ZAŠTO NIKAD NE TREBA DA SE LJUTIMO NA LJUDE KOJI NAS SE SETE SAMO KAD IM JE TEŠKO: Sveti Nektarije Eginski kaže da nas cene više nego što mislimo, a evo i zašto
Ponekad nismo zaboravljeni, već samo nismo cenjeni onako kako bismo voleli.
Grešimo kada poverenje poklanjamo ljudima olako, vođeni spoljašnjim utiscima, dopadljivošću ili prividnom bliskošću.
U čovekovoj prirodi duboko je utkano osećanje potrebe za bliskošću, razumevanjem i podrškom. Od najranijih dana života težimo da budemo okruženi onima koji će deliti naše radosti, umirivati naše strahove i biti svedoci naših uspeha i padova.
Prijateljstvo je, u svojoj suštini, jedno od najdragocenijih iskustava koje možemo da doživimo - ono oplemenjuje, oblikuje i čini nas potpunijim ljudima.
Ipak, iako verujemo da prijatelje pažljivo biramo, život nas neretko suoči s razočarenjem. Dešava se da ljudi kojima smo poklonili poverenje ne uzvrate istom merom, da ih sopstvene slabosti ili sebični interesi odvedu putem koji nas povredi.
Najčešće, tek onda kada se dogodi izdaja ili naglo otkrivanje nečijih pravih namera, shvatimo da naš izbor možda i nije bio ispravan.
Pravoslavna duhovnost na prijateljstvo gleda mnogo dublje od samog svakodnevnog druženja i međusobnih simpatija. Ona nas uči da istinsko prijateljstvo nije samo razmena lepih reči, zajedničkih trenutaka ili privremene utehe, već da je njegov temelj duhovna korisnost - uzajamno uzdizanje, hrabrenje i učvršćivanje na putu dobra.
Grešimo kada poverenje poklanjamo olako, vođeni spoljašnjim utiscima, dopadljivošću ili prividnom bliskošću. Grešimo i onda kada kod drugih tražimo ono što zapravo treba da nađemo u sopstvenom trudu, u veri i u usmerenosti ka Bogu.
Pravoslavlje nas podseća da čovek često vidi samo spoljašnje, dok je ono unutrašnje—motiv, namera, moralna čvrstina - ono što određuje kakvo će prijateljstvo zaista biti.
U tom duhu, duboko i jasno odzvanjaju reči Svetog Nektarija Eginskog:
"Prijatelje ne birajte po rečima, nego po plodovima njihovog života. Jer, istinski prijatelj je onaj koji ti pomaže da se spaseš."
Ponekad nismo zaboravljeni, već samo nismo cenjeni onako kako bismo voleli.
Prevelika otvorenost, neumerena druženja i površni odnosi sa drugima mogu, kako uče duhovnici, lako narušiti bračnu harmoniju i uneti nemir u dom.
Jeroshimonah Mihailo Pitkevič upozorava da previše poznanstava iscrpljuje dušu i objašnjava zašto pažljivo biranje s kim delimo srce može biti ključ istinske ravnoteže i duhovnog zdravlja.
Kada voliš u Hristu, tada ne gledaš na tuđe slabosti, već vidiš u svakom čoveku lik Božiji.
U duhovnom smislu, prijateljstvo je dar, ali i odgovornost.
Reči velikog pravoslavnog svetitelja otkrivaju kako izgleda čovek koji ostaje uz bližnjeg i kada nastupe bol, ćutanje i životne oluje.
Kada čovek nauči da se raduje tuđem dobru kao svom, tada nestaje i zavist.
Stradanja i teškoće nisu znak Božjeg odsustva, već često upravo njegove blizine.
U besedi za utorak pete sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, vladika Nikolaj, opisuje trenutak kada izgovor prestaje da pripada govorniku i počinje da se vraća kao posledica.
Probajte sitne barene tikvice po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte Molitvu pred početak svakog dobrog dela i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Teofana Zatvornika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Manuila, Savela i Ismaila po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sabor Svetih dvanaest apostola (Pavlovdan). Katolička crkva obeležava spomendan Rimskih prvomučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedna neobična pouka o kanti punoj vode otkriva zašto veliki broj ljudi dolazi pred Boga sa molbama, ali malo njih sa iskrenim pokajanjem.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Posle velike porodične tragedije, zajednica pokazala brigu za decu sveštenika i popadije, obezbedivši im krov nad glavom kao trajnu podršku.
Eparhija raško-prizrenska zabrinuta zbog privođenja Srba nakon Vidovdana i traži istragu navoda o prekoračenju ovlašćenja i ugrožavanju prava vernika.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da snaga naroda počiva na očuvanju vere i identiteta, podsećajući da Vidovdan i Sveti knez Lazar svedoče o izboru večnih vrednosti koje su kroz vekove čuvale dostojanstvo i slobodu.