OVI LJUDI NIKAD NEĆE MOĆI MIRNO DA UMRU! Jeromonah Arsenije otkrio šta bi trebalo da uradite pre smrti da olakšate i sebi i bližnjima!
Pravoslavna tradicija uči da čovek svojim delima učestvuje u večnosti.
Prema pravoslavnom predanju, duša nakon smrti samo započinje drugačiji način života.
U pravoslavlju smrt nije kraj postojanja, već prelazak iz privremenog, ovozemaljskog života u večni život - duša ne umire već nastavlja da živi i posle odvajanja od tela. Smrt predstavlja samo rastanak duše i tela koji će se ponovo sjediniti u opštem vaskrsenju.
Prema pravoslavnom predanju, duša nakon smrti samo započinje drugačiji način života. Sveti Jovan Šangajski u knjizi "Gospod nije stvorio smrt - Ima li života posle smrti" piše o tome šta se, prema učenju Crkve, događa sa dušom tokom prva dva dana nakon upokojenja, gde ona boravi i zbog čega se trećeg dana upokojeni pominju na Svetoj liturgiji.
U toku prva dva dana, kako naglašava, duša uživa u relativnoj slobodi i može da posećuje na zemlji ona mesta koja su joj draga, ali već trećeg dana ona odlazi u druge sfere.
Arhiepiskop Jovan ovde ponavlja učenje poznato Crkvi još od četvrtog veka. Predanje govori da je anđeo, koji je pratio prepodobnog Makarija Aleksandrijskog u pustinji, objasnio zašto Crkva trećeg dana nakon upokojenja prinosi molitve i darove za dušu pokojnika.
- Kada se trećeg dana u crkvi za dušu izvrši prinošenje, anđeo joj ublaži žalost koju oseća zbog razdvajanja od tela, jer slavoslovlje i prinošenje u crkvi Božijoj za nju budi u njoj dobru nadu. Jer se u toku dva dana duši daje da, zajedno sa anđelima koji su uz nju, ide po zemlji gde hoće. Zato duša koja voli telo luta ponekad oko kuće u kojoj se rastala od tela, nekad oko groba u koji joj je položeno telo; i tako ona provodi dva dana, kao ptica, tražeći sebi gnezdo. A vrlinska duša ide po onim mestima gde je obično činila dobra dela. Trećeg dana onaj koji je vaskrsao iz mrtvih zapoveda svakoj hrišćanskoj duši da se podražavajući njegovo vaskrsenje uznese na nebesa i pokloni Bogu (Ove reči nalaze se u delu "Reči sv. Makarija Aleksandrijskog o ishodu duša pravednih i grešnih").
U pravoslavnom obredu opela mirjana, prepodobni Jovan Damaskin živopisno opisuje stanje duše koja se rastala od tela, ali još boravi na zemlji. Ona može da vidi svoje bližnje, ali više ne može da komunicira sa njima niti da od njih dobije pomoć.
- Avaj, kakav podvig čeka dušu koja se rastaje od tela! Ka anđelima oči uzdiže, uzalud se moleći: prema ljudima ruke pruža, ali nikog da joj pomogne. Zato, draga moja braćo, pamteći kako je kratak život naš, molimo Hrista za pokoj umrlih i za veliku milost našim dušama. (Odlomak iz "Čina opela mirjana", stihire samoglasne, drugog glasa).
O tome šta se događa sa čovekom nakon smrti pisao je i Sveti Teofan Zatvornik. U pismu upućenom mužu svoje sestre, koja se nalazila na samrti, objasnio je da smrt tela ne znači i prestanak postojanja ličnosti. Prema njegovim rečima, upokojeni u prvim danima mogu da budu blizu svojih najmilijih, iako oni ne mogu da ih vide niti da razgovaraju sa njima.
- Pa sestra neće umreti; telo umire, a ličnost umirućeg ostaje. Prelazi samo u drugi poredak života. Ona nije u telu koje leži na odru, i u grob je ne polažu. Ona je na drugom mestu. Živa je isto kao sad. U prvo vreme i prve dane biće pored vas, samo što ne priča i ne može da se vidi, ali biće tu…- pisao je Sveti Teofan u pismo objavljenom u delu "Za dušu korisno štivo", avgusta 1894. godine.
Sveti Teofan je zatim podsetio da se živi teško mire sa gubitkom svojih bližnjih, dok je, prema njegovom tumačenju, stanje upokojenih radosnije i blaženije od zemaljskog života.
- Imajte to u mislima. Mi koji ostajemo plačemo za onima koji su se prestavili, ali njima je odmah lakše, jer to stanje je radosnije, blaženije. Oni koji su umrli, a onda su u telo vraćeni, smatrali su ga veoma neudobnim za život. Isto će i sestra osećati. Njoj je tamo bolje, a mi očajavamo kao da se s njom nešto strašno desilo. Ona će sve to gledati i sigurno se čuditi tome.
Sveti Jovan Šangajski naglašava da opis prva dva dana nakon smrti predstavlja opšte pravilo, ali ne obuhvata svaki pojedinačni slučaj. Mnogi odlomci iz pravoslavne literature navedeni u njegovoj knjizi ne uklapaju se u ovaj obrazac.
Kao primer naveo je svetitelje.
Razlog je, kako objašnjava arhiepiskop Jovan, u tome što se svetitelji nisu vezivali za zemaljske stvari, već su neprestano živeli u iščekivanju prelaska u drugi svet. Njih čak ne privlače ni mesta na kojima su činili dobra dela, već odmah počinju da se uznose na nebesa.
