“POJAS PRESVETE BOGORODICE JE PROBUDIO I UČVRSTIO NAŠU VERU”: Patrijarh Porfirije na Duhove govorio o sili koja nas je ujedinila
Na liturgiji u Hramu Svetog Save poglavar SPC poručio je da je sabranje pred Časnim pojasom snažno svedočenje žive vere.
Posetioci će 27. i 28. juna moći besplatno da vide najstariju sačuvanu srpsku ćiriličnu rukopisnu knjigu, dragoceni spomenik duhovnosti, pismenosti i umetnosti koji se retko izlaže javnosti.
Malo je rukopisa koji i posle osam vekova izazivaju isto poštovanje kao u vreme kada su nastali. Miroslavljevo jevanđelje nije samo knjiga iz daleke prošlosti - ono je svedočanstvo vremena u kojem su se oblikovali srpska pismenost, bogoslužbeni život i umetnost. Zato će njegovo izlaganje povodom Vidovdana biti mnogo više od muzejskog događaja.
Povodom Vidovdana, posetioci Narodnog muzeja Srbije imaće priliku da 27. i 28. juna vide Miroslavljevo jevanđelje, jedan od najznačajnijih spomenika srpske pismenosti, kulture i duhovnosti. Ova izuzetno vredna rukopisna knjiga biće dostupna tokom redovnog radnog vremena muzeja, a ulaz za sve posetioce biće besplatan. Reč je o retkoj prilici, jer se Miroslavljevo jevanđelje, zbog svoje neprocenjive vrednosti i osetljivosti, iznosi pred javnost samo u izuzetnim okolnostima.
Iz Narodnog muzeja Srbije pozvali su građane da iskoriste ovu priliku i upoznaju rukopis koji već više od osam vekova čuva svedočanstvo o razvoju srpske kulture, pismenosti i duhovnog života.
Miroslavljevo jevanđelje nastalo je krajem 12. veka, po narudžbini humskog kneza Miroslava, starijeg brata velikog župana Stefana Nemanje. Smatra se najstarijom sačuvanom srpskom ćiriličnom rukopisnom knjigom i jednim od najuzvišenijih dostignuća srednjovekovne knjiške umetnosti. Pisano je na pergamentu, a prvobitno je imalo 181 list, bogato ukrašen inicijalima, ornamentima i minijaturama, od kojih su mnoge pozlaćene i svedoče o izuzetnom umeću tadašnjih pisara i slikara.
Njegova vrednost ne meri se samo starošću niti raskošnom izradom. U njemu su sačuvani tragovi jezika, bogoslužbene tradicije i umetničkog izraza jednog doba koje je postavilo temelje srpske države i Crkve. Svaka stranica svedoči o vremenu u kojem je prepisivanje Svetog pisma bilo čin vere, ali i vrhunski umetnički poduhvat.
Koliki značaj ovaj rukopis ima potvrđuje i činjenica da je 2005. godine uvršten u UNESCO-ov registar dokumentarne baštine „Pamćenje sveta“, čime je svrstan među najvrednije pisane spomenike čovečanstva. U Srbiji ima status kulturnog dobra od izuzetnog značaja i čuva se u posebno kontrolisanim uslovima kako bi ostao sačuvan za buduće naraštaje.
Zbog strogih konzervatorskih pravila, prilikom svakog javnog predstavljanja rukopis se otvara na drugoj stranici. Na taj način pergament se štiti od prekomernog izlaganja svetlosti, dok posetioci svaki put mogu da vide drugi deo bogatog slikarskog i kaligrafskog nasleđa koje Miroslavljevo jevanđelje svrstava među najlepše srednjovekovne rukopise u Evropi.
Vidovdan je datum koji u srpskom istorijskom i duhovnom pamćenju zauzima posebno mesto. Upravo zato susret sa Miroslavljevim jevanđeljem tih dana dobija dodatnu težinu. Pred rukopisom nastalim pre više od osam vekova jasno se vidi koliko dugo traje nit koja povezuje veru, jezik, knjigu i kulturni identitet srpskog naroda.
Na liturgiji u Hramu Svetog Save poglavar SPC poručio je da je sabranje pred Časnim pojasom snažno svedočenje žive vere. Na praznik Trećeg obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja, patrijarh srpski predvodio je svečanu arhijerejsku liturgiju i u besedi govorio o neprekidnoj molitvi, unutrašnjem miru i prisustvu Presvete Bogorodice u životu vernika. Posle čitanja Jevanđelja, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio o lepoti Božije tvorevine, blagodati Duha Svetog i pozvao vernike da svoju svakodnevicu usklade sa Svetim pismom. Nakon pomena postradalima na Kosovu polju i vojnicima sa Sočanskog fronta, episkop je govorio o smislu sećanja na junake, ljubavi prema bližnjima i značaju očuvanja svetinja za buduće naraštaje. Budi deo Religija.rs zajednice.
“POJAS PRESVETE BOGORODICE JE PROBUDIO I UČVRSTIO NAŠU VERU”: Patrijarh Porfirije na Duhove govorio o sili koja nas je ujedinila
“OVIH DANA SMO NAUČILI DA NA NEBESIMA POSTOJI NEKO KO NAS ČUJE I KO NAM POMAŽE”: Patrijarh apeluje da verom treba da živimo i da budemo ispunjeni molitvom
"KAKVA NAM JE VERA, TAKAV NAM JE I ŽIVOT": Patrijarh Porfirije služio i besedio u Sabornoj crkvi u Beogradu
VLADIKA KIRILO UOČI VIDOVDANA PORUČUJE: Žrtve su temelj pamćenja, a ne novih podela
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Porodica je odbila da prinese žrtvu lažnim bogovima, zbog čega su svi bili osuđeni na strašne muke.
Široj javnosti bio je poznat i kao dugogodišnji duhovnik srpskih pritvorenika u Haškom tribunalu, koje je posećivao, ispovedao i pričešćivao.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Gosti su naglasili da su želeli da rad koji im predstoji započnu posetama Gračanici i Visokim Dečanima, saopštila je Eparhija raško-prizrenska.
Otac Goran Panjkov objasnio je da takvo tumačenje nema nikakvo uporište u crkvenom učenju.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Rukopis iz 12. veka, nastao po narudžbini kneza Miroslava, zbog svoje osetljivosti javnosti se izlaže svega nekoliko dana godišnje
Od drevne tradicije do savremenog umetničkog izraza, u Galeriji Kolarčeve zadužbine susreću se različite škole, tehnike i poetike.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Porodica je odbila da prinese žrtvu lažnim bogovima, zbog čega su svi bili osuđeni na strašne muke.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Otac Goran Panjkov objasnio je da takvo tumačenje nema nikakvo uporište u crkvenom učenju.
Molitva nije rezervisana samo za trenutke velike nevolje, bolesti ili straha, već predstavlja važan deo svakodnevnog života hrišćanina.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Porodica je odbila da prinese žrtvu lažnim bogovima, zbog čega su svi bili osuđeni na strašne muke.
Široj javnosti bio je poznat i kao dugogodišnji duhovnik srpskih pritvorenika u Haškom tribunalu, koje je posećivao, ispovedao i pričešćivao.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Svako žrtvoprinošenje je pagansko i nema uporišta u Svetoj nam Crkvi, istakao je otac Milan.