ZAŠTO NIKAD NE TREBA DA SE LJUTIMO NA LJUDE KOJI NAS SE SETE SAMO KAD IM JE TEŠKO: Sveti Nektarije Eginski kaže da nas cene više nego što mislimo, a evo i zašto
Ponekad nismo zaboravljeni, već samo nismo cenjeni onako kako bismo voleli.
Grešimo kada poverenje poklanjamo ljudima olako, vođeni spoljašnjim utiscima, dopadljivošću ili prividnom bliskošću.
U čovekovoj prirodi duboko je utkano osećanje potrebe za bliskošću, razumevanjem i podrškom. Od najranijih dana života težimo da budemo okruženi onima koji će deliti naše radosti, umirivati naše strahove i biti svedoci naših uspeha i padova.
Prijateljstvo je, u svojoj suštini, jedno od najdragocenijih iskustava koje možemo da doživimo - ono oplemenjuje, oblikuje i čini nas potpunijim ljudima.
Ipak, iako verujemo da prijatelje pažljivo biramo, život nas neretko suoči s razočarenjem. Dešava se da ljudi kojima smo poklonili poverenje ne uzvrate istom merom, da ih sopstvene slabosti ili sebični interesi odvedu putem koji nas povredi.
Najčešće, tek onda kada se dogodi izdaja ili naglo otkrivanje nečijih pravih namera, shvatimo da naš izbor možda i nije bio ispravan.
Pravoslavna duhovnost na prijateljstvo gleda mnogo dublje od samog svakodnevnog druženja i međusobnih simpatija. Ona nas uči da istinsko prijateljstvo nije samo razmena lepih reči, zajedničkih trenutaka ili privremene utehe, već da je njegov temelj duhovna korisnost - uzajamno uzdizanje, hrabrenje i učvršćivanje na putu dobra.
Grešimo kada poverenje poklanjamo olako, vođeni spoljašnjim utiscima, dopadljivošću ili prividnom bliskošću. Grešimo i onda kada kod drugih tražimo ono što zapravo treba da nađemo u sopstvenom trudu, u veri i u usmerenosti ka Bogu.
Pravoslavlje nas podseća da čovek često vidi samo spoljašnje, dok je ono unutrašnje—motiv, namera, moralna čvrstina - ono što određuje kakvo će prijateljstvo zaista biti.
U tom duhu, duboko i jasno odzvanjaju reči Svetog Nektarija Eginskog:
"Prijatelje ne birajte po rečima, nego po plodovima njihovog života. Jer, istinski prijatelj je onaj koji ti pomaže da se spaseš."
Ponekad nismo zaboravljeni, već samo nismo cenjeni onako kako bismo voleli.
Prevelika otvorenost, neumerena druženja i površni odnosi sa drugima mogu, kako uče duhovnici, lako narušiti bračnu harmoniju i uneti nemir u dom.
Jeroshimonah Mihailo Pitkevič upozorava da previše poznanstava iscrpljuje dušu i objašnjava zašto pažljivo biranje s kim delimo srce može biti ključ istinske ravnoteže i duhovnog zdravlja.
Kada voliš u Hristu, tada ne gledaš na tuđe slabosti, već vidiš u svakom čoveku lik Božiji.
On primećuje promenu, prepoznaje bol i pokušava da pomogne čak i onda kada druga osoba nema snage da zatraži pomoć.
Napuštanje boli posebno onda kada dolazi od osobe kojoj smo verovali.
U duhovnom smislu, prijateljstvo je dar, ali i odgovornost.
Pouka velikog svetitelja govori zašto bliskost lako preraste u očekivanje i kako ljubav može da bude pravi temelj odnosa.
U besedi za sredu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto su Hristove reči izazvale tako burnu reakciju.
Jedna kratka pouka velikog duhovnika i pustinjaka govori o tri misli koje lako mogu da zaokupe čoveka i zbog kojih zaboravlja da ceni ono što već ima.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao značaj brige o čoveku kao celovitoj ličnosti, posebno ukazavši na mesto molitve u zdravstvenim ustanovama.