AKO VAM SE OVO DOGODI, ZNAJTE DA VAS GOSPOD UPRAVO GLEDA! Arhimandrit Kiril Pavlov o velikoj tajni Božje milosti!
Sveti oci su često govorili da nevolje imaju posebnu ulogu u duhovnom životu.
Sveti oci učili su da čovek ne može istinski voleti Gospoda ako ostaje ravnodušan prema nevolji drugoga.
U pravoslavnoj veri milostinja zauzima posebno mesto među hrišćanskim vrlinama. Ona nije samo pomoć siromašnima i potrebitima već izraz ljubavi prema bližnjem, saosećanja i žive vere u Boga.
Sveti oci učili su da čovek ne može istinski voleti Gospoda ako ostaje ravnodušan prema nevolji drugoga jer se upravo kroz dela milosrđa pokazuje snaga hrišćanske ljubavi.
Milostinja ne podrazumeva samo davanje novca. To može biti svaka pomoć učinjena iz čistog srca - utešna reč, poseta bolesnom, pomoć usamljenom čoveku, podrška onome ko prolazi kroz teškoće ili oproštaj onome ko nas je uvredio.
Crkva uči da je svako dobro delo učinjeno bližnjem zapravo učinjeno samom Hristu, koji je rekao da ono što činimo najmanjima među ljudima, njemu činimo.
Posebno je važno da se milostinja ne daje radi ljudske pohvale i priznanja. Gospod u Jevanđelju upozorava da dobra dela treba činiti tiho i skromno, bez želje da ih drugi vide i hvale.
Vrednost milostinje ne meri se njenom veličinom, već ljubavlju i iskrenošću s kojom se daje. Čak i najmanji dar, ukoliko je prinet iz čistog srca, pred Bogom ima veliku vrednost.
U vremenu kada mnogi brinu prvenstveno o sebi i svojim potrebama, Crkva podseća da je čovek pozvan da vidi i potrebe bližnjih. Milostinja nije gubitak, već duhovno bogatstvo koje ostaje za večnost. Kroz nju se čovek uči saosećanju, smirenju i zahvalnosti, a njegovo srce postaje otvorenije za delovanje Božje blagodati.
O značaju ove vrline govorio je i starac Zaharije, shiarhimandrit Svete Trojice-Sergijeve lavre:
- Pazite da ne dajete milostinju napokaz, ne hvalite se kao farisej. I činite milostinju svakodnevno. Dan kada ne učinite neku vrstu milostinje izgubljen je za večnost, izgubljen je za vašu dušu. Milostinja nam pomaže da primimo blagodat Svetog Duha. Milostinja može čak i dušu grešnika izbaviti iz pakla. Anđeo ove vrline stoji tiho pred prestolom Gospodnjim i vapi za onoga koji je činio milostinju.
Sveti oci su često govorili da nevolje imaju posebnu ulogu u duhovnom životu.
Sveti oci učili su da svaka greška može da postane pouka ukoliko čovek iz nje izvuče duhovnu korist.
Upravo je molitva most koji povezuje čoveka sa neiscrpnim izvorom Božje ljubavi i milosrđa.
Mnogi podvižnici kroz vekove svedočili su da je upravo dar suza bio jedan od najvećih darova koje su primili tokom svog duhovnog života.
Ako čovek ponižava druge, vređa ih, osuđuje i prema njima pokazuje prezir, ne može očekivati da će takav odnos ostati bez posledica po njegov duhovni život.
"Pomaže Bog“ nije samo forma pozdravljanja pri susretu sa drugim čovekom, već izraz koji ima dublje značenje.
Duhovi zla u ljudski um unose misli koje podstiču strah, očajanje, mržnju, zavist, gordost i beznađe.
Na prvi pogled deluju gotovo isto, ali se iza ova dva pojma kriju različiti odgovori na jedno od najvećih pitanja čoveka: šta možemo da znamo o Bogu?
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
U besedi za utorak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o vlasti da položi život i ponovo ga uzme, otkrivajući dubinu Njegove žrtve i ljubavi prema ljudima.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Više od 20 strana hronike upućene patrijarhu Vartolomeju otkriva detalje događaja iza zatvorenih vrata uoči Sabora u Kijevu, sastanaka sa Petrom Porošenkom, sukoba oko Filaretove uloge i stalnog nadzora nad carigradskom delegacijom.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Njeno stradanje počelo je nakon što je zajedno sa još 48 hrišćana odbila da učestvuje u prinošenju žrtava idolima.
Više od 20 strana hronike upućene patrijarhu Vartolomeju otkriva detalje događaja iza zatvorenih vrata uoči Sabora u Kijevu, sastanaka sa Petrom Porošenkom, sukoba oko Filaretove uloge i stalnog nadzora nad carigradskom delegacijom.