ŠTA RADITI KADA I SRCE I DUŠA PATE, A NADA NESTAJE? Ova molitva tugu pretvara u mir
Molitva u tuzi duševnoj otkriva kako preneti sve brige na Gospoda, pronaći utehu i osetiti Božiju prisutnost čak i u najmračnijim životnim trenucima.
Svetogorski oci preporučuju molitvu koju mališani mogu izgovarati svake večeri – donosi im zaštitu, unutrašnji mir i duhovni razvoj.
U pravoslavnoj tradiciji, molitva zauzima centralno mesto u životu svakog vernika, a posebno je značajna u vaspitanju dece. Na Svetoj gori, monasi žive posvećeni molitvi i asketskom životu, a njihova iskustva i preporuke često služe kao smernice za duhovni život vernika širom sveta.
Jedna od molitava koju svetogorski monasi preporučuju deci pred spavanje je jednostavna, ali duboko duhovna. Ova molitva ne samo da pruža zaštitu tokom noći, već i uči decu zahvalnosti, skromnosti i poverenju u Božiju zaštitu.

O Presveta Bogorodice, Gospodarice i Majko Hristova, u Tebe se predajem noću i danju. Da Ti zapalim sveću pokajanja, da učinim ono što mogu… ja sam mali i ne znam šta drugo da Ti učinim.
Padam na kolena, činim znak krsta i anđeo mi je uz bok. Smatram se slugom Božijim i ne bojim se nikoga.
Hvalimo Te, Svemogući Bože, što si nas čuvao tokom celog ovog dana. Hvalimo Te i slavimo Te što si nas učinio dostojnima da dočekamo ovu večernju čas.
I sada Te molimo: pošalji nam anđela čuvara da sačuva našu dušu i telo od svakog zla. Učini, Gospode, da mirno provedemo noć. Učini da se ujutru probudimo zdravi i radosni, da Te zahvalimo i slavimo Sveto ime Tvoje.
Amin.
Ova molitva odražava duboku veru i poverenje u Božiju zaštitu, kao i zahvalnost za protekli dan. Deca koja je izgovaraju ne samo da se pripremaju za miran san, već i uče osnovne vrednosti pravoslavne vere.
Svetogorski monasi, kroz svoj život posvećen molitvi i asketskom trudu, pružaju primer kako molitva može oblikovati duhovni život pojedinca. Njihove preporuke i molitve služe kao svetionik vernicima, podsećajući ih na važnost svakodnevne molitve i poverenja u Božiju providnost.
Molitva u tuzi duševnoj otkriva kako preneti sve brige na Gospoda, pronaći utehu i osetiti Božiju prisutnost čak i u najmračnijim životnim trenucima.
Saznajte zašto je kandilo u pravoslavnom domu više od svetiljke i otkrijte molitvu koja osvetljava dušu.
Od svetih hramova do naših domova – saznajte kako pravilno kađenje i izgovorena molitva donose duhovni mir, štite prostor i prizivaju Svetoga Duha.
Počivši nastojatelj Manastira Lepavina objasnio je kada je dozvoljeno da koristi osveštanu vodu i kome i zašto je Bogojavljenska vodica posebno moćna.
U ovoj jedinstvenoj molitvi starca Sofronija, duhovnog učitelja Svetog Siluana Atonskog, svaka reč odražava borbu sa slabostima, težnju za pokajanjem i duboku čežnju za Božjom milošću.
U pravoslavlju molitva nije vezana za položaj tela ili vreme - ona je dar hrabrog i trezvenog srca, suza koje čuvamo u tajnosti i unutrašnji razgovor koji oblikuje dušu u svetlu vrlina.
Crkva naglašava da se vaspitanje ne svodi samo na savete, zabrane i pravila – ono je mnogo više način života koji roditelji svakodnevno pokazuju sopstvenim primerom.
Dok Jovanjdan u mnoge domove dolazi i kao krsna slava, Crkva podseća na molitvu koja se ne čita iz navike, već kao iskrena potreba da se čovek vrati sebi, veri i pokajanju.
Pouka ovog svetitelja našeg vremena pokazuje da roditeljska briga, vođena verom, može da posadi seme dobrih pomisli koje oblikuje život najmlađih.
Kada se makar jedna osoba u porodici iskreno i postojano moli, ona postaje duhovni oslonac svima drugima, iako to često nije vidljivo spolja.
Obnovitelj i iguman brojnih srpskih manastira objašnjava kako mala svakodnevna dela mogu osloboditi čoveka od nevidljivih sila koje ga drže u haosu.
Osvećeno znamenje koje je potonulo pre plivanja pronađeno je dan kasnije i sada se čuva u hramu Svete Trojice, gde mu vernici prilaze na poklonjenje i celivanje.
Beda, glad i siromaštvo nisu samo društveni problemi, već i pokazatelji odnosa ljudi prema zapovesti ljubavi.
Dok Jovanjdan u mnoge domove dolazi i kao krsna slava, Crkva podseća na molitvu koja se ne čita iz navike, već kao iskrena potreba da se čovek vrati sebi, veri i pokajanju.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Beda, glad i siromaštvo nisu samo društveni problemi, već i pokazatelji odnosa ljudi prema zapovesti ljubavi.
Preteča Gospodnji jedini je svetac koji se u Pravoslavnoj crkvi proslavlja čak sedam puta godišnje – kroz praznike koji prate njegov život, služenje, stradanje i čudesnu istoriju njegove najveće svetinje.
Dok Jovanjdan u mnoge domove dolazi i kao krsna slava, Crkva podseća na molitvu koja se ne čita iz navike, već kao iskrena potreba da se čovek vrati sebi, veri i pokajanju.