Dobra dela, sama po sebi, nisu ulaznica za raj, ističe sveštenik.
Ateisti su ljudi koji ne veruju u postojanje Boga, a pravoslavna Crkva na njih ne gleda kroz osudu čoveka, već kroz razumevanje njegovog odnosa prema veri i Stvoritelju.
Ipak, često se postavlja pitanje mogu li oni koji ne veruju u Boga, a žive ispravnim i moralnim životom, posle smrti zadobiti Carstvo nebesko.
Upravo na ovo pitanje odgovorio je sveštenik Georgije Maksimov, osvrćući se na razgovore koje je vodio sa ljudima koji sebe nazivaju ateistima.
Kako je ispričao, jednom prilikom održao je predavanje na jednom fakultetu, gde mu je jedan od prisutnih profesora postavio pitanje koje je, kako kaže, čuo i mnogo. Profesor je rekao da je ateista i upitao da li bi, ukoliko ceo život bude živeo pristojno i činio dobra dela, posle smrti mogao da ode u raj, iako nastavlja da poriče Boga.
Maksimov navodi da u odgovoru nije video nikakvu nedoumicu i da je sagovorniku otvoreno rekao da, prema hrišćanskom učenju, neće otići u raj.
- Kako se uvredio ovaj ateista! I kasnije sam nailazio na slične situacije i u drugim razgovorima. Iz nekog razloga ateiste interesuje gde će oni otići nakon smrti i vređaju se kada saznaju da u raj neće doći. Sigurno je da se to ne tiče svih ateista, ali je sama tendencija zanimljiva.
Da bi objasnio svoj stav, Maksimov pravi poređenje sa drugim religijama. Ističe da njega lično ne uznemirava ono što islam ili budizam uče o njegovoj posmrtnoj sudbini, jer u ta učenja ne veruje, pa zbog toga nema razloga da ga pogađaju njihove predstave o zagrobnom životu.
- Mene, na primer, nimalo ne uznemirava što ću se, po islamu, naći u paklu i što ću se, saglasno budizmu, rađati u svetu stradanja ponovo i ponovo. Ja prosto ne verujem u to i mene nimalo ne dotiču predstave u koje ne verujem.
Otac Georgij ipat ima objašnjenje zašto ateiste uznemirava to što ne mogu da završe u raju.
- Mnogi od njih pokušavaju da to predstave kao protivrečnost hrišćanstva: "Eto, ako budete poverovali da je vaš Bog tako dobar i sve voli, zašto onda on šalje na muke u pakao one koji ne žele da veruju u njega?". Međutim, raj i pakao saglasno sa hrišćanstvom ne predstavljaju dobar i loš smeštaj. Raj predstavlja život sa Bogom. Samo za one koji ljube Boga, život sa njim će predstavljati večnu radost.
Shutterstock/nonowon
Ateisti ne mogu završiti u raju
Da bi to približio, Maksimov koristi primer zagrljaja.
- Ako budete zagrlili čoveka koji vas voli i želi vaše zagrljaje, to će za njega biti trenutak sreće. A ako budete zagrlili čoveka koji vas ne voli i ne želi da ga grlite, to će za njega biti muka.
Govoreći o dobrim delima, ističe da ona sama po sebi nisu ulaznica za raj, već da imaju smisla ukoliko predstavljaju izraz čovekove ljubavi prema Bogu i pripremaju ga za susret sa Njim.
- Ljudima koji ne vole Boga, on svoje društvo neće početi da nameće. Oni će ostati u "tami najkrajnjoj" sa svojim gresima i mukom koju rađaju ovi gresi. Gresi koje čini čovek već ovde pokazuju razarajuće dejstvo na njega. Na primer, u zemljama Skandinavije gde je jako veliki procenat ateista, jako je veliki i procenat oboljevanja od depresije. Sit i uređen život bez Boga iz nekog razloga ne donosi radost. I nakon smrti čovek žanje ono što je sejao odnosno posledice svog izbora. I to je pravedno - zaključuje otac Georgije.
Kontroverzni evangelista opisao je potresna iskustva iz duhovnog sveta, patnje duša onih koji su prerano napustili ovaj svet i najavio da će 2025. godina biti "godina vaskrsenja", a njegova priča izazvala je rasprave u verskim i javnim krugovima.
U knjizi “Duhovne pouke oca Joila” autora Vladimira Kljajevića, porodica otkriva detalje susreta sa ocem Joilom, neobičnim znakovima na sahrani i snazi pravoslavne molitve.
Starac iz Optine podsetio je da se put ka Hristu ne pokazuje samo molitvom i ličnom pobožnošću, već i spremnošću da sa ljubavlju nosimo slabosti i teškoće svojih bližnjih.
Tumačeći reči iz Prve poslanice apostola Petra, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto gordost čoveka udaljava od blagodati, dok smirenje otvara put Božjoj milosti.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Bogataš, mučeći se u paklu, moli Avraama da pošalje Lazara da mu pomogne, ali Avram objašnjava da je među njima postavljena velika provalija i da ako oni koji su na zemlji ne slušaju proroke, neće verovati ni ako neko ustane iz mrtvih.
Starac iz Optine podsetio je da se put ka Hristu ne pokazuje samo molitvom i ličnom pobožnošću, već i spremnošću da sa ljubavlju nosimo slabosti i teškoće svojih bližnjih.
Tumačeći reči iz Prve poslanice apostola Petra, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto gordost čoveka udaljava od blagodati, dok smirenje otvara put Božjoj milosti.
Kroz priču o tri monaha koji su doživeli istu sramotu, veliki pravoslavni učitelj pokazuje zašto se prava snaga čoveka vidi tek onda kada mu je naneta nepravda.
Policija sumnjiči 29-godišnjeg muškarca za krađu iz Sabornog hrama Svete Trojice, a pažnju javnosti privukao je snimak na kojem se vidi njegova navodna ravnodušnost dok zna da ga neko snima.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Veliki svetitelj našeg vremena objasnio je kako čovek može da sačuva čistotu duše i onda kada se susretne sa tuđom zavišću, nepravdom i lošim postupcima.
Priprema se od nekoliko skromnih namirnica, a zahvaljujući pečenju u rerni dobija blagu koricu i punoću ukusa koja podseća na trpezu pravoslavnih manastira.