ZAŠTO NIKAD NE TREBA DA SE LJUTIMO NA LJUDE KOJI NAS SE SETE SAMO KAD IM JE TEŠKO: Sveti Nektarije Eginski kaže da nas cene više nego što mislimo, a evo i zašto
Ponekad nismo zaboravljeni, već samo nismo cenjeni onako kako bismo voleli.
Grešimo kada poverenje poklanjamo ljudima olako, vođeni spoljašnjim utiscima, dopadljivošću ili prividnom bliskošću.
U čovekovoj prirodi duboko je utkano osećanje potrebe za bliskošću, razumevanjem i podrškom. Od najranijih dana života težimo da budemo okruženi onima koji će deliti naše radosti, umirivati naše strahove i biti svedoci naših uspeha i padova.
Prijateljstvo je, u svojoj suštini, jedno od najdragocenijih iskustava koje možemo da doživimo - ono oplemenjuje, oblikuje i čini nas potpunijim ljudima.
Ipak, iako verujemo da prijatelje pažljivo biramo, život nas neretko suoči s razočarenjem. Dešava se da ljudi kojima smo poklonili poverenje ne uzvrate istom merom, da ih sopstvene slabosti ili sebični interesi odvedu putem koji nas povredi.
Najčešće, tek onda kada se dogodi izdaja ili naglo otkrivanje nečijih pravih namera, shvatimo da naš izbor možda i nije bio ispravan.
Pravoslavna duhovnost na prijateljstvo gleda mnogo dublje od samog svakodnevnog druženja i međusobnih simpatija. Ona nas uči da istinsko prijateljstvo nije samo razmena lepih reči, zajedničkih trenutaka ili privremene utehe, već da je njegov temelj duhovna korisnost - uzajamno uzdizanje, hrabrenje i učvršćivanje na putu dobra.
Grešimo kada poverenje poklanjamo olako, vođeni spoljašnjim utiscima, dopadljivošću ili prividnom bliskošću. Grešimo i onda kada kod drugih tražimo ono što zapravo treba da nađemo u sopstvenom trudu, u veri i u usmerenosti ka Bogu.
Pravoslavlje nas podseća da čovek često vidi samo spoljašnje, dok je ono unutrašnje—motiv, namera, moralna čvrstina - ono što određuje kakvo će prijateljstvo zaista biti.
U tom duhu, duboko i jasno odzvanjaju reči Svetog Nektarija Eginskog:
"Prijatelje ne birajte po rečima, nego po plodovima njihovog života. Jer, istinski prijatelj je onaj koji ti pomaže da se spaseš."
Ponekad nismo zaboravljeni, već samo nismo cenjeni onako kako bismo voleli.
Prevelika otvorenost, neumerena druženja i površni odnosi sa drugima mogu, kako uče duhovnici, lako narušiti bračnu harmoniju i uneti nemir u dom.
Jeroshimonah Mihailo Pitkevič upozorava da previše poznanstava iscrpljuje dušu i objašnjava zašto pažljivo biranje s kim delimo srce može biti ključ istinske ravnoteže i duhovnog zdravlja.
Kada voliš u Hristu, tada ne gledaš na tuđe slabosti, već vidiš u svakom čoveku lik Božiji.
U duhovnom smislu, prijateljstvo je dar, ali i odgovornost.
Stradanja i teškoće nisu znak Božjeg odsustva, već često upravo njegove blizine.
Sveti oci su učili da bližnji postaje ogledalo u kojem čovek vidi sopstvenu dušu.
Pravoslavno predanje ne gleda na gnev samo kao na prolaznu emociju, već kao na duhovni ispit.
Stariji muškarac iz Ufe mesecima je obijao hramove tražeći novac za osnovne potrebe, a potom se vraćao na ista mesta, pokušavajući da na neobičan način umiri savest i ispravi ono što je učinio
Dok patrijarh carigradski Vartolomej upozorava na nuklearne rizike i posledice rata u Ukrajini, iz Moskve stižu optužbe koje dodatno produbljuju već narušene odnose među crkvenim centrima moći.
Post se ne ukida zbog slave.
U pouci grčke svetiteljke novog vremena krije se jednostavan, ali zahtevan odgovor na to kako se ostaje miran u svetu koji stalno izaziva reakciju.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Jeromonah Serafim Rouz napustio je filozofska lutanja, osnovao manastir u Platini i svojim knjigama oblikovao generacije vernika širom sveta.
U "Srbskom kuvaru" monaha manastira Krušedol čuva se neobična manastirska verzija jela koja spaja krompir, jabuku i beli mrs u ukus koji i danas iznenađuje, a nastala je u danima kada post nije bio strog.
Vernik kroz ovu svetu tajnu ne prima samo blagoslov, već i duhovnu snagu, isceljenje duše i tela, kao i oproštaj grehova.