OVO BI SVAKI PRAVOSLAVAC TREBALO DA ZNA: Kako je nastalo i kakvo značenje ima sedam svetih tajni Pravoslavne crkve
Njihovo poreklo vodi do Hrista i apostola, a njihovo značenje vekovima ostaje temelj duhovnog života pravoslavnih hrišćana.
Govoreći o pokajanju, Sveštenomučenik Grigorije ukazivao je i na utehu koju čovek može da oseti kada svoje grehe ne prikriva i ne traži opravdanje za njih.
Ispovest je jedna od najvažnijih svetih tajni u pravoslavlju, kroz koju vernik pred duhovnikom iskreno priznaje svoje grehe, kaje se zbog njih i traži oproštaj od Boga.
Da bi pokajanje bilo istinsko, potrebno je da čovek bez prikrivanja i opravdavanja pogleda na svoje postupke, preuzme odgovornost za učinjeno i ne pokušava da umanji sopstvenu krivicu prebacujući je na druge.
O tome koliko je važno iskreno ispovedanje grehova i zašto na ispovesti ne treba tražiti opravdanje za svoje ponašanje govorio je i Sveti sveštenomučenik Grigorije.
On je posebno upozoravao da čovek na ispovesti ne treba da se pravda, čak ni onda kada smatra da je imao razlog za svoje postupke, jer takav odnos prema sopstvenim gresima može da ga udalji od istinskog pokajanja.
- Na ispovesti treba voditi računa o sledećem: ne pravdati se! Kada dođem na ispovest i pred duhovnikom se pokajem za to što sam se, na primer, razgnevio na nekoga (iako je, možda, tome na koga sam se razgnevio sledovala i huška!), neću reći duhovniku da je taj čovek stvarno bio kriv, da ne bih dao povoda duhovniku da nađe opravdanja za moje ponašanje.
Sveti sveštenomučenik Grigorije isticao je da čovek koji tokom ispovesti pokušava da opravda svoje postupke ne može da primi unutrašnje umirenje, jer umesto da se suoči sa sopstvenim grehom, traži razloge zbog kojih bi njegova odgovornost izgledala manja.
- Čovek koji se na ispovesti opravdava neće primiti unutarnje smirenje. Samoopravdavanje tokom ispovesti natovaruje teško breme na čovekovu savest. Onaj, pak, ko ima istančanu savest neće nimalo umanjivati težinu učinjenih grehova i primiće od duhovnika strogu epitimiju i osetiće veliku radost!
Da bi objasnio koliko se ljudi različito odnose prema svojim gresima, Sveti Grigorije naveo je primer onih koji i najmanji prestup doživljavaju kao ozbiljnu krivicu, dok drugi pokušavaju da umanje čak i ono što su učinili svesno i u velikoj meri.
- Ima ljudi koji su bez pitanja uzeli svega jedan grozd, a osećaju se kao da su pokrali čitav vinograd i neprestano razmišljaju o svome grehu. Ne mogu noću da spavaju, sve dok ne ispovede taj greh. A drugi oberu bez pitanja ceo vinograd i kažu da su uzeli samo jedan jedini grozd.
Govoreći o pokajanju, Sveštenomučenik Grigorije ukazivao je i na utehu koju čovek može da oseti kada svoje grehe ne prikriva i ne traži opravdanje za njih. Posebno je isticao značaj iskrenog suočavanja sa sopstvenim postupcima, bez pokušaja da se sopstvena krivica umanji pred duhovnikom.
- O, kakvu Božansku utehu osećaju ljudi koji ne samo da se ne samoopravdavaju, već i uveličavaju svoje neznatne grehe, koji mnogo stradaju dušom zbog nekog neznatnog prestupa koji su počinili!
On je, kako je istakao, primetio da se duhovna promena vidi upravo kod ljudi koji svoje grehe smireno otkrivaju na ispovesti, ne pokušavajući da sebe predstave u boljem svetlu.
- Primetio sam da ljudi koji smireno razotkrivaju svoje grehe pred duhovnikom i koji pritom unižavaju sebe, duhovno sijaju, jer se u njih useljava blagodat Božija.
Ipak, sveti Grigorije upozorio je da ni preuveličavanje sopstvenih grehova nije uvek izraz istinskog smirenja. Ukoliko čovek to čini kako bi pred duhovnikom ostavio utisak da je posebno posvećen duhovnom životu, iza takvog ponašanja može da se krije gordost.
