KAKO SE TREBA OPROSTITI OD BLIŽNJIH NA SAMRTNIČKOJ POSTELJI: Bez toga duša ne može lagano da izađe iz tela
Da bi duša što lakše napustila telo, veoma je bitno i kako se ponašamo na samrtničkoj postelji.
Plač je spasonosan, dragi moji, govorio je profesor Jerotić.
Iako na prvi pogled može delovati kao jednostavan izraz tuge ili bola, plakanje ima duboko ukorenjeno duhovno značenje i važnost. U pravoslavnoj tradiciji, plakanje, posebno u kontekstu molitve i posta, može biti izraz pokajanja, duhovnog čišćenja i dubokog emotivnog povezivanja sa Bogom.
Kroz istoriju pravoslavlja, mnogi svetitelji su kroz suze doživljavali duboku duhovnu spoznaju, a njihova suze su postale simbol pokajanja i ljubavi prema Bogu. Učenje Crkve naglašava da plakanje nije nešto što treba izbegavati, već je to prirodan izraz duhovnog stanja osobe koja se kaje i traži pomirenje sa Bogom.
Dakle, u pravoslavlju plakanje nije samo fizički odgovor na tugu, već dubok duhovni trenutak u kojem vernik traži pročišćenje i mir kroz svoju veru.
O značu plakanje, ne samo u religijskom već i praktičnom smislu, jednom prilikom je govorio i Vladeta Jerotić.
"Plač je spasonosan, dragi moji. Bio sam mnogo puta na Svetoj gori. Kaluđeri, dosta njih, su mi govorili kad smo se malo zbližili: Bog me napustio. - Kako te napustio, zašto? - Dve godine ja ne plačem više. Hrišćanin plače. Tako da plačite, kad god vam se plače, plačite. Nemojte se smatrati: baš smo k'o žene.
A žene, jadne, ništa im drugo nije ni preostajalo nego da plaču, u braku, u sukobima raznim. A srpski muževi nisu voleli to. Srpski muževi vole da im žena bude stabilna, zdrava, maltene uvek zdrava, i da ne plače. Tako da su se nervirali muževi. To vam sve pričam iz četrdesetogodišnjeg iskustva, a dobro i moga braka. Ne voli Srbin da plače. Ne treba veštački plakati, kad vam se plače – plačite. Naučite malo, neka bude i žena tu pored vas, da zna i ona da može i muškarac da plače. Nije on zbog toga slabiji. Naprotiv, hrišćanski gledajući je - jači. Kad dozvoljava sebi osećanja, da ih pokazuje kroz plač... Pa ako to uzdržava, on će postati neprijatno agresivan. Pa ako ne može osećanja svoja da pokazuje u porodici, on će ih pokazati van porodice, ali na rđav način".
Da bi duša što lakše napustila telo, veoma je bitno i kako se ponašamo na samrtničkoj postelji.
Sedam smrtnih grehova predstavlja jednu od najvažnijih okosnica hrišćanskog učenja i hrišćanske teologije.
Osim časti i slave pobožni su ljudi nagrađeni i većim blagom tj. mirom i spokojstvom duševnim…, istakao je jeromonah Partenije.
Kada je grad Sevastija ostao bez hrišćana, "jedni izgiboše, drugi izbegoše", tada se starac Vlasije povukao u planinu Argeos, i tamo se nastanio u jednoj pešteri.
U januaru 2002. godine, zahvaljujući molitvama i ulju sa kandila Presvete Bogorodice Gorgoepikoos, obolele žene izbegla je radikalnu mastektomiju.
Transplantacija organa menja sudbinu Nemca Johana Vagnera, otkrivajući mu snove o krvavoj prošlosti Balkana, duhovnim iskušenjima i ljubavi koja je prešla granice naroda.
Branković godinama gradi bratske veze Srbije sa pravoslavnim narodima širom sveta i kao ambasador svetosavlja sa članovima udruženja je rado viđen, gde god se nađe.
Ovaj odlomak iz Jevanđelja po Luki opisuje događaje pred Isusovo hapšenje i suđenje.
U knjizi “Istočni papizam”, istoričar Diogenis Valavanidis objavljuje faksimil dokumenta koji ukazuje na to da kanonizacija patrijarha Jeremija I, koji je pre pola veka ukinuo Pećku patrijaršiju, šalje ozbiljnu opomenu Beogradskoj patrijaršiji.
Nakon što je brod, malo pre ponoći, udario u ledeni breg i počeo da tone, otac Tomas je smatrao da mu je dužnost da pomogne uplašenim putnicima - duhovno, ali i fizički.
Posle teškog oblika ishemije mozga i borbe za život, čudo iz manastira Tumane donelo je povratak u stvarnost i veru u život.
Objašnjava da prethodno treba pitati parohijskog sveštenika za savet a potom u skladu sa tim delovati.
Jelo koje su s ljubavlju spremale naše bake sada se vraća na trpeze, donoseći toplinu doma i ukus detinjstva, savršen je obrok u siropusnoj nedelji.
U manastiru Vavedenja Presvete Bogorodice sabrali su se monaštvo, sveštenstvo i blagoverni narod da se poklone i pomole za dušu preminule monahinje, koja je svoj život posvetila veri, ljubavi i služenju Bogu.
Prvi svetski rat prekida školovanje mati Ane, ali njena želja za učenjem i služenjem nije prestajala. Postala je jedna od prvih srpskih esperantista, a kasnije nastavnica umetnosti u Beogradu.