Aktuelno iz SPC 11.08.2026 | 10:22

ZASTAVE OVK OKAČENE NA SRPSKE SVETINJE: Eparhija raško-prizrenska upozorava na pogoršanje bezbednosne situacije na Kosovu i Metohiji (VIDEO)

Slika Autora
Autor: Saša Tošić
Google Dodaj Religija kao željeni izvor na Googlu
ZASTAVE OVK OKAČENE NA SRPSKE SVETINJE: Eparhija raško-prizrenska upozorava na pogoršanje bezbednosne situacije na Kosovu i Metohiji (VIDEO)
SPC

Crkva upozorila da incident nije slučajan i zatražila hitnu reakciju nadležnih, ali vernike pozvala da ostanu mirni, dostojanstveni i nepokolebljivi u veri: "Nećemo na mržnju odgovarati mržnjom".

Postavljanje zastave organizacije čiji su simboli za veliki broj Srba na Kosovu i Metohiji povezani sa stradanjem, progonom i uništavanjem svetinja samo po sebi predstavlja ozbiljnu provokaciju. Kada se takva zastava nađe u porti srpskog pravoslavnog hrama, poruka postaje još teža: zadire se u prostor molitve, sećanja i identiteta zajednice koja je na tom području prisutna vekovima.

Upravo tako Eparhija raško-prizrenska tumači najnoviji incident u Lipljanu, gde su na srpskom crkvenom kompleksu istovremeno istaknute zastava Republike Albanije i zastava OVK. Eparhija poručuje da ovaj događaj ne može biti posmatran kao bezazlena slučajnost, već kao čin koji zahteva ozbiljnu reakciju nadležnih institucija.

„Istovremeno postavljanje zastave Republike Albanije i zastave OVK na srpsku svetinju ne može se tumačiti kao slučajnost ili nepromišljenost. Reč je o pokušaju da se drevni srpski pravoslavni prostor obeleži znamenjima albanskog nacionalizma i oružane formacije pod čijim su simbolima Srbi sa ovog područja stradali i bili proterivani.“

Eparhija posebno podseća da je od 1999. godine uništeno ili teško oskrnavljeno oko 150 srpskih crkava. Zbog toga isticanje simbola OVK u prostoru srpske svetinje, kako navodi Crkva, ima težinu koja prevazilazi pitanje običnog narušavanja crkvene imovine. Takav čin doživljava se kao zadiranje u dostojanstvo i osećaj sigurnosti malobrojnih Srba koji su ostali da žive u Lipljanu.

Svetinje kao poslednje uporište srpskog prisustva

Posebnu težinu incidentu daje položaj srpske zajednice u ovom gradu. Eparhija podseća da je od nekadašnjih više hiljada Srba danas u Lipljanu ostalo svega nekoliko stotina. Dva tamošnja hrama predstavljaju njihovo duhovno središte i jedno od poslednjih vidljivih svedočanstava vekovnog srpskog pravoslavnog prisustva.

„Zato napad na crkvenu portu nije samo napad na ogradu ili imovinu, nego poruka preostalim Srbima da ni u svojim svetinjama nisu sigurni i da se i sam znak njihovog postojanja može izložiti poruzi.“

Eparhija upozorava da sinoćnji događaj ne treba posmatrati kao izolovan incident. U decembru 2025. godine maskirano lice nasilno je uklonilo zastavu Srpske Pravoslavne Crkve sa istog crkvenog kompleksa. Zastava je tada bila postavljena povodom hramovne slave. Sličan slučaj dogodio se i u junu 2023. godine.

Prema oceni Eparhije, činjenica da počinioci ranijih incidenata nisu otkriveni i kažnjeni dodatno je produbila osećaj nekažnjivosti i otvorila prostor za nove provokacije.

„Izostanak otkrivanja i odgovarajućeg kažnjavanja počinilaca u ranijim slučajevima produbio je osećaj nekažnjivosti i otvorio prostor za nove provokacije.“

 

 

Crkva ovaj događaj posmatra i u širem kontekstu incidenata koji su poslednjih nedelja dodatno uznemirili Srpsku Pravoslavnu Crkvu i srpski narod. Eparhija podseća da je posle mirno završenog parastosa na Gazimestanu privedeno 37 Srba, među kojima i maloletno lice. Više privedenih potom je iznelo teške navode o fizičkom i psihičkom zlostavljanju, nacionalnim uvredama i ponižavanju od strane pripadnika policije.

Eparhija podseća i na događaje tokom hramovne slave manastira Svetih Arhangela kod Prizrena, kada su vernici, među njima žene, deca, stariji ljudi i sveštenstvo, bili izloženi postupanju Kosovske policije koje su doživeli kao ponižavajuće i zastrašujuće.

