U četvrtak sedme nedelje posle Vaskrsa, Sveti Teofan Zatvornik nam kroz mudre reči prenosi moć vere i naglašava važnost istrajnosti i posvećenosti dok se molimo, podsećajući nas na Hristovo obećanje o uslišavanju usrdne molbe.
- Zaista, zaista vam kažem da što god zaištete od Oca u ime moje, daće vam, rekao je Gospod. On je to naglasio: Zaista, zaista vam kažem. Kako treba da se stidimo što ne umemo da koristimo takvo nelažno obećanje! No, kad bismo se samo stideli.
Naprotiv, senka se nadnosi i nad samo obećanje: ono izgleda suviše veliko i neispunjivo. Ne, uzrok je u nama, i uglavnom u tome što se ne osećamo vernim slugama Hristovim, te nam savest ne daje da očekujemo bilo kakvu milost od Gospoda.
Shutterstock
Pravi molitvenici se sa molitvom sjedinjuju
Biva čak i da poneko dvojedušno pribegava molitvi. Tražeći nešto od Boga, on usput u svojoj molitvi pomene željeno jednom ili dvaput, i zatim odustaje, govoreći: „Bog ne sluša“. Tražeći, međutim, nešto posebno u molitvi, treba da smo uporni i neumorni, slično udovici koja je svojim dosađivanjem i nepravednog sudiju naterala da postupi po njenom traženju.
Tražeći nešto u molitvi, pravi molitvenici sa molitvom sjedinjuju post, bdenje, lišavanja svake vrste i svako dobro delo. Pri tome, oni traže mesecima, pa i godinama, a ne jedan dan ili dva. Stoga i dobijaju. Ako želite da imate uspeh u molitvi, njima podražavajte.
Oštra pouka svetitelja otkriva zašto žaljenje zbog učinjenog samo po sebi nije dovoljno i šta čovek mora da promeni da bi pokajanje zaista imalo smisla.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
On ističe da pravi molitvenici često ne primećuju prolaz vremena jer ih molitveni žar obuzima, a umirenje duše koje proističe iz bdenja donosi trajne plodove. Iako je bdenje naporno, Sveti Teofan naglašava njegovu vrednost, jer smiruje telo i pomaže duhovnom razvoju. Umesto da nas san uspava, bdenje nas aktivira i čini bržima u delima dobra. Sveti Teofan nas poziva da kroz trud i odricanje učimo telo da služi duhu, osnažujući tako našu duhovnost i približavajući nas Bogu. Ova poruka je podsticaj svima koji teže duhovnom napretku da prihvate bdenje kao sredstvo koje ne samo da donosi unutrašnji mir, već i jača našu sposobnost da delujemo sa ljubavlju i revnošću.
Sveti Teofan naglašava da zlo ne prestaje ni nakon smrti; ono proganja duše, ali vernike ne treba da bude strah, jer nad njima zlo nema moć. Njihova vera i molitva su kao oružje protiv zlih sila, koje se povlače pred iskrenim duhovnim životom. Poruka je jasna, ukoliko želimo da se oslobodimo zla, moramo biti budni, moliti se i čuvati svoju dušu. Samo na taj način možemo da odbijemo napade i ostanemo snažni u veri. Sveti Teofan nas poziva na trezvenost i borbu, uz uverenje da uz Božju pomoć možemo prevazići svaku prepreku na našem putu ka svetosti.
Sveti Teofan Zatvornik nas prve srede posle Pedesetnice uči da je ključ za ulazak u carstvo nebesko u harmoniji između poznavanja jevanđelskog zakona i življenja po njemu. Ispravnost srca i duše, u kombinaciji sa pravdom u delima, otvara vrata ka nebeskom carstvu
Na Duhovski utorak Sveti Teofan Zatvornik nas u svojoj knjizi podseća da je i Gospod, posle krštenja, odveden u pustinju da bude iskušan, pa nas upozorava da nakon svetlosti blagodati uvek slede i izazovi.
Oštra pouka svetitelja otkriva zašto žaljenje zbog učinjenog samo po sebi nije dovoljno i šta čovek mora da promeni da bi pokajanje zaista imalo smisla.
Porodični dom trebalo bi da bude mesto u kojem dete uči da ljubav nije samo reč, već i spremnost da se oprosti, pomogne, sasluša i podnese teret drugoga.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Posle novih tvrdnji o navodnom izdvajanju Boke Kotorske iz sastava Mitropolije crnogorsko-primorske, poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o celoj priči i upozorio na posledice širenja neproverenih informacija među pravoslavnim vernicima.
U besedi u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira sveštenik Igor Vujisić govorio je o Gospojinskom postu, pokajanju i praštanju, pozivajući vernike da najpre sagledaju sopstvene slabosti.