Dobra dela, sama po sebi, nisu ulaznica za raj, ističe sveštenik.
Ateisti su ljudi koji ne veruju u postojanje Boga, a pravoslavna Crkva na njih ne gleda kroz osudu čoveka, već kroz razumevanje njegovog odnosa prema veri i Stvoritelju.
Ipak, često se postavlja pitanje mogu li oni koji ne veruju u Boga, a žive ispravnim i moralnim životom, posle smrti zadobiti Carstvo nebesko.
Upravo na ovo pitanje odgovorio je sveštenik Georgije Maksimov, osvrćući se na razgovore koje je vodio sa ljudima koji sebe nazivaju ateistima.
Kako je ispričao, jednom prilikom održao je predavanje na jednom fakultetu, gde mu je jedan od prisutnih profesora postavio pitanje koje je, kako kaže, čuo i mnogo. Profesor je rekao da je ateista i upitao da li bi, ukoliko ceo život bude živeo pristojno i činio dobra dela, posle smrti mogao da ode u raj, iako nastavlja da poriče Boga.
Maksimov navodi da u odgovoru nije video nikakvu nedoumicu i da je sagovorniku otvoreno rekao da, prema hrišćanskom učenju, neće otići u raj.
- Kako se uvredio ovaj ateista! I kasnije sam nailazio na slične situacije i u drugim razgovorima. Iz nekog razloga ateiste interesuje gde će oni otići nakon smrti i vređaju se kada saznaju da u raj neće doći. Sigurno je da se to ne tiče svih ateista, ali je sama tendencija zanimljiva.
Da bi objasnio svoj stav, Maksimov pravi poređenje sa drugim religijama. Ističe da njega lično ne uznemirava ono što islam ili budizam uče o njegovoj posmrtnoj sudbini, jer u ta učenja ne veruje, pa zbog toga nema razloga da ga pogađaju njihove predstave o zagrobnom životu.
- Mene, na primer, nimalo ne uznemirava što ću se, po islamu, naći u paklu i što ću se, saglasno budizmu, rađati u svetu stradanja ponovo i ponovo. Ja prosto ne verujem u to i mene nimalo ne dotiču predstave u koje ne verujem.
Otac Georgij ipat ima objašnjenje zašto ateiste uznemirava to što ne mogu da završe u raju.
- Mnogi od njih pokušavaju da to predstave kao protivrečnost hrišćanstva: "Eto, ako budete poverovali da je vaš Bog tako dobar i sve voli, zašto onda on šalje na muke u pakao one koji ne žele da veruju u njega?". Međutim, raj i pakao saglasno sa hrišćanstvom ne predstavljaju dobar i loš smeštaj. Raj predstavlja život sa Bogom. Samo za one koji ljube Boga, život sa njim će predstavljati večnu radost.
Shutterstock/nonowon
Ateisti ne mogu završiti u raju
Da bi to približio, Maksimov koristi primer zagrljaja.
- Ako budete zagrlili čoveka koji vas voli i želi vaše zagrljaje, to će za njega biti trenutak sreće. A ako budete zagrlili čoveka koji vas ne voli i ne želi da ga grlite, to će za njega biti muka.
Govoreći o dobrim delima, ističe da ona sama po sebi nisu ulaznica za raj, već da imaju smisla ukoliko predstavljaju izraz čovekove ljubavi prema Bogu i pripremaju ga za susret sa Njim.
- Ljudima koji ne vole Boga, on svoje društvo neće početi da nameće. Oni će ostati u "tami najkrajnjoj" sa svojim gresima i mukom koju rađaju ovi gresi. Gresi koje čini čovek već ovde pokazuju razarajuće dejstvo na njega. Na primer, u zemljama Skandinavije gde je jako veliki procenat ateista, jako je veliki i procenat oboljevanja od depresije. Sit i uređen život bez Boga iz nekog razloga ne donosi radost. I nakon smrti čovek žanje ono što je sejao odnosno posledice svog izbora. I to je pravedno - zaključuje otac Georgije.
Kontroverzni evangelista opisao je potresna iskustva iz duhovnog sveta, patnje duša onih koji su prerano napustili ovaj svet i najavio da će 2025. godina biti "godina vaskrsenja", a njegova priča izazvala je rasprave u verskim i javnim krugovima.
U knjizi “Duhovne pouke oca Joila” autora Vladimira Kljajevića, porodica otkriva detalje susreta sa ocem Joilom, neobičnim znakovima na sahrani i snazi pravoslavne molitve.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
U besedi za nedelju 20. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o večnom životu, ponovnom susretu sa najmilijima i uslovu koji čovek treba da ispuni da bi ugledao nebeska blaga.
Reči velikog rumunskog duhovnika o anđelu sa krštenja otvaraju pitanje koje vekovima zaokuplja vernike: ko prati čoveka kada napusti ovaj svet i kakvu mu poruku tada donosi.
Za osobu koja nije pripadala Pravoslavnoj crkvi ne mogu se vršiti opela, pomeni i druge crkvene molitve na način na koji se one vrše za pravoslavne hrišćane.
Kaže da danas oko nas kruže razne prefinjene jeresi i sablažnjavaju mnoge ljude, govoreći da su duše paisivne, da spavaju, da pored svoga tela čekaju i i svoje vaskrsnće i slične otrovne i zlobne bogoboračke reči, ali da to nije tačno.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.