OSLIĆ PO SVETOGORSKOJ RECEPTURI: Kako monasi pripremaju ribu koja očarava ukusom
Jednostavni sastojci, strpljiva priprema i mirna rutina manastirskog života pretvaraju običan obrok u trenutak tihe kontemplacije i uživanja.
Pogača od karfiola, kako je svetogorci zovu, dokaz je kako obični, svakodnevni sastojci postaju hrana za dušu i inspiracija za umeren život.
Pre nego što zavirimo u svet monaških kuhinja, "Svetogorski kuvar" oca Onufrija Hilandarca želeo je da istakne kako hrana uvek prati duhovni ritam života na Svetoj gori. Ova knjiga nije samo zbirka recepata — ona je vodič kroz svakodnevicu monaha, gde su post, molitva i zajednička trpeza nerazdvojni. Jednostavnost sastojaka i postupaka nosi poruku umerenosti i zahvalnosti, pokazujući kako obična jela mogu postati deo iskustva svetosavske gostoljubivosti i duhovne discipline.
Svetogorska kondopita od karfiola, ili kako je monasi zovu - pogača od karfiola, primer je jednostavnog, ali pažljivo izbalansiranog jela koje hrani i telo i duh. Obareni karfiol, pomešan s brašnom, limunovim sokom, začinima i minimalnom količinom vode, stvara kompaktnu masu koja se može peći u rerni ili pržiti u ulju kao uštipci. Svaki zalogaj nosi miris domaćih monaških kuhinja i podseća na zahvalnost za plodove zemlje, istovremeno poštujući umerenost i duhovni ritam svakodnevnog života u manastiru.
1 veći karfiol, obaren

U dubljoj vangli za mešenje viljuškom izgnječite obareni karfiol. Dodajte brašno, malo vode, limunov sok, so i biber. Dobro izmešajte dok ne dobijete kompaktnu, gustu masu.
Postoje dve mogućnosti: smesu možete izručiti u podmazan pleh i peći u rerni kao pitu ili hleb, ili uzimati kašikom i pržiti u vrelom ulju kao uštipke.
Jednostavni sastojci, strpljiva priprema i mirna rutina manastirskog života pretvaraju običan obrok u trenutak tihe kontemplacije i uživanja.
Monah otkriva recept iz svog „Svetogorskog kuvara“ – jednostavan, aromatičan hleb s maslinama i paprikom, koji od običnog obroka pravi malu meditaciju u vašoj kuhinji i unosi duh Hilandara u dom.
Otkrijte kako kombinacija začina, crnog luka, belog luka i crvenog vina pretvara običan karfiol u hranljiv i bogat obrok koji je vekovima služio monasima.
Od pažljivo pečenih režnjeva do bogatog obroka u sosu – jednostavan recept koji spaja tradiciju, miris dima i toplinu domaće kuhinje.
Otac Onufrije Hilandarac u svojoj knjizi „Svetogorski kuvar s pričama“ otkrio je kako nastaje ovaj skroman hleb s prazilukom koji je vekovima hranio bratstvo.
Tanane i nežne, ove lepinjice iz manastira Rukumija pretvaraju običan doručak u iskustvo jednostavnosti i domaće topline.
Iz Svete gore stiže osvežavajući desert monaha Nikodima, jednostavan i zdrav, savršen za tople letnje dane i post. Pripremljen s verom i tradicijom.
Uz samo nekoliko sastojaka i malo strpljenja, otkrijte jednostavan način pripreme krofni koje su vekovima deo monaške trpeze – savršene za dane posta i trenutke kada želite da osetite toplinu prave domaće poslastice.
Spoj duhovnosti i kulinarstva dolazi iz srca pravoslavne tradicije, sa Svete gore, gde se pravi hleb koji donosi prirodnu slatkoću, bogatstvo ukusa i nežnu teksturu, a savršen je za post i sve koji uživaju u zdravim, domaćim specijalitetima.
Bratstvo čuva posebnu recepturu vaskršnje pogače koja spaja bogate mirise pomorandže, začina i putera, dok način pripreme otkriva zašto ovaj hleb zauzima važno mesto na monaškoj prazničnoj trpezi.
Poslastica koja se ne jede na brzinu – prhka osnova od oraha i lagani šne od belanaca stvaraju desert koji opstaje danima i vraća duh porodičnih okupljanja.
Desert iz hercegovačkog kraja nastaje spajanjem voćnog namaza, brašna i vode, zatim se kratko peče i preliva toplim šećernim sirupom, čime dobija prepoznatljivu tamnu aromu.
Predanje sa Kosova i Metohije čuva priču o salati koja je pratila svečane obroke, jednostavna, a puna ukusa.
Recept koji se vekovima prenosi iz sveske u svesku čuva sećanje na vreme kada je jednostavno testo sa sirom bilo znak i običaja i domaće raskoši.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
U jednoj svojoj pouci svetogorski podvižnik opisuje preokret vrednosti u kojem se ono što je nekada budilo stid danas predstavlja kao napredak.
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.