIMA POSTOJI NEKO KO NAS ČUJE I KO NAM POMAŽE”: Patrijarh apeluje da verom treba da živimo i da budemo ispunjeni molitvom
"KAKVA NAM JE VERA, TAKAV NAM JE I ŽIVOT": Patrijarh Porfirije služio i besedio u Sabornoj crkvi u Beogradu
VLADIKA KIRILO UOČI VIDOVDANA PORUČUJE: Žrtve su temelj pamćenja, a ne novih podela
Rukopis iz 12. veka, nastao po narudžbini kneza Miroslava, zbog svoje osetljivosti javnosti se izlaže svega nekoliko dana godišnje
Od drevne tradicije do savremenog umetničkog izraza, u Galeriji Kolarčeve zadužbine susreću se različite škole, tehnike i poetike.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kornilija po starom kalendaru, dok se po novom obeležavaju Sveti apostol i jevanđelista Jovan Bogoslov i Prepodobni Nil Kalabrijski. Katolička crkva obeležava Svete Kozmu i Damjana, dok Jevreji danas praznuju prvi dan Sukota, a muslimani nemaju veći praznik.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Mekan i mirisan, ovaj oblik tamjana koristi se u pravoslavnim hramovima i domovima, a njegov način izrade vezuje se za svetogorsku tradiciju.
Pouka velikog svetitelja govori zašto bliskost lako preraste u očekivanje i kako ljubav može da bude pravi temelj odnosa.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Isusovu molitvu ne zovu slučajno "molitva nad molitvama".
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Med, slad, suve šljive i orasi spojeni su u starinsku poslasticu koja se vezuje za Trojice-Sergijevu lavru i grad Sergijev Posad.
Na praznik Svetih Joakima i Ane služena sveta arhijerejska Liturgija, a slavski darovi osvećeni u Kraljevoj crkvi.
Sedam dana provode u posebno napravljenim kolibama, koriste četiri biljke u obredu, a na trpezi se pojavljuju med, sezonske namirnice i punjeni kupus.