ZAŠTO BOG PREDAJE DOBRE LJUDE U RUKE ZLIH? Potresna poruka Prepodobnog Simeona Persijskog!
Zli ljudi najčešće ne podnose ono što ih razobličava.
Na svom putu od rimskog vojvode do hrišćanskog mučenika, ovaj svetitelj ostavio je neizbrisiv trag svojom nepokolebljivom verom i nesebičnim delima, a SPC ga slavi dva puta godišnje: 21. februara i 21. juna.
Sveti Teodor Stratilat, rimski vojvoda i gradonačelnik grada Iraklije, ostavio je dubok trag u tradiciji svojim nesebičnim delima i nepokolebljivom verom. Služeći pod carem Likinijem, Teodor se u ranom hrišćanstvu istakao ne samo vojničkom veštinom već i duhovnom hrabrošću. Njegova priča je priča o verniku koji je žrtvovao sve za Hrista.
Zbog nesuglasica sa carem Likinijem, koji je ostao privržen paganskim verovanjima, Teodor je bio osuđen na mučeništvo. Njegovo mučenje je bilo surovo: primio je šest stotina udaraca po leđima i pet stotina po trbuhu, bio je razapet na krst, gađan strelama, a na kraju posečen mačem. U svakom trenutku svog stradanja, Teodor je ponavljao: "Slava tebi Bože moj, slava ti!"
Teodor je bio poznat po “razaranju idola od srebra i zlata”, čije komade je potom podelio siromašnima. Njegova hrabrost i odlučnost preobratili su mnoge u hrišćanstvo, a čak je i samog cara Likinija pozvao da prihvati Hristovo učenje.
Njegovo stradanje završilo se 8. februara 319. godine. Teodor je zaveštao svome slugi Varu da njegovo telo položi u Evhaiti, na imanju njegovih predaka. Mošti Svetog Teodora kasnije su (21. juna) prenete u Carigrad i sahranjene u crkvi Vlaherni.
Sveti Teodor Stratilat je zaštitnik vojnika, a njegova moć i dalje se očituje u mnogim čudesima. Sveti Anastasije Sinajski zabeležio je kako je u mestu Karsatu blizu Damaska freska svetitelja prokrvarila nakon što ju je Saracen gađao strelom, a ubrzo posle toga, cela grupa Saracena umrla je u toj crkvi.
Sveti Teodor Stratilat ostaje simbol neustrašivosti i duboke vere. Njegov život i mučeništvo podsećaju nas na snagu vere i ljubavi prema Bogu, koja nadmašuje sve zemaljske patnje i iskušenja.

Njegove propovedi u Judeji, Makedoniji i Etiopiji, kao i hrabrost pred smrću, i danas inspirišu svakoga ko želi da ostane veran svojoj veri.
Đakon Svetojovanjskog hrama objašnjava kako običaji uoči ova dva sveta dana često nisu u skladu sa suštinskim učenjima hrišćanske vere.
Na dan mučeničkog stradanja ovog svetitelja i arhiđakona, sećamo se njegove neprolazne vere i molitvom prizivamo njegovu zaštitu nad svim vernicima.
Praznik posvećen ovom svecu koji je mučenički stradao za Hrista, podseća nas na snagu vere, na istrajnost u molitvi i na Božju milost koja dolazi onima koji su spremni da se posvete duhovnom putu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Januarija i druge s njim po starom i Svetu mučenicu Pelagiju Tarsijsku po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blaženog Julijana, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Predanje o episkopu iz Kampanije otkriva mučeništvo pred rimskim sudom, oganj koji ga nije spalio i veru koja je nadživela stradanje i smrt.
Praznici Vaznesenje Hristovo i Silazak Duha Svetoga pripadaju istom vaskršnjem krugu i njihov datum uvek zavisi od praznika Vaskrsenja Hristovog
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Teodora Trihinu po starom i Svete mučenike Timotija i Mavru po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Praznik Svetog Filipa i Jakova, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
Nadbiskup Paolo Peci povlači se sa čela Moskovske nadbiskupije, dok upravljanje privremeno preuzima pomoćni biskup Nikolaj Dubinin.
Jedna pouka Svetog Nikodima Agiorita otkriva kako preobilje informacija može postati prepreka jasnom viđenju stvarnosti.
Predanje o episkopu iz Kampanije otkriva mučeništvo pred rimskim sudom, oganj koji ga nije spalio i veru koja je nadživela stradanje i smrt.