Na svom putu od rimskog vojvode do hrišćanskog mučenika, ovaj svetitelj ostavio je neizbrisiv trag svojom nepokolebljivom verom i nesebičnim delima, a SPC ga slavi dva puta godišnje: 21. februara i 21. juna.
Sveti Teodor Stratilat, rimski vojvoda i gradonačelnik grada Iraklije, ostavio je dubok trag u tradiciji svojim nesebičnim delima i nepokolebljivom verom. Služeći pod carem Likinijem, Teodor se u ranom hrišćanstvu istakao ne samo vojničkom veštinom već i duhovnom hrabrošću. Njegova priča je priča o verniku koji je žrtvovao sve za Hrista.
Zbog nesuglasica sa carem Likinijem, koji je ostao privržen paganskim verovanjima, Teodor je bio osuđen na mučeništvo. Njegovo mučenje je bilo surovo: primio je šest stotina udaraca po leđima i pet stotina po trbuhu, bio je razapet na krst, gađan strelama, a na kraju posečen mačem. U svakom trenutku svog stradanja, Teodor je ponavljao: "Slava tebi Bože moj, slava ti!"
Printscreen/Youtube/ Slobodna Srpska Pravoslavna Crkva
Ikona Svetog Teodora Stratilata
Teodor je bio poznat po “razaranju idola od srebra i zlata”, čije komade je potom podelio siromašnima. Njegova hrabrost i odlučnost preobratili su mnoge u hrišćanstvo, a čak je i samog cara Likinija pozvao da prihvati Hristovo učenje.
Njegovo stradanje završilo se 8. februara 319. godine. Teodor je zaveštao svome slugi Varu da njegovo telo položi u Evhaiti, na imanju njegovih predaka. Mošti Svetog Teodora kasnije su (21. juna) prenete u Carigrad i sahranjene u crkvi Vlaherni.
Sveti Teodor Stratilat je zaštitnik vojnika, a njegova moć i dalje se očituje u mnogim čudesima. Sveti Anastasije Sinajski zabeležio je kako je u mestu Karsatu blizu Damaska freska svetitelja prokrvarila nakon što ju je Saracen gađao strelom, a ubrzo posle toga, cela grupa Saracena umrla je u toj crkvi.
Sveti Teodor Stratilat ostaje simbol neustrašivosti i duboke vere. Njegov život i mučeništvo podsećaju nas na snagu vere i ljubavi prema Bogu, koja nadmašuje sve zemaljske patnje i iskušenja.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Praznik posvećen ovom svecu koji je mučenički stradao za Hrista, podseća nas na snagu vere, na istrajnost u molitvi i na Božju milost koja dolazi onima koji su spremni da se posvete duhovnom putu.
Ime i život ove svetice ostaju snažan simbol istinske vere i duhovne hrabrosti. Od nepoznate devojke iz Tira do velikomučenice koja je svojom nepokolebljivošću i čudima privukla mnoge na Hristov put, Hristina je ostala izvanredan primer nepokolebljive vere.
Verni pravoslavni narod okuplja se u hramovima slaveći ovog svedoka vremena kada je Hrist hodao Zemljom. On nas podseća na moć molitve i Božju zaštitu u situacijama koje deluju beznadežno, dok njegova dela ostaju večni svetionik u tami sveta.
Priča o ovoj svetici iz 3. veka nije samo sećanje na prošlost, već živi primer kako vera, hrabrost i predanost mogu osvetliti i najmračnije trenutke naših života.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.