Ako nekome Bog ne podari decu, to ne znači da je taj nedostojan, naglašava otac Ananije.
Mnogi bračni parovi koji nemaju decu prolaze kroz tiho i teško iskušenje, često se pitajući zašto je baš njima uskraćen taj dar, dok drugima dolazi lako.
U takvim pitanjima rađa se bol, ali i traženje smisla, koji prevazilazi ljudsko razumevanje.
Kako naći smisao odgovara starac Ananije Kustenis, objašnjavajući da i roditeljstvo i bezdetnost treba sa poverenjem predati Bogu.
- Ostavimo i našu decu i našu bezdetnost Bogu. Neki ljudi, naša braća, bračni parovi, žale se: "Nemam dece. A drugi ih imaju tako lako. A neki ih čak i odbacuju." I tako dalje. To je istina - počeo je otac Ananije, ali i naglasio:
- Ali, treba da znamo i nešto drugo. I imati decu i nemati dece krst je! Krst je! Krst je! Uzimaš jednu nevinu dušu, koju ti Bog poverava, i pozvan si da je odgajaš. I to ne samo njeno telo. Telo je lako, daš malo mleka, daš još ponešto… Ali dušu?
Kaže da je ključno i ravno krstu oblikovati nevini dečji svet.
PeopleImages/Shutterstock
Krst je i imati decu
- Treba se podvizavati oko deteta. Zato se kaže: vaspitavajući se vaspitavate decu. Šta znači vaspitavati? Znači upražnjavati podvig nad detetom. A šta znači obrazovati? Ah, kako je lep naš jezik! Obrazovati, kao da izvodiš dete iz njegove nezrelosti. Drugim rečima, obrazovati dete znači trud u njegovom zdravom sazrevanju i tako ga činiš sposobnim za život, za društvo, za Crkvu, i iznad svega, kako je govorio otac Kozma, za raj. Da li je to malo? To je veliko delo! Ogromna odgovornost! Veliki trud!
A roditelji će biti nagrađeni, naglašava, samo od Boga.
printskrin
tarac Ananije Kustenis
- Samo od Boga će biti nagrađeni! Ko drugi danas nagrađuje roditelje?! Svi ih ugrožavaju, svi im nešto oduzimaju. Deca, šta god da izgube, ne mogu roditeljima isplatiti ni kamatu na ono što su roditelji uložili da ih odgaje i, kako narod kaže, da ih podignu i izvedu na put. Ako pak nekome Bog ne podari decu, to ne znači da je taj nedostojan. To ništa ne znači. Bog ne postupa po našim ljudskim merilima.
- Ko nema svoju decu, neka brine o deci razvedenih roditelja i o napuštenoj deci. I bilo da imamo decu ili ih nemamo, u oba slučaja, postoji podvig. Šta onda činimo? Prepuštamo se Bogu. Ostavljamo i našu decu, ali i našu bezdetnost, sa povjerenjem Bogu našem. I govorimo mu: "Neka bude volja Tvoja." Tako su činili i naši preci. Iako su trpeli i teško stradali, na kraju su imali radost. Uvek su se prepuštali Božijoj volji, i na kraju su svoju tugu pretvarali u molitvu - savetuje otac Ananija.
Ne bojte se za decu koja su od malena othranjena u poštovanju. I da malčice izmaknu s puta, zbog svog uzrasta, zbog iskušenja, vratiće se na pravi put, govorio je starac Pajsije.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Govoreći o porodici, posebno je naglašavao da hrišćanski dom ne treba da bude samo mesto u kojem se živi, već prostor u kojem se osećaju mir, tišina, toplina i međusobno poštovanje.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Evmenija Gortinskog i Svetu mučenicu Ariadnu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava Svetu Tereziju od Dete Isusa, Jevreji obeležavaju Hol ha-Moed, peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.