Patrijarh srpski služio svetu Liturgiju u Mirijevu na praznik Svetog Pantelejmona i besedio o veri, molitvi „Gospode, pomiluj“ i čovekovom odnosu prema Bogu.
Na praznik Svetog velikomučenika Pantelejmona, jednog od najpoštovanijih svetitelja u pravoslavlju i zaštitnika bolesnih, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu Liturgiju u hramu posvećenom ovom velikom Božjem ugodniku u Mirijevu.
U hramu u kojem je pre dve decenije blažene uspomene patrijarh srpski Pavle služio prvu svetu Liturgiju, okupio se verni narod da zajedno proslavi Svetog Pantelejmona. Patrijarh Porfirije je tokom besede govorio o veri, molitvi i Božjoj ljubavi, ali i o duhovnim opasnostima kojima je čovek izložen kada se udalji od Hrista.
Tumačeći odlomak iz Jevanđelja po Mateju, patrijarh je podsetio na događaj u kojem otac dovodi pred Gospoda svog bolesnog sina i moli za njegovo isceljenje.
Otac se najpre obraća Hristovim učenicima, ali oni ne uspevaju da iscele njegovog sina. Zatim se obraća samom Gospodu rečima: "Gospode, pomiluj ga".
- Čuli smo jednu dramatičnu priču. Dakle, došao je otac čiji sin ima telesnu, ali i duhovnu bolest, da traži pomoć od Gospoda rečima: "Gospode, pomiluj ga, jer već sam dolazio kod tvojih učenika i oni nisu uspeli da ga izleče". I Gospod veli: "O, rode maloverni!" i nastavlja da nisu mogli učenici da iscele ovog zato što su maloverni, što nisu imali dovoljno vere - rekao je patrijarh Porfirije.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije u Hramu Svetog Pantelejmona na Mirjevu
Govoreći o molitvi „Gospode, pomiluj“, patrijarh Porfirije ukazao je na njeno duboko značenje. Čovek se tom molitvom ne oslanja na sopstvenu snagu, već se sa poverenjem obraća Bogu i Njegovoj ljubavi.
- Dakle, „Gospode, pomiluj mog sina“ jesu reči oca, reči koje i mi često izgovaramo, i u toj reči "Gospode, pomiluj" mi izražavamo ne veru i poverenje u sebe, u svoje sile i snage, nego poverenje u ljubav Božju i silu Njegovu - poručio je patrijarh Porfirije.
Zato ove reči, koje vernici izgovaraju tokom svete Liturgije, nisu samo ustaljeni deo bogosluženja. One predstavljaju molitvu čoveka koji svoju nadu polaže u Boga i priznaje da mu je potrebna Njegova pomoć.
"Demon ne može imati vlast nad ljudima ukoliko mu ljudi ne daju pravo"
U nastavku besede patrijarh Porfirije govorio je i o postojanju demonskih sila, naglašavajući da to, iz perspektive hrišćanske vere, nije tema koju treba odbacivati kao praznoverje ili priču.
- Opsednutost demonskim silama nisu priče za malu decu, nego da to realno postoji. I da to, da li je neko opsednut demonskim silama, zavisi samo od tog istog. Demon ne može imati vlast nad ljudima ukoliko mu ljudi ne daju pravo da to ima - istakao je patrijarh.
Patrijarh je zatim objasnio kako, prema njegovim rečima, čovek može da se udalji od Boga i otvori prostor za delovanje zla.
- Pravo mu daju onda kada se opredele da im život bude izvan Hrista. Kada donesu odluku da hoće da žive po svojoj volji i po pravilima i zakonima i sili ovog palog sveta. Sveta koji, kako veli apostol Pavle, u zlu leži - poručio je patrijarh Porfirije.
Ovim rečima patrijarh je pažnju usmerio na čovekovu slobodu i njegove izbore. Prema hrišćanskom učenju, čovek je slobodan da bira način na koji će živeti, ali njegovo udaljavanje od Hrista istovremeno ga udaljava i od života u zajednici sa Bogom.
Poruka patrijarha Porfirija na praznik Svetog Pantelejmona zato je bila usmerena na samu srž hrišćanskog života: veru, poverenje u Boga i potrebu da se čovek ne oslanja isključivo na sopstvene snage.
Upravo zato molitva "Gospode, pomiluj" ima posebno mesto u pravoslavnom bogosluženju. To je kratka, ali duboka molitva kojom čovek priznaje svoju nemoć, ali istovremeno pokazuje poverenje u Božju ljubav, milost i silu.
Na praznik Trećeg obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja, patrijarh srpski predvodio je svečanu arhijerejsku liturgiju i u besedi govorio o neprekidnoj molitvi, unutrašnjem miru i prisustvu Presvete Bogorodice u životu vernika.
Posle čitanja Jevanđelja, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio o lepoti Božije tvorevine, blagodati Duha Svetog i pozvao vernike da svoju svakodnevicu usklade sa Svetim pismom.
Na liturgiji u hramu na Petlovom brdu poglavar SPC govorio je o snazi smirenja, pobedi nad egoizmom, istinskom pokajanju i tome zašto tek život sa Hristom svakom čoveku donosi radost, smisao i unutrašnji mir.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.
Veliki srpski duhovnik 20. veka govorio je o trenucima kada čovek više ne razume zašto mu se teškoće događaju i kako upravo tada može da sačuva poverenje u Gospoda.
Od srebroljublja i gordosti do neblagodarnosti i ravnodušnosti, svetogorski starac nabraja ponašanja koja se lako prikriju iza svakodnevnih navika, a čoveka mogu udaljiti od Boga i drugih ljudi.
Tokom liturgije sa arhijerejima iz Gruzije na Staroj Bežaniji, poglavar SPC ogolio je duhovne zamke savremenog čoveka, upozorio na strasti koje razaraju slobodu i jasno poručio šta je smisao vere.
Iz manastira Svetog arhiđakona Stefana u Slancima, poglavar SPC poslao je snažne poruke o duhovnom budnom stanju, zamkama gordosti i značaju slobodne volje, sabravši na Svetoj liturgiji verni narod i arhijereje.
Na praznik Rođenja Presvete Bogorodice patrijarh srpski služio je liturgiju u Sabornoj crkvi u Beogradu, a tokom bogosluženja u svešteni čin đakona rukopoložen je Filip Vuletaš.
Svečanost je protekla u znaku jubileja svetinje posvećene slovenskim prosvetiteljima, dok je patrijarh srpski u besedi govorio o Hristu, jedinstvu i ljubavi kao suštini hrišćanskog života.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Na Krstovdan u manastiru Blagoveštenje kablarsko biće održana svečanost 11. drvorezbarske kolonije "Krst patrijarha Pavla", uz izložbu ručno izrađenih krstova i dodelu nagrada učesnicima.
Krsna slava Hrama Rođenja Presvete Bogorodice proslavljena je liturgijom, molitvom i slavskom trpezom, a mitropolit dabrobosanski u besedi je govorio o milosti Božjoj i značaju Presvete Bogorodice u istoriji spasenja ljudskog roda.
Praznik je počeo liturgijom u manastiru i besedom sveštenika Jovana Cvetkovića o veri i istrajnosti svetih Joakima i Ane, a potom je ulicama grada prošla svečana litija.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.