Tamo gde mnogi vide kraj puta, vera zna da je to tek početak. U Medveđi sedogodilo ono što se rečima teško opisuje, ali se srcem prepoznaje — porodica Antić dobila je novi dom, a zajedno s njim i novo poglavlje života. U sedmu po redu kuću, podignutu u okviru velike humanitarne akcije Verskog dobrotvornog starateljstva Eparhije niške „Dobri Samarićanin“, uselili su se otac Predrag, majka Anđela i njihovi sinovi Aleksej i Aleksandar, zahvaljujući ljubavi i nesebičnosti dobrotvora.
Ruke koje su dugo nosile breme svakodnevnice tog dana su primile ključeve novog početka — ključeve doma koji je, pre svega, dom molitve, ljubavi i blagoslova. Svečanost uručenja predvodio je mitropolit niški Arsenije, čija je pastirska reč grejala okupljene poput svetlosti slavske sveće.
Ne samo da je porodici Antić uručen dom, već im je darovana i slavska ikona — tiha straža svakog hrišćanskog ognjišta, svedok tišine molitve, radosti praznika i suza nadanja. Tom prilikom, novi dom je osveštan, da bi svaki njegov zid disao mirom, a svaki prag bio čuvan blagodaću.
„Ovo nije samo građevina — ovo je hram u kome će Gospod stanovati zajedno sa ovom porodicom“, poručio je mitropolit Arsenije nakon razgovora sa porodicom Antić, izražavajući nadu da će u ovom domu rasti vera, radost i novi život.
Zajedno sa predsednikom opštine Medveđa, gospodinom Draganom Kulićem, vladika je pohvalio dugogodišnju i plodonosnu saradnju lokalne samouprave i Eparhije niške, ističući da je svaki ovakav poduhvat više od pomoći — to je svedočenje žive vere kroz konkretno milosrđe.
U vremenu u kojem mnogi traže utočište u prolaznim sigurnostima, porodici Antić darovano je ono što ne može da se kupi ni izmeri — dom izgrađen ljubavlju, osveštan molitvom i posvećen Bogu. To je kuća u kojoj, pre svega, stanuje nada. A gde je nada — tamo je i Hristos.
Jer ono što se zida rukama, kad se zida srcem, traje doveka.
Roditelji često traže od dece da se mole, ali se razočaraju kada ona to ne čine. Ključ nije u ponavljanju saveta, već u ličnom primeru – evo kako da ih podstaknete na iskrenu molitvu.
Episkop je objasnio gde počinje najslabiji domet našeg delovanja na formiranje mlade dečije psihe.
U svetu punom izazova, dva brata kroz avanture otkrivaju kako ljubav i dobrota mogu promeniti život i obasjati put svakog od nas.
Arhimandrit Srpske pravoslavne crkve Vasilije Kostić objašnjava zašto porodični ručak nije samo obrok, već temelj vaspitanja – i kako se u toj tihoj svakodnevici gradi ili ruši autoritet oca, toplina majke i snaga deteta.