NJENA ŽIVOTNA PRIČA SLAMA SRCE! Danas je Sveta mučenica Agripina!
Mučena je i postradala za vreme vladavine cara Valerijana.
Obeshrabrenje, koje vodi do duhovne malodušnosti, predstavlja koren svih psihičkih problema, upozoravao je duhovni gorostas iz Manastira Vatoped. Njegove mudre reči ukazuju na hrabrost i veru kao putokaz ka izlečenju i duhovnom preobražaju.
Dok svet danas juri za prolaznim zadovoljstvima, duša čoveka očajnički vapi za smirenjem i istinom. U vrtlogu savremenog života, ispunjenog brigama i iskušenjima, tiho se uvlači obeshrabrenje – izvor mnogih psihičkih nedaća. Naša duša, stvorena za uzvišene ciljeve, polako tone u tamu beznađa, dok se nada, ta pokretačka snaga svakog duhovnog rasta, gubi u vrtlogu očajanja.
Na 15. godišnjicu upokojenja starca Josifa Vatopedskog, setimo se njegovih mudrih reči koje nas upozoravaju na opasnosti duhovnog pada. Njegovo učenje, prožeto ljubavlju i dubokom verom, poput svetionika osvetljava put u ovom dobu duhovnog mraka.
Starac Josif nas je često opominjao:
- Bežite daleko od obeshrabrenja. Ako se obeshrabrenje ne savlada, ono se pretvara u razočaranje. Ako tada postanete nemarni i ne brinete, dozvolivši da ostanete obeshrabreni i razočarani, slede očajanje i beznađe. Ako i to prevlada, tada počinju psihički problemi. To je koren svih psihičkih problema, jer s očajanjem dolazi duhovna malodušnost.
Malodušnost nije tek puka slabost, već opasnost koja nagriza čovekovu dušu, odvodeći je od izvora života i radosti – Hrista. Svetogorski duhovni gorostas, starac Josif, u svojim duhovnim poukama podsećao nas je da je hrabrost ta koja održava plamen vere u našim srcima, čak i kada iskušenja postanu neizdrživa.
- Hrabrost je pokretačka sila. To je energija. Kao struja. Kao gorivo. Zato, zašto da izgubimo hrabrost? – postavljao je retoričko pitanje starac Josif.
Ove reči nisu samo opomena, već i putokaz ka izlečenju. Obeshrabrenje nije krajnja stanica, već prilika da se vratimo Hristu, da ponovo pronađemo svetlost u tami koja nas okružuje.
U svetu gde mnogi traže utehu u prolaznim stvarima i gde se problemi pokušavaju rešiti spoljašnjim sredstvima, starac Josif nas vraća osnovama – veri, pokajanju i hrabrosti. Njegove reči su kao melem za ranjenu dušu, podsećajući nas da je put do svetosti kroz borbu, ali i kroz neizmernu milost Božiju.
Zato, kada se nađemo na ivici očaja, setimo se da je svaka borba vredna, svaki pad prilika za novi uspon, i da smo, uz Božiju pomoć, pozvani da budemo junaci vere. Kao što nas je starac Josif podsećao:
- Borite se. Svako se mora boriti protiv toga. Zar nemamo primere ljudi koji su bili izgubljeni, koji su dotakli dno propasti, i vratili se? Ne samo da su pobedili greh, već su se ujedinili sa svetima i postali sveti zajedno sa njima.
U svetu prepunom iskušenja, neka nam ove reči budu putokaz i snaga da prevaziđemo sve nedaće i postanemo ono za šta smo stvoreni – svetlost u tami.
Dok većina vernika ovaj dan doživljava kao vreme veselja i bogate trpeze, monasi sa Svete gore gledaju ga kao priliku za duhovno uzdizanje, umerenost i pripremu za Veliki post, jer, kako su govorili starci: „Što više punimo stomak, to više praznimo dušu.“
Jedan od najvećih duhovnika 20. veka, Sveti Pajsije je u svom duhovnom nasleđu ostavio brojne pouke, među kojima je i ona kako, uz stalnu budnost, molitvu i strpljenje, svaki hrišćanin može pronaći put do ljubavi i unutrašnjeg mira.
Jedan od najvećih duhovnika 20. veka isticao je da tuga iscrpljuje naše duševne i telesne snage, a zabrinutost i briga razoružavaju čoveka, čineći ga nesposobnim da preduzme bilo šta. Imao je i rešenje za takva iskušenja.
Otac Mojsije Mekferson, bivši krovopokrivač i otac petoro dece, postao je viralna zvezda zahvaljujući svojim porukama o sirovoj muškosti, pravoslavlju i ulozi muškarca kao stuba porodice
Od Svitaka sa Mrtvog mora do natpisa Pontija Pilata, otkrića širom sveta potvrđuju da je Sveto pismo istinita hronika Božijeg delovanja u istoriji.
Sveta tajna ispovesti nije kazna, već dar- prilika za novi početak i mir sa Bogom.
Militanti nekanonske crkve upali u Saborni hram u Černivcima u Ukrajini, ostavljajući za sobom bestidne tragove i teško povređene vernike.
Jedini stanar manastira je otac Serapion. Pre tri godine je došao iz Dečana sa namerom da obnovi manastir i oživi duhovni život ovog mesta.
Najveća odgovornost, kako se navodi, leži na grčkom Ministarstvu prosvete i veroispovesti, ali i na Generalnom sekretarijatu za verska pitanja.Manastir Svete Katarine.
Nakon što ga je stari sveštenik saslušao poručio mu je šta treba da radi.
U Ukrajini od 2018. godine postoji i delimično priznata Pravoslavna crkva Ukrajine, čiju autokefalnost priznaju Vaseljenska patrijaršija Carigrada, Aleksandrijska patrijaršija, Kiparska crkva i Grčka crkva.
Ova saznanja bacaju novo svetlo na to kako svest može da postoji u trenucima kada je srce prestalo da kuca.
Otkrijte kako monasi pripremaju sardine plaki – jednostavno jelo iz rerne sa paradajz sosom, koje daje snagu za dug dan molitve i rada, a donosi mir svakome ko ga jede sa zahvalnošću.
Na godišnjem pomenu blaženopočivšem patrijarhu Vikentiju, vernici su se prisetili njegovog teškog života, mudrog vođstva u komunističkim vremenima i nerazjašnjene smrti, koja je ostala tiha tajna srpske crkvene istorije.