Duhovna riznica 03.07.2026 | 13:37

ŠTA SU RADILI NAŠI PRECI KAD NISU MOGLI DA IMAJU DECU: Starac Ananije objasnio zašto i roditeljstvo i bezdetnost treba "ostaviti Bogu"!

Slika Autora
Autor: M. M.
Google Dodaj Religija kao željeni izvor na Googlu
ŠTA SU RADILI NAŠI PRECI KAD NISU MOGLI DA IMAJU DECU: Starac Ananije objasnio zašto i roditeljstvo i bezdetnost treba "ostaviti Bogu"!
shutterstock_gutzo, AI Gemini

Ako nekome Bog ne podari decu, to ne znači da je taj nedostojan, naglašava otac Ananije.

Mnogi bračni parovi koji nemaju decu prolaze kroz tiho i teško iskušenje, često se pitajući zašto je baš njima uskraćen taj dar, dok drugima dolazi lako.

U takvim pitanjima rađa se bol, ali i traženje smisla, koji prevazilazi ljudsko razumevanje.

Kako naći smisao odgovara starac Ananije Kustenis, objašnjavajući da i roditeljstvo i bezdetnost treba sa poverenjem predati Bogu.

- Ostavimo i našu decu i našu bezdetnost Bogu. Neki ljudi, naša braća, bračni parovi, žale se: "Nemam dece. A drugi ih imaju tako lako. A neki ih čak i odbacuju." I tako dalje. To je istina - počeo je otac Ananije, ali i naglasio:

- Ali, treba da znamo i nešto drugo. I imati decu i nemati dece krst je! Krst je! Krst je! Uzimaš jednu nevinu dušu, koju ti Bog poverava, i pozvan si da je odgajaš. I to ne samo njeno telo. Telo je lako, daš malo mleka, daš još ponešto… Ali dušu?

Kaže da je ključno i ravno krstu oblikovati nevini dečji svet.

PeopleImages/Shutterstock
Krst je i imati decu

 

- Treba se podvizavati oko deteta. Zato se kaže: vaspitavajući se vaspitavate decu. Šta znači vaspitavati? Znači upražnjavati podvig nad detetom. A šta znači obrazovati? Ah, kako je lep naš jezik! Obrazovati, kao da izvodiš dete iz njegove nezrelosti. Drugim rečima, obrazovati dete znači trud u njegovom zdravom sazrevanju i tako ga činiš sposobnim za život, za društvo, za Crkvu, i iznad svega, kako je govorio otac Kozma, za raj. Da li je to malo? To je veliko delo! Ogromna odgovornost! Veliki trud!

A roditelji će biti nagrađeni, naglašava, samo od Boga.

printskrin
tarac Ananije Kustenis

 

- Samo od Boga će biti nagrađeni! Ko drugi danas nagrađuje roditelje?! Svi ih ugrožavaju, svi im nešto oduzimaju. Deca, šta god da izgube, ne mogu roditeljima isplatiti ni kamatu na ono što su roditelji uložili da ih odgaje i, kako narod kaže, da ih podignu i izvedu na put. Ako pak nekome Bog ne podari decu, to ne znači da je taj nedostojan. To ništa ne znači. Bog ne postupa po našim ljudskim merilima.

Poziva se potom na reči starca Pajsija: 

- Ko nema svoju decu, neka brine o deci razvedenih roditelja i o napuštenoj deci. I bilo da imamo decu ili ih nemamo, u oba slučaja, postoji podvig. Šta onda činimo? Prepuštamo se Bogu. Ostavljamo i našu decu, ali i našu bezdetnost, sa povjerenjem Bogu našem. I govorimo mu: "Neka bude volja Tvoja." Tako su činili i naši preci. Iako su trpeli i teško stradali, na kraju su imali radost. Uvek su se prepuštali Božijoj volji, i na kraju su svoju tugu pretvarali u molitvu - savetuje otac Ananija.