DANAS JE CRVENO SLOVO I VELIKA SLAVA U SRBA! Obeležavamo Sabor Svetog Jovana Krstitelja - Jovanjdan!
Jovanjdan je česta slava u Srba, smatra se četvrtom po brojnosti.
U svojoj besedi iguman Manastira Podmaine podseća na istinsku suštinu hrišćanskog života - ljubav prema Bogu i bližnjem, naglašavajući kako formalna ispunjenja verskih obaveza nisu dovoljna bez prave ljubavi.
U jednom od centara pravoslavne duhovnosti, Manastiru Podmaine, jeromonah Rafailo, iguman manastira, u jednoj od svojih čuvenih beseda izneo je snažnu poruku koja odjekuje među vernicima. U svom obraćanju, otac Rafailo je govorio o problemima sa kojima se suočavaju mnogi hrišćani.
- Pokušavamo na razne načine. Obrćemo, okrećemo, povezujemo… Ne ide. Formalno posmatrano, sve smo ispunili, a ne ide. Zašto? Zato što nema ljubavi koja nas čini dostojnim njega - rekao je otac Rafailo, naglašavajući da je upravo nedostatak ljubavi osnovni problem mnogih vernika. On dalje ističe da fizička blizina Hristu, poput života monaha ili monahinja, nije dovoljna ukoliko nema prave ljubavi.
Otac Rafailo upozorava da ni trud kroz post, molitvene aktivnosti, pa čak i učestvovanje u pričešću neće doneti istinsku radost i mir ako ljubav nije prisutna:
- Možda i vole, ali ne onako kako se to od nas traži – napominje jeromonah Rafailo, pozivajući vernike da preispitaju dubinu svoje ljubavi prema Bogu i bližnjima. .
- Nećemo Boga biti dostojni ni u večnosti, ako ga ovde ne uzljubimo svim svojim bićem. I koji ne uzme krst svoj i ne pođe za mnom, nije mene dostojan - citira otac Rafailo, podsećajući da se istinska ljubav prema Bogu ogleda u spremnosti da nosimo svoj krst i sledimo Hrista.
Poruka oca Rafaila nije samo opomena, već i poziv na preobražaj srca. Poziv da razvijamo pravu, nesebičnu ljubav koja će nas učiniti dostojnima Božije milosti. Jer, kako zaključuje otac Rafailo:
- Ne može čovek da uzme krst, ako bilo koga drugog ljubi više nego Hrista.
Ovaj iskreni i duboki apel igumana Manastira Podmaine podseća nas na najvažniju zapovest u hrišćanskoj veri - ljubav prema Bogu i bližnjem. Samo kroz pravu ljubav, vera postaje živa i ispunjena, donoseći radost i mir u srca vernika.
- Žive u zoni gde se živi isključivo s ljubavlju, a ljubavi nemaju u sebi. I onda se muče, suše, razbožavaju, pa i brukaju. Isto to važi i za kršteni narod. Kršteni, a ne vole. Mnogo teško, mnogo mučno - dodaje otac Rafailo, slikovito opisujući unutrašnju borbu onih koji nisu uspeli da pronađu ljubav u svom srcu.


U svetinji kod Budve obavljen redak čin – sedam rasofora primilo je malu shimu na praznik Svetog apostola Matije.
U nezaboravnoj duhovnoj tribini u Hramu Svetog Save, pod nazivom „Jeste i biće“, iguman manastira Podmaine govorio je o najvećem susretu koji nas čeka — susretu sa Hristom.
Za ljude na Zapadu kaže da se nalaze pod neprekidnim pritiskom vremena, čiji tempo besomučno pokušavaju da isprate.
Jeromonah Rafailo je tokom svog predavanja istakao da vaspitanje dece ne treba da se zasniva na rečima, već na primerima koje roditelji pružaju.
Veliki pravoslavni duhovnik 20. veka podseća nas da tuga nije prirodna za one koji veruju i otkriva put ka unutrašnjem miru kroz nadu, radost i Božiju ljubav.
Šta se zaista dešava u hramovima u ove dane, zašto se voda ne svodi na „lek za sve“ i kako Crkva gleda na agijasmu, njenu snagu i njenu svrhu u životu vernika.
Stefan Popović zaplivao je sa društvom na plaži u Australiji i, u hladnim talasima kod Geelonga, pokazao da se praznik i tradicija ne vezuju za geografiju, već za veru koja putuje zajedno sa čovekom.
Crkva nas uči da se istinska snaga ne rađa iz samodovoljnosti, već iz smirenja i svesti da bez Boga ne možemo ništa učiniti.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Na Zlatarskom jezeru jutros je zabeležen trenutak hrabrosti i vere – dok su hladni talasi škripali pod rukama plivača, publika je ispratila osmeh i odlučnost mladog pobednika.
Razlika između Krstovdanske i Bogojavljenske vodice ne leži u "jačini“ vode, već u razlogu zbog kojeg se osvećuje.
Nakon bogosluženja, sveštenik baca Krst u reku, jezero ili neku drugu vodu, a vernici plivaju kako bi do njega stigli.