U svojoj besedi iguman Manastira Podmaine podseća na istinsku suštinu hrišćanskog života - ljubav prema Bogu i bližnjem, naglašavajući kako formalna ispunjenja verskih obaveza nisu dovoljna bez prave ljubavi.
U jednom od centara pravoslavne duhovnosti, Manastiru Podmaine, jeromonah Rafailo, iguman manastira, u jednoj od svojih čuvenih beseda izneo je snažnu poruku koja odjekuje među vernicima. U svom obraćanju, otac Rafailo je govorio o problemima sa kojima se suočavaju mnogi hrišćani.
- Pokušavamo na razne načine. Obrćemo, okrećemo, povezujemo… Ne ide. Formalno posmatrano, sve smo ispunili, a ne ide. Zašto? Zato što nema ljubavi koja nas čini dostojnim njega - rekao je otac Rafailo, naglašavajući da je upravo nedostatak ljubavi osnovni problem mnogih vernika. On dalje ističe da fizička blizina Hristu, poput života monaha ili monahinja, nije dovoljna ukoliko nema prave ljubavi.
- Žive u zoni gde se živi isključivo s ljubavlju, a ljubavi nemaju u sebi. I onda se muče, suše, razbožavaju, pa i brukaju. Isto to važi i za kršteni narod. Kršteni, a ne vole. Mnogo teško, mnogo mučno - dodaje otac Rafailo, slikovito opisujući unutrašnju borbu onih koji nisu uspeli da pronađu ljubav u svom srcu.
Otac Rafailo upozorava da ni trud kroz post, molitvene aktivnosti, pa čak i učestvovanje u pričešću neće doneti istinsku radost i mir ako ljubav nije prisutna:
- Možda i vole, ali ne onako kako se to od nas traži – napominje jeromonah Rafailo, pozivajući vernike da preispitaju dubinu svoje ljubavi prema Bogu i bližnjima. .
- Nećemo Boga biti dostojni ni u večnosti, ako ga ovde ne uzljubimo svim svojim bićem. I koji ne uzme krst svoj i ne pođe za mnom, nije mene dostojan - citira otac Rafailo, podsećajući da se istinska ljubav prema Bogu ogleda u spremnosti da nosimo svoj krst i sledimo Hrista.
Wikimedia/The original uploader was Djordjes at Serbian Wikipedia/GNU FDL
Manastir Podmaine
Poruka oca Rafaila nije samo opomena, već i poziv na preobražaj srca. Poziv da razvijamo pravu, nesebičnu ljubav koja će nas učiniti dostojnima Božije milosti. Jer, kako zaključuje otac Rafailo:
- Ne može čovek da uzme krst, ako bilo koga drugog ljubi više nego Hrista.
Ovaj iskreni i duboki apel igumana Manastira Podmaine podseća nas na najvažniju zapovest u hrišćanskoj veri - ljubav prema Bogu i bližnjem. Samo kroz pravu ljubav, vera postaje živa i ispunjena, donoseći radost i mir u srca vernika.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Trofima, Savatija i Dorimedonta po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kiprijana. Katolička crkva proslavlja Svete anđele čuvare. Jevreji obeležavaju Hošana Raba, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.