Istovremeno, Crkva upozorava na pravnu neizvesnost u koju su dovedene pokloničke grupe zbog najave primene propisa namenjenih komercijalnom turizmu. Eparhija smatra da bi takav pristup mogao da dovede do administrativnog ograničavanja dolaska vernika u svetinje, čime bi se zadiralo u samu osnovu slobode veroispovesti.

Eparhija ukazuje i na to da su u Specijalnoj zaštitnoj zoni Manastira Visoki Dečani ponovo izvođeni obimni radovi na trasi tranzitnog puta, iako takvi radovi nisu dozvoljeni zakonom, a nadležni organi na to nisu reagovali.

Eparhija upozorava na selektivno postupanje

„Iako je policijska patrola večeras reagovala, širi obrazac selektivnog postupanja ostaje razlog za duboku zabrinutost.“

Prema oceni Eparhije, problem nije samo u jednom incidentu, već u načinu na koji institucije reaguju na slične događaje. Kada Srbi mirno ističu svoja nacionalna obeležja, pevaju svoje pesme ili dolaze u svoje svetinje, njihovo ponašanje se, kako navodi Crkva, često tretira kao bezbednosni problem.

Nasuprot tome, Eparhija ocenjuje da slučajevi isticanja zastava OVK radi zastrašivanja Srba, napadi na crkvenu imovinu i druge etnički i verski motivisane provokacije često ostaju bez odgovarajuće pravne kvalifikacije i sudskog epiloga. Upravo takav odnos, smatra Eparhija, doveo je poverenje srpskog naroda u Kosovsku policiju na najniži nivo u poslednjih 20 godina.

Posebno je zabrinjavajuće, navodi Eparhija, što se sinoćnji incident dogodio svega nekoliko sati nakon što je KFOR, pozivajući se na „poboljšanu bezbednosnu situaciju na Kosovu“, saopštio da počinje postepeno uključivanje pripadnika Kosovske policije u svoj bezbednosni sistem oko manastira Visoki Dečani. Istog dana najavljena je i promena dosadašnjeg angažovanja KFOR-a na glavnom mostu na Ibru u Kosovskoj Mitrovici, što je dodatno uznemirilo srpske žitelje tog grada.

Eparhija naglašava da visoko ceni dosadašnju ulogu KFOR-a u zaštiti svetinja i srpskog naroda. Međutim, smatra da ocena o poboljšanju bezbednosne situacije ne odgovara stvarnosti u kojoj danas žive Srbi i Srpska Pravoslavna Crkva.

„Događaji poslednjih sedmica pokazuju da procena bezbednosti koja se prvenstveno zasniva na odsustvu velikih oružanih incidenata ostaje nepotpuna.“

Tanjug Anelko Utjeanovi
Manastir Visoki Dečani

 

Za Srbe bezbednost nije samo odsustvo nasilja

Drugim rečima, Eparhija smatra da odsustvo velikih oružanih sukoba samo po sebi ne znači da je određena zajednica bezbedna. Strah mogu da izazivaju i policijski pretresi, privođenja, zabrane ulaska, administrativna ograničenja, skrnavljenje svetinja i javno isticanje simbola koji su za Srbe povezani sa progonom i stradanjem.

„Jedna zajednica nije bezbedna ako njeni pripadnici žive u strahu od policijskih pretresa, privođenja, zabrana ulaska, administrativnih ograničenja, skrnavljenja svetinja i javnog isticanja simbola koji su za njih povezani sa progonom i stradanjem.“

Eparhija upozorava da se stvarna nesigurnost ogleda i u postepenom potiskivanju ljudi iz javnog života i odvraćanju od dolaska u njihove hramove. Istovremeno naglašava da se poverenje u policiju može graditi samo doslednom i nepristrasnom primenom zakona.

Eparhija je primila k znanju uveravanje KFOR-a da će zadržati ulogu prvog odgovornog bezbednosnog činioca za manastir Visoki Dečani. Ipak, smatra da sadašnje okolnosti ne pružaju objektivan osnov za smanjivanje neposredne međunarodne zaštite niti za prenošenje prve i neposredne odgovornosti za bezbednost manastira na Kosovsku policiju.

