TROJE DECE PREŽIVELO NESREĆU! Ovo su sveštenik Nenad Mitrić i njegova supruga Nedeljka, koji su stradali u Novom Selu kod Broda!
Mitrić je službovao u parohiji poježanskoj od 2022.
Od detinjstva daleko od rodnog praga do svešteničke službe među svojim ljudima, njegov put bio je ispunjen verom i tihom snagom, a naglo prekinut u trenutku koji je iza sebe ostavio porodicu, vernike i zajednicu u nemoj boli.
Neki životi ne traju dugo, ali u njima stane više ljubavi nego u mnogim decenijama. Takav je bio život oca Nenada Mitrića, tih, ali snažan, obeležen početkom u tuđini i povratkom na ognjište koje nikada nije prestalo da ga zove.
Rođen 29. avgusta 1993. godine u Sremskoj Mitrovici, u danima kada su kolone izbeglih tražile mir, poneo je u sebi sudbinu mnogih: da prve korake napravi daleko od kuće, ali sa dubokim osećajem gde zapravo pripada. Njegovi roditelji, iz Liješća kod Broda, nisu mu mogli predati rodnu zemlju u trenutku rođenja, ali su mu dali nešto trajnije, svest o korenu i zavet da se on ne zaboravlja.
I upravo tom zavetu ostao je veran. Kada su se okolnosti promenile, Nenad se vratio, ne samo da živi nego da služi. Završio je osnovnu školu u rodnom kraju, a potom krenuo putem koji ne bira svako, putem svešteničkog služenja. Bogosloviju „Svetog Petra Dabrobosanskog“ u Foči završio je 2013. godine, a zatim je svoje obrazovanje nastavio na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu, gde je diplomirao 2019. godine.
Njegov poziv nije bio samo zanimanje, već opredeljenje. Rukopoložen u čin đakona 20. marta 2022. godine u Crkvini, a već nedelju dana kasnije, 27. marta, rukom episkopa Fotija, primio je sveštenički čin u hramu Vaznesenja Gospodnjeg u Suvom Polju kod Bijeljine. Bio je to početak službe koja će ostati upamćena po predanosti, smirenosti i toplini koju je širio među vernim narodom.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Na parohiju u Pojezni postavljen je 1. maja iste godine. Tu je ostavio najdublji trag, ne velikim rečima, već tihim prisustvom, razgovorima, molitvom i spremnošću da u svakom trenutku bude uz svoj narod. Njegova služba nije bila odvojena od života: bila je njegov život. Za svoj trud i vernost Crkvi odlikovan je dostojanstvom protonamjesnika 2. avgusta 2025. godine.
Ali iznad svega, bio je suprug i otac. Sa svojom suprugom, proticom Nedeljkom, rođenom Petrović, gradio je dom u kojem su vera i ljubav bile svakodnevica, a njihova deca, ćerka i dva sina, najveća radost i nada. Njihova porodica bila je slika onoga što je propovedao, tiha snaga zajedništva, vere i međusobne brige.
U večernjim časovima 2. aprila 2026. godine, na magistralnom putu Derventa–Brod, život oca Nenada i njegove supruge tragično je prekinut. Vest je odjeknula kao bolan lom, ne samo u krugu porodice već i među svima koji su ga poznavali. Njihova deca, dva sina i ćerka, prevezena su u bolnicu, noseći sa sobom bol koji se ne može izmeriti.
Ostaje pitanje koje nema odgovor: kako se meri jedan život? Po godinama, bio je kratak. Po onome što je u njemu utkano, bio je ispunjen do kraja. Od izbegličkog deteta do sveštenika koji se vraća na očevinu da služi svom narodu, put oca Nenada bio je put vernosti, tihe hrabrosti i ljubavi.
Njegov odlazak nije samo gubitak jedne porodice, već rana na telu zajednice koja je u njemu imala oslonac. Ali ono što je ostavio ne može nestati: vera koju je delio, dobro koje je činio i primer života koji nije skretao sa puta, ma koliko on bio težak.
Mitrić je službovao u parohiji poježanskoj od 2022.
Otac Nenad je bio paroh poježanski i protonamesnik u Eparhiji zvorničko-tuzlanskoj.
Parohijani i vernici širom Republike Srpske ujedinjeni u molitvi i sećanju na mladog sveštenika čija je posvećenost okupljala ljude i vraćala veru, dok porodica i deca traže snagu posle nenadoknadivog gubitka.
Parohijani i vernici širom Republike Srpske ujedinjeni u molitvi i sećanju na mladog sveštenika čija je posvećenost okupljala ljude i vraćala veru, dok porodica i deca traže snagu posle nenadoknadivog gubitka.
Dolazak moštiju Svetog Nektarija Eginskog u Institut za kardiovaskularne bolesti Dedinje doneo je poseban mir i sabranost, gde su se medicina i vera susrele u potrazi za utehom, snagom i duhovnim isceljenjem.
Susret u Patrijaršijskom dvoru u Beogradu otvorio teme pravnog položaja verskih zajednica, zaštite kulturne baštine i unapređenja saradnje Crkve i države.
Sutra će se u Manastiru Pokrova Presvete Bogorodice služiti zaupokojena liturgija i opijelo, a vekovna svetinja Gornji Brčeli čuva sećanje na monahinju koja je ostavila dubok duhovni trag.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Supruga predsednika Srbije obišla je Versko dobrotvorno starateljstvo u Beogradu, gde se obroci, garderoba i medicinska pomoć pružaju najugroženijima kroz decenijama negovan humanitarni rad.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za petak 6. sedmice Velikog posta otkriva tajnu hrabrosti pred gonjenjem i smrću, pokazujući da Prvi i Poslednji vlada i nad prolaznim svetom i večnim životom.
Pouka optinskog starca otkriva kako da se ti znaci prepoznaju na vreme i zaustave pre nego što naruše mir u duši i domu.