KAKO SE TREBA OPROSTITI OD BLIŽNJIH NA SAMRTNIČKOJ POSTELJI: Bez toga duša ne može lagano da izađe iz tela
Da bi duša što lakše napustila telo, veoma je bitno i kako se ponašamo na samrtničkoj postelji.
Plač je spasonosan, dragi moji, govorio je profesor Jerotić.
Iako na prvi pogled može delovati kao jednostavan izraz tuge ili bola, plakanje ima duboko ukorenjeno duhovno značenje i važnost. U pravoslavnoj tradiciji, plakanje, posebno u kontekstu molitve i posta, može biti izraz pokajanja, duhovnog čišćenja i dubokog emotivnog povezivanja sa Bogom.
Kroz istoriju pravoslavlja, mnogi svetitelji su kroz suze doživljavali duboku duhovnu spoznaju, a njihova suze su postale simbol pokajanja i ljubavi prema Bogu. Učenje Crkve naglašava da plakanje nije nešto što treba izbegavati, već je to prirodan izraz duhovnog stanja osobe koja se kaje i traži pomirenje sa Bogom.
Dakle, u pravoslavlju plakanje nije samo fizički odgovor na tugu, već dubok duhovni trenutak u kojem vernik traži pročišćenje i mir kroz svoju veru.
O značu plakanje, ne samo u religijskom već i praktičnom smislu, jednom prilikom je govorio i Vladeta Jerotić.
"Plač je spasonosan, dragi moji. Bio sam mnogo puta na Svetoj gori. Kaluđeri, dosta njih, su mi govorili kad smo se malo zbližili: Bog me napustio. - Kako te napustio, zašto? - Dve godine ja ne plačem više. Hrišćanin plače. Tako da plačite, kad god vam se plače, plačite. Nemojte se smatrati: baš smo k'o žene.
A žene, jadne, ništa im drugo nije ni preostajalo nego da plaču, u braku, u sukobima raznim. A srpski muževi nisu voleli to. Srpski muževi vole da im žena bude stabilna, zdrava, maltene uvek zdrava, i da ne plače. Tako da su se nervirali muževi. To vam sve pričam iz četrdesetogodišnjeg iskustva, a dobro i moga braka. Ne voli Srbin da plače. Ne treba veštački plakati, kad vam se plače – plačite. Naučite malo, neka bude i žena tu pored vas, da zna i ona da može i muškarac da plače. Nije on zbog toga slabiji. Naprotiv, hrišćanski gledajući je - jači. Kad dozvoljava sebi osećanja, da ih pokazuje kroz plač... Pa ako to uzdržava, on će postati neprijatno agresivan. Pa ako ne može osećanja svoja da pokazuje u porodici, on će ih pokazati van porodice, ali na rđav način".
Da bi duša što lakše napustila telo, veoma je bitno i kako se ponašamo na samrtničkoj postelji.
Sedam smrtnih grehova predstavlja jednu od najvažnijih okosnica hrišćanskog učenja i hrišćanske teologije.
Osim časti i slave pobožni su ljudi nagrađeni i većim blagom tj. mirom i spokojstvom duševnim…, istakao je jeromonah Partenije.
Kada je grad Sevastija ostao bez hrišćana, "jedni izgiboše, drugi izbegoše", tada se starac Vlasije povukao u planinu Argeos, i tamo se nastanio u jednoj pešteri.
Dok su vernici uzvikivali: „Čekamo Blagodatni oganj!“, policija je blokirala aerodrom, pretresla arhiepiskopa i oduzela mu pasoš. Moskovska patrijaršija osudila je ovaj čin kao grubo kršenje verskih sloboda i pozvala na hitnu istragu.
Kaže da i svešteničke porodice ovaj praznik provode kao i sve, uz jednu razliku.
Pravoslavlje porodicu posmatra kao svetu zajednicu, blagoslovjenu od Boga.
Prema predanju, Isus Hristos je na Veliku subotu telom u grobu, a dušom u Adu razrušio vrata pakla.
U svetinji na mestu Hristovog groba, pred hiljadama vernika i pod strogim merama bezbednosti, pojavio se sveti plamen – nevidljiv, neoskvrnjen, večan. Ovo čudo još jednom je potvrdilo da vera ne zna za granice, a nada ne prestaje da svetli ni u najmračnijim vremenima.
U susret Vaskrsu, tradicionalno se farbaju jaja - najčešće crvenom, ali i drugim bojama. Jedno posebno jaje izdvaja se i čuva u kući tokom cele godine kao tzv. čuvarkuća.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Profesorskim umom i pastirskim srcem, otac Darko razotkriva savremene zablude o jedinstvu crkava, govori o raskolu Moskve i Carigrada, veri u doba sinkretizma i zašto su ljudi sve češće u potrazi za nepokolebljivim.
Prema predanju, Isus Hristos je na Veliku subotu telom u grobu, a dušom u Adu razrušio vrata pakla.
Dok društvene mreže i portali u trci za klikovima nude stotine savremenih načina da ispletete pogaču i ostala peciva za najveći hrišćanski praznik, na Svetoj gori se vekovima ne menja recept za Artos – sveti hleb koji se mesi u tišini, peva molitvama i čuva kao blagoslov.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.