ŠTA SU RADILI NAŠI PRECI KAD NISU MOGLI DA IMAJU DECU: Starac Ananije objasnio zašto i roditeljstvo i bezdetnost treba "ostaviti Bogu"!
Ako nekome Bog ne podari decu, to ne znači da je taj nedostojan, naglašava otac Ananije.
Pravoslavna vera uči da čovek nije prepušten samome sebi i da nijedna životna okolnost nije izvan Božjeg promisla.
U pravoslavnom učenju, porodica se smatra malom domaćom Crkvom, a rađanje i podizanje dece jednim od najvećih darova koje je Bog poverava čoveku.
Kroz istoriju Crkve, brojni svetitelji podsećali su da život nije plod slučajnosti, već izraz Božje volje i ljubavi prema svakom čoveku. Zato se roditeljstvo ne posmatra samo kao ljudska odgovornost, već i kao put vere, poverenja i zajedničkog nošenja životnog krsta.
Savremeni život često donosi brojne brige. Neizvesnost, finansijske teškoće, strah od bolesti ili pitanja kako obezbediti deci sigurnu budućnost neretko opterećuju supružnike i utiču na njihove odluke.
Ipak, pravoslavna vera uči da čovek nije prepušten samome sebi i da nijedna životna okolnost nije izvan Božjeg promisla.
Jevanđelje više puta poziva vernike da se ne predaju brigama koje ih udaljavaju od poverenja u Gospoda. Hristos podseća da nebeski Otac hrani ptice nebeske i odeva poljske ljiljane, pokazujući da je čovek pred Njim neuporedivo dragoceniji. Takva vera ne znači odsustvo truda i odgovornosti, već sigurnost da Bog vidi potrebe svakog čoveka i da nikoga ne ostavlja bez svoje pomoći.
Mnogi duhovnici upozoravali su da se najveće životne odluke ne donose pod uticajem straha. Kada se srce ispuni brigom, lako se zaboravlja da je Gospod izvor svakog života i da on vodi čoveka kroz iskušenja.
Vera tada postaje oslonac koji pomaže da se teškoće podnesu sa nadom, a ne sa očajanjem.
O tome je jednom prilikom govorio i arhimandrit Rafail Karelin:
- Đavo roditeljima šapće na uvo da nemaju mogućnosti za rađanje i odgoj dece, da im neće moći obezbediti sve što im je potrebno, da će za njih biti pravo mučenje kad ih vide bolesne i gladne i da je takav život gori od smrti. Ti ljudi se trude da svoju savest umire pozivanjem na siromaštvo i pritom ne uzimaju u obzir ono najvažnije: da postoji Bog koji tvori čudesa i da postoji njegova promisao o celom svetu i o svakom čoveku.
Ako Gospod da život detetu, tvrdi otac Rafail, onda će dati i sredstva da se ono prehrani.
- O tome se govori i u Jevanđelju. Bog ne zaboravlja ni na malene ptice i daje im hranu. Pa zar je dete gore od mladunčeta vrane? Ako roditelji poveruju reči Božijoj, imaće stalnu pomoć, mi bismo rekli pomoć koja se graniči sa čudom, jer što se više budu uzdali u Promisao Božiji, to će se On više o njima brinuti - objasnio je on.
Ako nekome Bog ne podari decu, to ne znači da je taj nedostojan, naglašava otac Ananije. Crkva neprestano podseća roditelje da je najveći dar koji mogu da ostave svojoj deci upravo vera u Boga. Dva brata na putu ka moru otkrila su da najveće blago nije ono koje se može poneti u rancu, već ono koje ostaje zauvek u srcu. Mnogi veruju da porodicu najviše ugrožavaju veliki sukobi, ali kiparski arhijerej upozorava na nešto mnogo tiše što može da promeni odnos dvoje ljudi.

ŠTA SU RADILI NAŠI PRECI KAD NISU MOGLI DA IMAJU DECU: Starac Ananije objasnio zašto i roditeljstvo i bezdetnost treba "ostaviti Bogu"!
OVAKO SE DECA ŠTITE OD VELIKIH BEDA I OPASNOSTI! Savet Prepodobnog Amvrosija koga se malo koji roditelj pridržava, a zlata je vredan!
TAJNA KOJU JE ČUVALA OSTROŠKA STENA: Pravoslavna priča za decu (VIDEO)
OVO JE PRVA PUKOTINA KOJA NASTAJE U BRAKU I OD NJE KREĆU SVI PROBLEMI: Mitropolit limasolski Atanasije otkriva šta supružnike udaljava
Pravoslavlje naglašava da roditelj treba da bude blizak detetu, ali ne i potčinjen.
Reči izgovorene s gnevom ili bolom, posebno kada dolaze od roditelja, mogu imati dalekosežne posledice po život deteta.
Deca ne slušaju samo reči svojih roditelja - ona upijaju njihov život.
Hrišćanski dom je mala crkva, u kojoj roditelji imaju zadatak da kroz ljubav, strpljenje i molitvu uvode dete u život vere i vrline.
Patrijarh Pavle posebno je naglašavao da čovek može podneti i najveća iskušenja kada zna njihov smisao.
U vremenu kada se brak često posmatra kroz prolazna osećanja ili spoljašnje okolnosti, pravoslavna vera podseća da je njegova snaga u zavetu koji se daje pred Bogom.
Posle višegodišnjeg duhovnog traganja, životni put oca Kedmona dobio je novo poglavlje kada je tokom arhijerejske liturgije rukopoložen za sveštenika.
U besedi za petak 9. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da čovek nije stvoren samo za prolazni život i objašnjava zbog čega se prava priprema za večnost odvija upravo danas.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Emilijana po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Evdokim. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ignacija Lojolskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle greške mnogi ostaju zarobljeni u krivici i beznađu, ali veliki gruzijski svetitelj podseća da pravi put nije očajavanje, već iskreno pokajanje i hrabar povratak Bogu
Dvadesetpetogodišnji Pantelis Diamantakis stradao je tokom gašenja velikog požara na Kritu, a njegova smrt posebno je potresla celo ostrvo, jer je poticao iz porodice u kojoj su se sveštenički poziv i služenje Crkvi prenosili kroz više generacija.