ŠTA SU RADILI NAŠI PRECI KAD NISU MOGLI DA IMAJU DECU: Starac Ananije objasnio zašto i roditeljstvo i bezdetnost treba "ostaviti Bogu"!
Ako nekome Bog ne podari decu, to ne znači da je taj nedostojan, naglašava otac Ananije.
Pravoslavna vera uči da čovek nije prepušten samome sebi i da nijedna životna okolnost nije izvan Božjeg promisla.
U pravoslavnom učenju, porodica se smatra malom domaćom Crkvom, a rađanje i podizanje dece jednim od najvećih darova koje je Bog poverava čoveku.
Kroz istoriju Crkve, brojni svetitelji podsećali su da život nije plod slučajnosti, već izraz Božje volje i ljubavi prema svakom čoveku. Zato se roditeljstvo ne posmatra samo kao ljudska odgovornost, već i kao put vere, poverenja i zajedničkog nošenja životnog krsta.
Savremeni život često donosi brojne brige. Neizvesnost, finansijske teškoće, strah od bolesti ili pitanja kako obezbediti deci sigurnu budućnost neretko opterećuju supružnike i utiču na njihove odluke.
Ipak, pravoslavna vera uči da čovek nije prepušten samome sebi i da nijedna životna okolnost nije izvan Božjeg promisla.
Jevanđelje više puta poziva vernike da se ne predaju brigama koje ih udaljavaju od poverenja u Gospoda. Hristos podseća da nebeski Otac hrani ptice nebeske i odeva poljske ljiljane, pokazujući da je čovek pred Njim neuporedivo dragoceniji. Takva vera ne znači odsustvo truda i odgovornosti, već sigurnost da Bog vidi potrebe svakog čoveka i da nikoga ne ostavlja bez svoje pomoći.
Mnogi duhovnici upozoravali su da se najveće životne odluke ne donose pod uticajem straha. Kada se srce ispuni brigom, lako se zaboravlja da je Gospod izvor svakog života i da on vodi čoveka kroz iskušenja.
Vera tada postaje oslonac koji pomaže da se teškoće podnesu sa nadom, a ne sa očajanjem.
O tome je jednom prilikom govorio i arhimandrit Rafail Karelin:
- Đavo roditeljima šapće na uvo da nemaju mogućnosti za rađanje i odgoj dece, da im neće moći obezbediti sve što im je potrebno, da će za njih biti pravo mučenje kad ih vide bolesne i gladne i da je takav život gori od smrti. Ti ljudi se trude da svoju savest umire pozivanjem na siromaštvo i pritom ne uzimaju u obzir ono najvažnije: da postoji Bog koji tvori čudesa i da postoji njegova promisao o celom svetu i o svakom čoveku.
Ako Gospod da život detetu, tvrdi otac Rafail, onda će dati i sredstva da se ono prehrani.
- O tome se govori i u Jevanđelju. Bog ne zaboravlja ni na malene ptice i daje im hranu. Pa zar je dete gore od mladunčeta vrane? Ako roditelji poveruju reči Božijoj, imaće stalnu pomoć, mi bismo rekli pomoć koja se graniči sa čudom, jer što se više budu uzdali u Promisao Božiji, to će se On više o njima brinuti - objasnio je on.
Ako nekome Bog ne podari decu, to ne znači da je taj nedostojan, naglašava otac Ananije. Crkva neprestano podseća roditelje da je najveći dar koji mogu da ostave svojoj deci upravo vera u Boga. Dva brata na putu ka moru otkrila su da najveće blago nije ono koje se može poneti u rancu, već ono koje ostaje zauvek u srcu. Mnogi veruju da porodicu najviše ugrožavaju veliki sukobi, ali kiparski arhijerej upozorava na nešto mnogo tiše što može da promeni odnos dvoje ljudi.

ŠTA SU RADILI NAŠI PRECI KAD NISU MOGLI DA IMAJU DECU: Starac Ananije objasnio zašto i roditeljstvo i bezdetnost treba "ostaviti Bogu"!
OVAKO SE DECA ŠTITE OD VELIKIH BEDA I OPASNOSTI! Savet Prepodobnog Amvrosija koga se malo koji roditelj pridržava, a zlata je vredan!
TAJNA KOJU JE ČUVALA OSTROŠKA STENA: Pravoslavna priča za decu (VIDEO)
OVO JE PRVA PUKOTINA KOJA NASTAJE U BRAKU I OD NJE KREĆU SVI PROBLEMI: Mitropolit limasolski Atanasije otkriva šta supružnike udaljava
Ne bojte se za decu koja su od malena othranjena u poštovanju. I da malčice izmaknu s puta, zbog svog uzrasta, zbog iskušenja, vratiće se na pravi put, govorio je starac Pajsije.
Pravoslavlje naglašava da roditelj treba da bude blizak detetu, ali ne i potčinjen.
Kako pravila zasnovana na hrišćanskim vrednostima oblikuju karakter i veru deteta, a popustljivost ili pogrešna disciplina mogu imati teške posledice.
Deca ne slušaju samo reči svojih roditelja - ona upijaju njihov život.
U besedi za utorak 16. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači početak Jevanđelja po Jovanu i govori o Sinu Božjem kroz koga je sve stvoreno i koji je radi spasenja došao među ljude.
Kratka, ali snažna pouka svetitelja govori o nečemu što je mnogo dublje od običnog spokojstva i otkriva zbog čega unutrašnja tišina ima posebno mesto u hrišćanskom životu.
Jedni na groblje odlaze baš tog dana i naručuju parastos, dok drugi smatraju da za tim nema potrebe. Sveštenik objašnjava šta je u ovakvoj situaciji najvažnije.
U svetosavskoj tradiciji i istoriji SPC, ekshumacija ima i poseban značaj kada je reč o obretenju moštiju svetitelja.
Nad njegovim svetih moštiju, prema predanju, dogodila su se mnoga iscelenja bolesnih.
Dobro delo gubi svoj pravi smisao kada čovek počne da ga čini zbog sebe.
Sveti oci su uvek naglašavali da, ma kakvo dete da je, ne treba ga posmatrati kao problem koji treba "slomiti“, već kao ličnost koju treba oblikovati.
Duša poseduje svojevrsni duhovni mehanizam upravljanja telom, a kao primer za to je fantomski bol, tvrdi otac Danil.
Pitanje koje na prvi pogled deluje jednostavno otvara jednu od najdubljih tajni vere i suočava čoveka sa granicama sopstvenog poimanja.
Tri jufke, sočan nadev od mlevenog mesa i luka i posebna završnica u kojoj se krajevi testa preklapaju preko nadeva daju mu izgled i ukus koji se pamte.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.