- Ukoliko, pak, čovek na ispovesti preuveličava svoje grehe da bi pokazao svom duhovniku kako se navodno bavi "istančanim" duhovnim delanjem, onda se u tom slučaju radi o gordosti. Takav se čovek gordi svojim lažnim "smirenjem”.
BONUS VIDEO
Njihovo poreklo vodi do Hrista i apostola, a njihovo značenje vekovima ostaje temelj duhovnog života pravoslavnih hrišćana. Čovek teži smirenju, a istovremeno teško priznaje da je pogrešio. Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi. Kroz primer cara Davida, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ispovest nije kraj duhovne borbe i zbog čega istinsko pokajanje traži suočavanje sa sopstvenim slabostima i trajnu promenu života. Budi deo Religija.rs zajednice.

OVO BI SVAKI PRAVOSLAVAC TREBALO DA ZNA: Kako je nastalo i kakvo značenje ima sedam svetih tajni Pravoslavne crkve
OVAKO SE DOLAZI DO ISTINSKOG SMIRENJA! Sveti Isak Sirin o onome što mnogi izbegavaju da urade, a preporađa!
ŠTA JE ZAPRAVO POKAJANJE KOJE SE U CRKVI STALNO POMINJE: Starac Mojsije Svetogorac u jednoj rečenici objasnio suštinu
OVO MNOGI ZABORAVLJAJU KADA SE ISPOVEDE: Vladika Nikolaj otkriva suštinu istinskog pokajanja
U besedi za petak 21. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, kroz muke cara Davida i Hristovo stradanje, govori o borbi sa zlom i otkriva zbog čega ono što izgleda kao poraz može postati put ka pobedi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Evlampija i Evlampiju po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog apostola Jakova. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Jovana Kapistrana, dok se Jevreji pripremaju za Šabat, a muslimani idu na džuma-namaza.
Zašto oni koji su uvereni da su uvek u pravu često ne vide potrebu za pokajanjem i kako se gordost prikriva iza sopstvenih opravdanja pokazuje pouka ruskog pravoslavnog podvižnika.
Njihova vera u Hrista bila je toliko snažna da ih nisu pokolebale ni najteže muke, a primer njihovog stradanja podstakao je još 200 ljudi da prihvate hrišćanstvo.
Spoj nekadašnjeg sakralnog prostora i rejv žurke otvara pitanje odnosa prema hrišćanskom nasleđu.
Stavovi više pomesnih crkava otkrivaju zašto se osporava kanonska valjanost hirotonija i apostolsko prejemstvo arhijereja i sveštenstva PCU.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Jedan od najpoštovanijih svetitelja novijeg doba ostavio je duboku pouku o blagorodnosti kao najvišem obliku unutrašnje lepote duše.
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Povrediti drugog, to je teška rana, upozorava mitropolit.
Čovek često sreću poistovećuje sa ispunjenjem sopstvenih želja, ne razmišljajući da ono što želi možda nije u skladu sa Božijom voljom.
Najveća zabluda savremenog sveta jeste sigurnost u "novo sutra".
Pravo pokajanje nikada ne isključuje preuzimanje odgovornosti za učinjeno zlo, ističe otac Dejan.
U besedi za petak 21. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, kroz muke cara Davida i Hristovo stradanje, govori o borbi sa zlom i otkriva zbog čega ono što izgleda kao poraz može postati put ka pobedi.
Zašto oni koji su uvereni da su uvek u pravu često ne vide potrebu za pokajanjem i kako se gordost prikriva iza sopstvenih opravdanja pokazuje pouka ruskog pravoslavnog podvižnika.
Stavovi više pomesnih crkava otkrivaju zašto se osporava kanonska valjanost hirotonija i apostolsko prejemstvo arhijereja i sveštenstva PCU.
Umesto da se bavi tuđim slabostima, hrišćanin je pozvan da preispituje sebe, da se moli i da kroz pokajanje traži Božiju milost.
Umesto da se bavi tuđim slabostima, hrišćanin je pozvan da preispituje sebe, da se moli i da kroz pokajanje traži Božiju milost.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Umesto da se bavi tuđim slabostima, hrišćanin je pozvan da preispituje sebe, da se moli i da kroz pokajanje traži Božiju milost.
U pravoslavlju postoji jasna granica između slobode i robovanja sopstvenim željama.
U besedi za četvrtak 21. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da niko ne zna koliko mu je vremena ostalo za pokajanje i objašnjava zašto je odlaganje pokajanja opasna zabluda.