GLEDAJUĆI HRISTOVO ČUDO NA SOPSTVENOJ SVADBI, OSTAVIO JE I KUĆU I NEVESTU, I POŠAO ZA NJIM! Danas je Sveti apostol Simon Zilot
Pošto je uspeo da mnoge obrati veri Hristovoj, namučen je i najzad na krstu raspet.
Na svom putu od rimskog vojvode do hrišćanskog mučenika, ovaj svetitelj ostavio je neizbrisiv trag svojom nepokolebljivom verom i nesebičnim delima, a SPC ga slavi dva puta godišnje: 21. februara i 21. juna.
Sveti Teodor Stratilat, rimski vojvoda i gradonačelnik grada Iraklije, ostavio je dubok trag u tradiciji svojim nesebičnim delima i nepokolebljivom verom. Služeći pod carem Likinijem, Teodor se u ranom hrišćanstvu istakao ne samo vojničkom veštinom već i duhovnom hrabrošću. Njegova priča je priča o verniku koji je žrtvovao sve za Hrista.
Zbog nesuglasica sa carem Likinijem, koji je ostao privržen paganskim verovanjima, Teodor je bio osuđen na mučeništvo. Njegovo mučenje je bilo surovo: primio je šest stotina udaraca po leđima i pet stotina po trbuhu, bio je razapet na krst, gađan strelama, a na kraju posečen mačem. U svakom trenutku svog stradanja, Teodor je ponavljao: "Slava tebi Bože moj, slava ti!"
Teodor je bio poznat po “razaranju idola od srebra i zlata”, čije komade je potom podelio siromašnima. Njegova hrabrost i odlučnost preobratili su mnoge u hrišćanstvo, a čak je i samog cara Likinija pozvao da prihvati Hristovo učenje.
Njegovo stradanje završilo se 8. februara 319. godine. Teodor je zaveštao svome slugi Varu da njegovo telo položi u Evhaiti, na imanju njegovih predaka. Mošti Svetog Teodora kasnije su (21. juna) prenete u Carigrad i sahranjene u crkvi Vlaherni.
Sveti Teodor Stratilat je zaštitnik vojnika, a njegova moć i dalje se očituje u mnogim čudesima. Sveti Anastasije Sinajski zabeležio je kako je u mestu Karsatu blizu Damaska freska svetitelja prokrvarila nakon što ju je Saracen gađao strelom, a ubrzo posle toga, cela grupa Saracena umrla je u toj crkvi.
Sveti Teodor Stratilat ostaje simbol neustrašivosti i duboke vere. Njegov život i mučeništvo podsećaju nas na snagu vere i ljubavi prema Bogu, koja nadmašuje sve zemaljske patnje i iskušenja.
Đakon Svetojovanjskog hrama objašnjava kako običaji uoči ova dva sveta dana često nisu u skladu sa suštinskim učenjima hrišćanske vere.
Na dan mučeničkog stradanja ovog svetitelja i arhiđakona, sećamo se njegove neprolazne vere i molitvom prizivamo njegovu zaštitu nad svim vernicima.
Praznik posvećen ovom svecu koji je mučenički stradao za Hrista, podseća nas na snagu vere, na istrajnost u molitvi i na Božju milost koja dolazi onima koji su spremni da se posvete duhovnom putu.
Ovaj praznik predstavlja molitveno sećanje na petoricu od sedamdeset apostola, čija su dela i žrtve osvetlila puteve vere kroz istoriju i danas služe kao inspiracija za sve pravoslavne vernike.
Pošto je uspeo da mnoge obrati veri Hristovoj, namučen je i najzad na krstu raspet.
Svetitelj se javio u snu jednom svešteniku u Bariju i rekao mu da se mošti prenesu u Bari, koji je u to vreme bio pravoslavni grad.
Prema predanju, Sveti Jovan Bogoslov, jedan od najbližih Hristovih učenika i autor Jevanđelja po Jovanu, nije doživeo telesnu smrt u klasičnom smislu.
Svi oni koji su sumnjali u Sina Božjeg u velikom strahu i divljenju su posmatrali to nebesko znamenje, koje je sijalo neopisivom svetlošću, jačom od sunčeve.
Manastir Poganovo su 1499. godine oslikali umetnici iz severne Grčke, i ti prikazi se ubrajaju među najviša slikarska ostvarenja toga doba na Balkanu.
U tišini podviga i molitve, iguman manastira Rukumija govori o biblijskom proroštvu – kraju jedne civilizacije, kao i dolasku antihrista i ruskom caru koji će biti utočište verujućih.
Pesnik, general, naučnik i reformator – Jovan Dragašević je stvorio stih koji je prerastao u narodnu zapovest, ali njegovo ime danas retko ko zna. Njegova životna priča otkriva koliko snage može da nosi reč kada iza nje stoje znanje, vera i ljubav prema otadžbini.
Čovek stvarnost kreira. Ukoliko on ne utiče na stvarnost, utoliko će ona uticati na njega.
Posebno mesto u tome zauzimaju određeni psalmi, koji, kada se čitaju sa verom i smirenjem, donose duševni mir, radost i blagodat.
Zašto se naši savremenici tako lako „pecaju“ na banalnu ezoteriku koju predstavlja i Fatimino oko?
Nastale iz kulinarske greške u kuhinji cara Franje Josifa, ove palačinke danas se prave po starinskom receptu, zapisanom rukom jedne bake.