ŠTA RADITI KADA I SRCE I DUŠA PATE, A NADA NESTAJE? Ova molitva tugu pretvara u mir
Molitva u tuzi duševnoj otkriva kako preneti sve brige na Gospoda, pronaći utehu i osetiti Božiju prisutnost čak i u najmračnijim životnim trenucima.
Svetogorski oci preporučuju molitvu koju mališani mogu izgovarati svake večeri – donosi im zaštitu, unutrašnji mir i duhovni razvoj.
U pravoslavnoj tradiciji, molitva zauzima centralno mesto u životu svakog vernika, a posebno je značajna u vaspitanju dece. Na Svetoj gori, monasi žive posvećeni molitvi i asketskom životu, a njihova iskustva i preporuke često služe kao smernice za duhovni život vernika širom sveta.
Jedna od molitava koju svetogorski monasi preporučuju deci pred spavanje je jednostavna, ali duboko duhovna. Ova molitva ne samo da pruža zaštitu tokom noći, već i uči decu zahvalnosti, skromnosti i poverenju u Božiju zaštitu.

O Presveta Bogorodice, Gospodarice i Majko Hristova, u Tebe se predajem noću i danju. Da Ti zapalim sveću pokajanja, da učinim ono što mogu… ja sam mali i ne znam šta drugo da Ti učinim.
Padam na kolena, činim znak krsta i anđeo mi je uz bok. Smatram se slugom Božijim i ne bojim se nikoga.
Hvalimo Te, Svemogući Bože, što si nas čuvao tokom celog ovog dana. Hvalimo Te i slavimo Te što si nas učinio dostojnima da dočekamo ovu večernju čas.
I sada Te molimo: pošalji nam anđela čuvara da sačuva našu dušu i telo od svakog zla. Učini, Gospode, da mirno provedemo noć. Učini da se ujutru probudimo zdravi i radosni, da Te zahvalimo i slavimo Sveto ime Tvoje.
Amin.
Ova molitva odražava duboku veru i poverenje u Božiju zaštitu, kao i zahvalnost za protekli dan. Deca koja je izgovaraju ne samo da se pripremaju za miran san, već i uče osnovne vrednosti pravoslavne vere.
Svetogorski monasi, kroz svoj život posvećen molitvi i asketskom trudu, pružaju primer kako molitva može oblikovati duhovni život pojedinca. Njihove preporuke i molitve služe kao svetionik vernicima, podsećajući ih na važnost svakodnevne molitve i poverenja u Božiju providnost.
Molitva u tuzi duševnoj otkriva kako preneti sve brige na Gospoda, pronaći utehu i osetiti Božiju prisutnost čak i u najmračnijim životnim trenucima.
Saznajte zašto je kandilo u pravoslavnom domu više od svetiljke i otkrijte molitvu koja osvetljava dušu.
Od svetih hramova do naših domova – saznajte kako pravilno kađenje i izgovorena molitva donose duhovni mir, štite prostor i prizivaju Svetoga Duha.
Počivši nastojatelj Manastira Lepavina objasnio je kada je dozvoljeno da koristi osveštanu vodu i kome i zašto je Bogojavljenska vodica posebno moćna.
U ovoj jedinstvenoj molitvi starca Sofronija, duhovnog učitelja Svetog Siluana Atonskog, svaka reč odražava borbu sa slabostima, težnju za pokajanjem i duboku čežnju za Božjom milošću.
U pravoslavlju molitva nije vezana za položaj tela ili vreme - ona je dar hrabrog i trezvenog srca, suza koje čuvamo u tajnosti i unutrašnji razgovor koji oblikuje dušu u svetlu vrlina.
Crkva naglašava da se vaspitanje ne svodi samo na savete, zabrane i pravila – ono je mnogo više način života koji roditelji svakodnevno pokazuju sopstvenim primerom.
Na praznik prvog srpskog arhiepiskopa, vernici imaju priliku da kroz molitvu koju je napisao vladika Nikolaj Velimirović pronađu unutrašnji mir, snagu, zajedništvo i dobiju blagoslov.
Dok Jovanjdan u mnoge domove dolazi i kao krsna slava, Crkva podseća na molitvu koja se ne čita iz navike, već kao iskrena potreba da se čovek vrati sebi, veri i pokajanju.
Pouka ovog svetitelja našeg vremena pokazuje da roditeljska briga, vođena verom, može da posadi seme dobrih pomisli koje oblikuje život najmlađih.
Nije svako davanje blagosloveno - svete knjige otkrivaju u kojim trenucima podrška može da oslabi čoveka, produbi probleme ili udalji od odgovornosti i zašto je razboritost jednako važna kao i dobra namera
Kroz suprotstavljanje Adama i Hrista, beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 2. sedmicu po Vaskrsu otkriva duboku istinu o ljudskoj prirodi, padu i nadi koja nadilazi ono što oči vide.
Jedan od najvećih pravoslavnih svetitelja u jednoj rečenici sažima iskustvo trenutka u kojem se, uprkos utisku kraja, pokreće nešto drugo.
Poglavar Ruske pravoslavne crkve u Moskvi govorio je o podelama u pravoslavlju i porastu napetosti među crkvenim centrima, uz poruku da je za izlazak iz krize neophodan povratak kanonskom poretku i dijalogu.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
U Starom Generalštabu obeležen Dan Vojske Srbije uz poruke o državnosti, tradiciji i nasleđu Drugog srpskog ustanka, uz prisustvo državnih i verskih i velikodostojnika.
Ona je tihi saputnik vernika u svakodnevnom životu.
Dok policija istražuje vandalizam nad pravoslavnim objektom, predsednik Samostalne demokratske srpske stranke upozorava na atmosferu u javnom prostoru i ukazuje na širi društveni kontekst koji prati slučaj.