JEDINO NJIHOVE MOLITVE BOG NIKAD NE ODBIJA: Starac Pajsije otkrio ko može čuda da dobije od Gospoda
Isus je u deci video uzor vere, nevinosti i potpunog poverenja u Boga, koje je neophodno svakome ko želi da bude deo Carstva Nebeskog.
Na svom putu od rimskog vojvode do hrišćanskog mučenika, ovaj svetitelj ostavio je neizbrisiv trag svojom nepokolebljivom verom i nesebičnim delima, a SPC ga slavi dva puta godišnje: 21. februara i 21. juna.
Sveti Teodor Stratilat, rimski vojvoda i gradonačelnik grada Iraklije, ostavio je dubok trag u tradiciji svojim nesebičnim delima i nepokolebljivom verom. Služeći pod carem Likinijem, Teodor se u ranom hrišćanstvu istakao ne samo vojničkom veštinom već i duhovnom hrabrošću. Njegova priča je priča o verniku koji je žrtvovao sve za Hrista.
Zbog nesuglasica sa carem Likinijem, koji je ostao privržen paganskim verovanjima, Teodor je bio osuđen na mučeništvo. Njegovo mučenje je bilo surovo: primio je šest stotina udaraca po leđima i pet stotina po trbuhu, bio je razapet na krst, gađan strelama, a na kraju posečen mačem. U svakom trenutku svog stradanja, Teodor je ponavljao: "Slava tebi Bože moj, slava ti!"
Teodor je bio poznat po “razaranju idola od srebra i zlata”, čije komade je potom podelio siromašnima. Njegova hrabrost i odlučnost preobratili su mnoge u hrišćanstvo, a čak je i samog cara Likinija pozvao da prihvati Hristovo učenje.
Njegovo stradanje završilo se 8. februara 319. godine. Teodor je zaveštao svome slugi Varu da njegovo telo položi u Evhaiti, na imanju njegovih predaka. Mošti Svetog Teodora kasnije su (21. juna) prenete u Carigrad i sahranjene u crkvi Vlaherni.
Sveti Teodor Stratilat je zaštitnik vojnika, a njegova moć i dalje se očituje u mnogim čudesima. Sveti Anastasije Sinajski zabeležio je kako je u mestu Karsatu blizu Damaska freska svetitelja prokrvarila nakon što ju je Saracen gađao strelom, a ubrzo posle toga, cela grupa Saracena umrla je u toj crkvi.
Sveti Teodor Stratilat ostaje simbol neustrašivosti i duboke vere. Njegov život i mučeništvo podsećaju nas na snagu vere i ljubavi prema Bogu, koja nadmašuje sve zemaljske patnje i iskušenja.
Njegove propovedi u Judeji, Makedoniji i Etiopiji, kao i hrabrost pred smrću, i danas inspirišu svakoga ko želi da ostane veran svojoj veri.
Đakon Svetojovanjskog hrama objašnjava kako običaji uoči ova dva sveta dana često nisu u skladu sa suštinskim učenjima hrišćanske vere.
Na dan mučeničkog stradanja ovog svetitelja i arhiđakona, sećamo se njegove neprolazne vere i molitvom prizivamo njegovu zaštitu nad svim vernicima.
Praznik posvećen ovom svecu koji je mučenički stradao za Hrista, podseća nas na snagu vere, na istrajnost u molitvi i na Božju milost koja dolazi onima koji su spremni da se posvete duhovnom putu.
Pre krštenja i prelaska u hrišćanstvo vodila je raskalašan život, bila je plesačica i prostitutka i na taj način se prilično obogatila.
Ovi sveti mučenici najpre su bili prvi velikaši na dvoru cara Maksimijana, a kada su primili hrišćanstvo, život im se preokrenuo.
Praznik posvećen ovom apostolu nosi snažnu poruku nade — čak i kada sumnjamo, Hristos dolazi da nas dotakne svojom istinom.
Ovaj dan posvećen je jednom od dvanaestorice Hristovih učenika, apostolu Tomi, poznatom i kao Neverni Toma.
Usamljeni hram kod sela Edelevo u Rusiji, za koji se kaže da do njega stižu samo oni kojima vera pokaže put, zbunjuje naučnike, inspiriše vernike i privlači avanturiste iz celog sveta.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Naziv tribine bio je „Јedini bez greha“, a jedan od najdirljivijih trenutaka bio je kada je govorio o Svetom Lazaru Četvorodnevnom
Ajeti 30–33 iz sure Fussilet (41), izdvojeni za 21. oktobar, podsećaju da istrajnost u veri i činjenje dobra otvaraju vrata Božije zaštite, donose utehu duši i otkrivaju lepotu svakodnevnog poziva ka Alahu.
Dok svet trči za trenutnim zadovoljstvima, ovaj veliki učitelj Crkve nas podseća da pravi plod dolazi samo onima koji strpljivo slede Božiji ritam i poštuju prirodni ritam duhovnog života.
Kada je kao vatreni katolik počeo da izveštava o zloupotrebama u Crkvi, nije slutio da će ga taj zadatak dovesti do ličnog sloma i preobražaja - i do utehe u pravoslavnoj liturgiji.