Postoje i slučajevi u kojima se duša, po Božijem promislu, uznosi pre nego što isteknu dva dana. Sveti Jovan kao primer navodi K. Ikskula, čije se iskustvo odvijalo na taj način iz nekog posebnog razloga.
Arhiepiskop Jovan ukazuje i na to da se savremena iskustva ljudi koji tvrde da su doživeli stanje blisko smrti teško mogu u potpunosti uklopiti u ovaj opis. Takva "vantelesna" iskustva, prema njegovom objašnjenju, predstavljaju tek početak prvog perioda bestelesnog lutanja duše po mestima na zemlji za koja je vezana. Međutim, niko od ljudi koji su opisivali takva iskustva nije bio u stanju smrti dovoljno dugo da bi mogao da sretne dva Anđela koji, prema predanju, prate dušu.
Pojedini kritičari pravoslavnog učenja o životu posle smrti smatraju da odstupanja od opisanog redosleda dokazuju da u predanju postoje protivrečnosti. Sveti Jovan Šangajski, međutim, ukazuje na to da takve primedbe proizlaze iz previše bukvalnog razumevanja ovog opisa.
On objašnjava da opis prva dva dana, kao i događaja koji slede, nije dogmat, već prikaz najopštijeg poretka posmrtnog iskustva duše.
U prilog tome navodi se i da su, kako u pravoslavnoj literaturi tako i u pričama o savremenim "vantelesnim" iskustvima, zabeleženi slučajevi u kojima su se upokojeni javljali živima prvog ili drugog dana nakon smrti, ponekad i u snu. Takvi primeri, prema objašnjenju Svetog Jovana, ukazuju na to da duša obično kratko vreme ostaje blizu zemlje.
Javljanja upokojenih nakon ovog kratkog perioda slobode duše mnogo su ređa. Sveti Jovan Šangajski naglašava da se takva javljanja ne događaju slobodnom voljom upokojenih, već po Božijoj volji i sa određenim, posebnim ciljem.
- Prava javljanja upokojenih posle ovog kratkog perioda slobode duše su mnogo ređi i uvek bivaju po Božijoj Volji s nekim naročitim ciljem, a ne nečijom slobodnom voljom. Ali trećeg dana, a često i pre, ovaj period boravka pri zemlji se završava - objasnio je on.
BONUS VIDEO
Pravoslavna tradicija uči da čovek svojim delima učestvuje u večnosti. Koliko god vera učila da duša nastavlja da živi pred licem Božjim, bol zbog odlaska najbližih ostaje dubok i težak. Verujem da svako ko iskreno čini znak krsta i izgovara te reči zaista želi takav kraj, istakao je otac Danil. Ad i pakao nisu sinonimi.
Zašto duša ne može da razgovara sa svojim bližnjima

Upokojeni su živi, ali na drugom mestu
Da li sve duše prva dva dana provode na zemlji?
Odstupanja ne znače da je pravoslavno učenje protivrečno
Kada se završava period boravka duše na zemlji?
OVI LJUDI NIKAD NEĆE MOĆI MIRNO DA UMRU! Jeromonah Arsenije otkrio šta bi trebalo da uradite pre smrti da olakšate i sebi i bližnjima!
OVAKO ĆETE NAJLAKŠE PREBRODITI SMRT BLIŽNJIH! Vladika Grigorije kaže da je neophodno jednu stvar uraditi da bi bol minuo!
OVO JE IDEALNA SMRT ZA SVAKOG ČOVEKA: Otac Danil tvrdi da se onome ko ovako umre automatski spiraju svi grehovi, osim dva
KO IDE U AD, A KO U PAKAO? Sveštenik objasnio razliku između dva pojma koja vernici često poistovećuju
Hrišćanski život ne podrazumeva odsustvo teškoća, već poverenje u Hrista i onda kada se čovek suočava sa nepravdom, gubicima i patnjom.
Brak u pravoslavnoj crkvi ima mnogo dublje značenje od samog ozvaničenja ljubavne veze.
Prepoznavanje sopstvenih slabosti, prema pravoslavlju, jedan je od koraka na putu ka njihovom prevazilaženju.
Pravoslavna vera nije spojiva sa sujeverjem.
U besedi za petak 20. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto služenje Gospodu traži smirenje, a istinska radost čistotu srca.
Veliki duhovnik 20. veka upozorava na reakcije koje često pravdamo tuđim postupcima, ne sluteći šta one otkrivaju o našem duhovnom stanju i zašto je važno da ih prepoznamo na vreme.
Brak u pravoslavnoj crkvi ima mnogo dublje značenje od samog ozvaničenja ljubavne veze.
Mitropolija Grevene Grčke pravoslavne crkve razrešila ga je dužnosti nakon prijave 43-godišnje žene, dok on negira da je zloupotrebio njene intimne snimke.
Hrišćanski život ne podrazumeva odsustvo teškoća, već poverenje u Hrista i onda kada se čovek suočava sa nepravdom, gubicima i patnjom.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
U pravoslavnom učenju, odnos prema bližnjem zauzima važno mesto u duhovnom životu.
Iz ljubavi prema Hristu, Dionisije se odrekao dotadašnjeg položaja i ostavio porodični život kako bi se u potpunosti posvetio služenju Bogu.
Mitropolija Grevene Grčke pravoslavne crkve razrešila ga je dužnosti nakon prijave 43-godišnje žene, dok on negira da je zloupotrebio njene intimne snimke.
Admiral Džordž M. Vikof i novi komandant KFOR-a Robert Vergori posetili su Gračanicu, gde je mitropolit raško-prizrenski govorio o bezbednosti Srba i zaštiti svetinja.