TANJUG/ STRAHINJA AĆIMOVIĆ/ bgKupanje u fontanama u Parizu
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Mati Serafima, igumanija manastira Jasenovac, koja brine o svetinji koja je posvećen rođenju Svetom Jovanu Krstitelju ispričala je jednom prilikom ko su, prema njenom mišljenju heroji današnjice.
Prvenstveno je istakla ulogu žene, uz objašnjenje zašto je to tako:
- Za mene, heroj je onaj ko je spreman da se odrekne sebe zbog drugog. Onaj ko ima ljubav i zna da je pokaže. Heroji su, pre svega, sve žene koje odluče da rode dete. One su prvi heroji, jer mislim da je sve usmereno tako da takve žene nisu dovoljno podržane.
Mati Serafima, poreklom iz Opštine Ključ, vidi Jasenovac kao svetu i blagoslovenu zemlju, gde stradali narod, bez obzira na etničku pripadnost, nije samo žrtva tragedije, već deo večnosti i božanskog blagoslova. pic.twitter.com/AgBwYxzY06
— Religija.rs (@Religija_rs) March 27, 2025
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
- I svi oni koji žive u velikoj bedi i koji su prisiljeni da rade teško za neku smešnu nadnicu, da se izrazim jednostavnim jezikom. Narod koji opstaje i preživljava... Život je napolju zaista težak, dok mi u manastiru, barem ovde gde sam ja i u većini manastira, imamo određenu sigurnost.
- Ne fali ti ništa, nisi gladan, nisi žedan, obezbeđen si i siguran sa te strane. Ali znaš da ljudi napolju teško žive, i svi ti ljudi koji preživljavaju, za mene su heroji.
Igumanija manastira na mestu velikog stradanja
Tanjug Zoran Žestić
Crkva Rođenja Svetog Jovana Кrstitelja u Jasenovcu
Crkva Rođenja Svetog Jovana Кrstitelja u Jasenovcu obnovljena je 2000. godine, kada je episkop slavonski Sava proglasio manastirom
Na mestu gde se danas nalazi Crkva Rođenja Svetog Jovana Кrstitelja u Jasenovcu pravoslavni Srbi su još 1775. sagradili monumentalni hram. Taj hram je razoren na početku Drugog svetskog rata 1941. godine, kada je stradao i parohijski dom.
Nova crkva je podignuta 1984. godine na temeljima starog hrama. Tokom poslednjeg rata crkva je najpre oštećena 1991. godine da bi 1995. bila oskrnavljena. Obnovljena je 2000. godine, kada je episkop slavonski Sava kompleks parohijske crkve proglasio manastirom i rezidencijom episkopa slavonskog.
Mati Serafima porieklom je iz Opštine Ključ u Bosanskoj krajini. Pre Jasenovca bila je u manastiru Beška na Skadarskom jezeru, a onda je dobila blagoslov mitropolita da dođe u Jasenovac.
- Jasenovac ima neku drugu dimenziju, to je ipak prevelika svetinja. Meni to ništa nije teško, ja toliko volim taj narod koji je tu stradao, nevažno jesu li oni Srbi, Hrvati, Jevreji ili Romi. Svi su oni stradali na pravdi Boga. Ja ovo mjesto doživljavam kao mesto prepuno moštiju, blagoslova i nemam osjećaj tragedije. Tu perspektivu Crkva nudi jer verujemo da se nije sve završilo klanjem i jer verujemo u večnost.
BONUS VIDEO: NA RODNOM IMANJU PATRIJARHA PAVLA SE PRAVI MUZEJ: Sveštenik Dragan Gaćeša otkriva planove
Četiri najvažnija katolička medija - Laudato, Radio Marija, Katolički radio i Glas Koncila - uz Hrvatsku katoličku mrežu i Novi život, objavili su tek kratke najave, a o skupu nisu ili su vrlo malo izvestili.
Sveti Dositej je nedugo po dolasku za mitropolita zagrebačkog osnovao monašku svetu porodicu 1936. godine, što je još jedan dokaz da je naša Crkva monaholjubiva i manastiroljubiva.
U prvom razredu srednje probao je marihuanu, a nakon toga se prebacio i na druge supstance. Najgori period je bio, kaže, kad se počeo drogirati sam. Sa 16 godina je pokušao da oduzme sebi život.
Portal Religija.rs posetio je Kućance, rodno mesto patrijarha Pavla, gde nas je dočekao protojerej Dragan Gaćeša i ispričao neispričane priče o blaženopočivšem poglavaru Srpske pravoslavne crkve, koga ovde već proslavljaju kao sveca.
Poglavar Katoličke crkve ponovio stav o blagoslovima istopolnih parova, osvrnuo se na nemačke inicijative i upozorio da bi dalje zaoštravanje rasprave moglo produbiti podele unutar Crkve.
Odlazak bugarskog arhijereja iz hrama Svetog Đorđa u Carigradu, nakon odluke o učešću predstavnika drugih crkava u službi, razotkrio je napetosti koje su se već danima gomilale iza svečanog poretka vaskršnje službe.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Božićno pojanje u dvorani „Lisinski“ najavljeno je kao praznični susret vere i muzike, ali se ubrzo otkrilo da iza događaja stoji projekat vezan za obnovu tzv. Hrvatske pravoslavne crkve – ideje koja ponovo otvara pitanje sudbine Srba, Crkve i istorijskog pamćenja.
Liturgiju je predvodio pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško. U svojoj propovedi, biskup je poručio da „mislima obuhvatamo sve one prema kojima je pokazana neljudskost“.
Direktor Kancelarije za javnu i kulturnu diplomatiju upozorio je domaću i svetsku javnost na akt institucionalne diskriminacije koji omogućava uklanjanje srpskih nadgrobnih spomenika u Hrvatskoj.
Odlazak bugarskog arhijereja iz hrama Svetog Đorđa u Carigradu, nakon odluke o učešću predstavnika drugih crkava u službi, razotkrio je napetosti koje su se već danima gomilale iza svečanog poretka vaskršnje službe.
Muškarac iz Londona izgubio život tokom verskog obreda u Birmingemu, dok se pastorka suočava sa optužbom i otvaraju pitanja o bezbednosti i odgovornosti.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
U hramu u Bresnici, pred mnoštvom vernika, otvorena su pitanja koja se retko izgovaraju naglas – šta u čoveku zaista živi, šta odumire i po čemu će ga, na kraju, Bog prepoznati