UNAPRED SAZNAO KAKVA GA SMRT ČEKA: Srpska pravoslavna crkva danas proslavlja Svetog sveštenomučenika Foku
Prema crkvenom predanju, u viđenju mu je najavljeno stradanje, a on je prihvatio iskušenje i ostao veran Hristu do poslednjeg trenutka.
Pred sudijom je jasno posvedočio da su idolopoklonički bogovi zapravo demoni i ispovedio veru u jedinoga živoga Boga, tvorca svega i Gospoda Isusa Hrista.
SPC 11. oktobra slavi Prepodobnog Haritona Ispovednika, svetitelja koji je zbog vere u Hrista pretrpeo strašna mučenja, a potom svoj život posvetio monaštvu i osnivanju pustinjskih obitelji.
Prepodobni Hariton živeo je u Ikoniji i bio poznat kao ugledan i blagočestiv građanin. Nadahnut primerom svoje zemljakinje, Svete prvomučenice Tekle, otvoreno je ispovedao hrišćansku veru, ne skrivajući svoje uverenje ni u vreme progona.
Kada je za vreme cara Avrelijana počelo veliko gonjenje hrišćana, Hariton je izveden pred sud. Od njega je zahtevano da se pokloni idolima i odrekne Hrista, ali je svetitelj hrabro odbio. Pred sudijom je jasno posvedočio da su idolopoklonički bogovi zapravo demoni i ispovedio veru u jedinoga živoga Boga, tvorca svega i Gospoda Isusa Hrista.

Zbog toga je bio podvrgnut teškom mučenju. Tukli su ga i zlostavljali sa tolikom surovošću da mu je čitavo telo bilo prekriveno ranama. Ipak, Hariton nije odustao od svoje vere. Nakon smrti cara Avrelijana, progon je prestao, a svetitelj je bio oslobođen.
Posle izlaska iz tamnice, Hariton se uputio ka Jerusalimu. Na tom putu su ga zarobili razbojnici, ali se, po Božjem promislu, oslobodio i nastavio svoj put. Ipak, nije se vratio u rodnu Ikoniju, već je odlučio da ostatak života posveti podvigu i molitvi.
Povukao se u Faransku pustinju, gde je osnovao monašku obitelj i dao joj pravila života. Želeći da izbegne ljudske pohvale i slavu, kasnije se udaljio još dublje u pustinju, prema Jerihonu. Tamo je osnovao novu obitelj, poznatu kao Haritonova, a potom i treću, Sukijsku, koja je u grčkoj tradiciji poznata kao Stara Lavra.
Prepodobni Hariton upokojio se u dubokoj starosti, 350. godine, preselivši se u slavu Gospoda kome je verno služio. Njegove mošti počivaju u prvoj obitelji koju je osnovao.
Svetom Haritonu predanje pripisuje i sastavljanje čina monaškog postriženja, zbog čega njegovo ime zauzima posebno mesto u istoriji hrišćanskog monaštva.
Bonus video
Prema crkvenom predanju, u viđenju mu je najavljeno stradanje, a on je prihvatio iskušenje i ostao veran Hristu do poslednjeg trenutka.
Tekla je tri dana i tri noći slušala propoved apostola Pavla, nakon čega je prihvatila veru u Hrista i odlučila da život posveti devstvu.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Njemu je Isus Hristos poverio brigu o Presvetoj Bogorodici.
Jedan od najvažnijih načina na koji možemo biti uz čoveka koji pati jeste molitva.
Sve što se prinosi Bogu na žrtvu trebalo bi da bude od čistog materijala, naglasio je sveštenik.
Srpska svetinja stara više od jednog veka našla se u zemljišnim knjigama u Gradačcu pod spornim vlasništvom, što izaziva zabrinutost pravoslavnih vernika.
Poglavar SPC govorio je o veri koja povezuje generacije i čuva duhovne korene naroda, upozorio na razdor i mržnju, a Bojanu Pajiću uručeno je visoko crkveno odlikovanje za doprinos srpskom kulturnom nasleđu.
Čak 49 vojnika, videvši Kalistratovu postojanost, prihvatilo je hrišćansku veru.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola i jevanđelista Jovana Bogoslova po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog apostola Jakova Alfejevog. Katolička crkva obeležava Svetog Jovana Henrija Njumana i Svetog Dionisija sa drugovima, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Njemu je Isus Hristos poverio brigu o Presvetoj Bogorodici.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Prepodobnu Efrosiniju po starom, a po novom kalendaru i Svetu Pelagiju. Katolička crkva obeležava Šimuna starca i Svetog Dimitrija Solunskog, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Pred sudijom je jasno posvedočio da su idolopoklonički bogovi zapravo demoni i ispovedio veru u jedinoga živoga Boga, tvorca svega i Gospoda Isusa Hrista.
Jedan od najvažnijih načina na koji možemo biti uz čoveka koji pati jeste molitva.
U našoj krvi su nebrojeni preci, sa njima je i deo nas otišao Bogu, govorio je starac Visarion.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
U besedi za subotu 19. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj objašnjava zašto se put ka Gospodu ne prelazi ohološću i uzdizanjem sebe, već ljubavlju, smirenjem i spremnošću da tvorimo volju Božju.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Miholjske zadušnice i Svetog mučenika Kalistrata po starom kalendaru, dok po novom proslavljaju Svete mučenike Evlampija i Evlampiju. Katolička crkva obeležava Svetog Franju Bordžiju, Jevreji obeležavaju Šabat Berešit, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Svetogorski starac podseća da pravoslavni duhovni život ne podrazumeva bekstvo od iskušenja, već istrajnost u borbi protiv greha, pokajanje i neprestano okretanje Bogu.