„Zadržavanje neposredne odgovornosti KFOR-a nije traženje privilegije Crkve, nego neophodna preventivna mera na lokalitetu izuzetne verske, kulturne i bezbednosne osetljivosti.“

Eparhija smatra da bi svako dodatno uključivanje Kosovske policije u bezbednost manastira moralo da bude praćeno vidljivim poboljšanjem odnosa kosovskih institucija prema Visokim Dečanima. Takođe zahteva poštovanje odluke Saveta za implementaciju i nadgledanje iz novembra 2020. godine o izgradnji obilaznog puta, kao i mogućnost vraćanja prethodnog nivoa zaštite ukoliko se bezbednosna situacija pogorša.

Crkva traži jasniju reakciju međunarodne zajednice

Crkva istovremeno izražava zabrinutost zbog, kako navodi, nedovoljno jasnih i blagovremenih reakcija međunarodnih predstavnika na pogoršanje položaja Srba i Srpske Pravoslavne Crkve.

„U atmosferi u kojoj napadi često ostaju bez delotvornog sudskog ishoda, a javno veličanje OVK i uvrede na račun Srba prolaze bez odgovarajuće osude, uzdržane ili zakasnele reakcije stvaraju osećaj nekažnjivosti i rizikuju da ohrabre nove provokacije.“

Eparhija upozorava i na sve izraženiju mržnju u pojedinim medijima i na društvenim mrežama. U saopštenju se posebno navode uvredljive, preteće i dehumanizujuće poruke, kao i pokušaji negiranja srpskog identiteta pravoslavnih svetinja.

Prema oceni Crkve, takva atmosfera može da doprinese stvaranju kolektivne krivice svih Srba i da podstakne nove provokacije i akte nasilja. Zbog toga Eparhija smatra da vlasti u Prištini imaju posebnu odgovornost da spreče korišćenje antisrpske retorike i selektivnog institucionalnog postupanja u političke svrhe.

Eparhija raško-prizrenska najavila je konkretne korake. Od nadležnog tužilaštva zahtevaće da hitno preuzme slučaj, ispita motive počinilaca i pravno ga kvalifikuje u skladu sa njegovom stvarnom težinom. Od Kosovske policije traži da bez odlaganja dostavi službene informacije o privedenim licima i obezbedi sve dokaze.

Od KFOR-a, EULEKS-a, OEBS-a, Evropske unije i diplomatskih predstavništava Eparhija očekuje javnu osudu, pažljivo praćenje postupka i konkretno delovanje kako bi se sprečilo ponavljanje sličnih incidenata.

"Nećemo na mržnju odgovarati mržnjom"

Ipak, završna poruka Eparhije upućena je pre svega vernicima i Srbima koji su ostali da žive na ovom prostoru. Crkva ih poziva da ne odgovaraju na provokacije nasiljem i da ne dozvole da ih postupci pojedinaca navedu na reakcije koje bi mogle biti iskorišćene protiv njihovog naroda.

„Svoje domove, svetinje i grobove branićemo mirnim i istrajnim prisustvom, zakonitim sredstvima, svedočenjem istine i nepokolebivom verom u Hrista. Nećemo na mržnju odgovarati mržnjom, ali nećemo ni ćutati pred nepravdom.“

Upravo u ovoj poruci najjasnije se prepoznaje pravoslavni ton saopštenja. Eparhija ne poziva na uzvraćanje, već na istrajnost, zakonitost i svedočenje istine. Hrišćansko trpljenje, poručuje Crkva, ne znači pristajanje na poniženje, kao što ni mir ne znači odricanje od istine i prava na opstanak.

Na kraju, Eparhija raško-prizrenska podseća da srpske svetinje na Kosovu i Metohiji za Crkvu nisu samo istorijski objekti niti spomenici prošlosti. One su živi prostori molitve, mesta u kojima se vekovima služi Bogu i svedočanstva o prisustvu naroda koji ih i danas smatra svojim duhovnim domom.

„Srpska Pravoslavna Crkva ostaje sa svojim narodom na Kosovu i Metohiji. Naše svetinje nisu napušteni spomenici na kojima se može negirati naša vekovna istorija i identitet. One su živi domovi Božji i mesta u kojima se naš narod vekovima moli.“

Poruka Eparhije zato istovremeno nosi upozorenje i poziv na istrajnost. Provokacije, poručuje Crkva, ne smeju postati razlog za mržnju i osvetu, ali ni strah ne sme biti razlog da se ćuti pred nepravdom. Za Srpsku Pravoslavnu Crkvu, očuvanje svetinja znači i očuvanje živog prisustva naroda koji se u njima moli.

A upravo u tome je suština završne poruke Eparhije: mir se ne čuva tako što se problemi prećutkuju, već tako što se na nepravdu odgovara istinom, na provokaciju dostojanstvom, a na strah verom i istrajnim prisustvom.