SVETI PETAR I PAVLE – DVA RAZLIČITA KARAKTERA, JEDNA MISIJA: Šta danas možemo da naučimo iz njihovog odnosa?
Jedan je bio nagao ribar iz Galileje, drugi učeni farisej iz Tarsa. Ipak, zajedno su promenili svet.
Ovaj veliki hrišćanski praznik posvećen je dvojici najznačajnijih Hristovih učenika, prvih propovednika Jevanđelja i revnitelja vere, koji su svoj život položili za Hrista i stradali istog dana.
Srpska pravoslavna crkva 12. jula slavi praznik Svetih apostola Petra i Pavla, u narodu poznat kao Petrovdan.
Ovaj veliki hrišćanski praznik posvećen je dvojici najznačajnijih Hristovih učenika, prvih propovednika Jevanđelja i revnitelja vere, koji su svoj život položili za Hrista i stradali istog dana.
Petrovdan se ubraja među 15 najvećih hrišćanskih praznika, a njegovoj proslavi prethodi Petrovdanski, odnosno Apostolski post, ustanovljen u čast Svetih apostola i kao priprema vernika za dostojno obeležavanje njihovog praznika.
Sveti apostol Petar, jedan od dvanaestorice Hristovih učenika i prvi među apostolima, prema crkvenom predanju bio je prvi episkop Rima. Gospod Isus Hristos mu je, zbog njegove vere i ispovedanja, dao posebno mesto među apostolima i rekao da će mu dati "ključeve Carstva nebeskog“.
Pre nego što je postao Hristov apostol, Sveti Petar nosio je ime Simon. Bio je Jevrejin iz grada Vitsaide, brat Svetog apostola Andreja Prvozvanog. Po zanimanju je bio ribar, prostodušan, iskren i bogobojažljiv čovek koji je poštovao Božije zapovesti. Bio je oženjen i imao sina.
Njegov brat Andrej prvi je prepoznao Hrista kao Mesiju i doveo Simona pred Gospoda. Tada mu je Isus rekao: "Ti si Simon, sin Jonin; ti ćeš se zvati Kifa, što znači Petar".
Od trenutka kada je pošao za Hristom, Sveti Petar je postao jedan od najrevnosnijih propovednika vere. Nakon silaska Svetog duha na apostole, širio je Jevanđelje među narodima, propovedajući u Palestini, Maloj Aziji i Italiji. Po svedočanstvu Crkve, kroz njega je delovala velika blagodat Božija, pa je isceljivao bolesne, pomagao nemoćnima i činio mnoga čuda.
Predanje govori da su mnogi bolesni ozdravljali čak i kada bi ih dotakla senka Svetog apostola Petra, jer je kroz njegovu veru delovala sila Božija.
Za vreme cara Nerona Sveti Petar je osuđen na smrt. Kada je trebalo da bude raspet na krstu, zamolio je da bude okrenut glavom nadole, jer je smatrao da nije dostojan da umre na isti način kao njegov Gospod. Tako je i postradao, svedočeći do poslednjeg daha veru u Hrista.
Sveti apostol Pavle, drugi veliki propovednik hrišćanstva, pre nego što je postao Hristov učenik zvao se Savle. Rođen je u gradu Tarsu, u plemenu Venijaminovom. U mladosti je bio revnosni poštovalac starozavetnog zakona i veliki protivnik prvih hrišćana, koje je progonio i mučio.
Ipak, Gospod ga je izabrao za velikog propovednika svoje reči. Na putu za Damask, dok je išao da progoni hrišćane, Savlu se javio sam Hristos i pozvao ga da prestane sa progonom Njegovih sledbenika. Posle tog čudesnog događaja, Savle se krstio, dobio ime Pavle i ceo svoj život posvetio širenju Jevanđelja.
Sveti Pavle je postao jedan od najrevnosnijih apostola, putujući širom sveta i osnivajući prve hrišćanske zajednice. Njegove poslanice, koje su deo Novog zaveta, i danas predstavljaju jedno od najvažnijih svedočanstava hrišćanske vere.
U početku su ga pojedini apostoli sa oprezom prihvatali zbog njegove ranije uloge progonitelja hrišćana, ali su ubrzo prepoznali da ga je sam Gospod izabrao i prihvatili ga kao ravnog sebi u apostolskoj službi.
Sveti apostol Pavle postradao je u Rimu u vreme cara Nerona, kada je, prema predanju, zajedno sa apostolom Petrom položio svoj život za Hrista. Dok je Sveti Petar raspet na krstu, Sveti Pavle je, kao rimski građanin, pogubljen mačem.
Jedan je bio nagao ribar iz Galileje, drugi učeni farisej iz Tarsa. Ipak, zajedno su promenili svet. Jedan je bio ribar, drugi učenjak; prvi je Hrista gledao očima, drugi Ga je spoznao tek posle Vaskrsenja – ali njihova imena i životi kriju duboku tajnu zajedništva koja menja svakog verujućeg, ističe protojerej Andrej Tkačev u svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti. Dok su vernici slavili praznik Svetih apostola Petra i pala, košarkaš Luka Vildoza kršten je pod svodovima najvećeg srpskog hrama – evo zbog čega je odlučio da promeni veru i kako je njegova odluka ganula Beograd. Na Petrovdan, hiljade vernika sa mitropolitima Metodijem i Atanasijem koračali su ulicama Bijelog Polja, noseći mošti, ikone i uznoseći molitve za spas naroda, dok je mitropolit Metodije poslao snažnu poruku da Crkvu ne mogu zaustaviti ni barikade ni sile ovog sveta.

SVETI PETAR I PAVLE – DVA RAZLIČITA KARAKTERA, JEDNA MISIJA: Šta danas možemo da naučimo iz njihovog odnosa?
TRI NAJVAŽNIJE LEKCIJE DVOJICE APOSTOLA: Otac Andrej otkriva zašto su Sveti Petar i Pavle toliko različiti, a nerazdvojni u Crkvi
ARGENTINSKI AS NA PETROVDAN POSTAO PRAVOSLAVAC: Luka Vildoza se krstio u Hramu Svetog Save pred venčanje sa Milicom Tasić (VIDEO)
LITIJA PROBILA BARIKADE I PREPREKE: Veličanstveno sabranje u gradu Miroslavljevog jevanđelja
Ovom danu se ne pristupa samo kao običnom prazniku, već kao danu molitve, Svete liturgije i duhovne radosti.
Jedan od najpoštovanijih praznika Pravoslavne crkve otkriva priču o dvojici Hristovih apostola čije je propovedanje promenilo svet, ali i o narodnim običajima koji su se sačuvali do danas uz molitvu, liturgiju i sećanje na sveto predanje.
Pred veliki praznik mnogi vernici se pitaju kako da se pravilno pripreme za odlazak u hram i šta je potrebno znati pre nego što pristupe jednoj od najvećih svetinja pravoslavne vere.
Veliki svetitelj našeg vremena govorio je o nečemu što se često događa u odnosima među ljudima, a što mnogi prepoznaju tek kada već nastanu ljutnja, zameranje i potreba da se drugome uzvrati.
Najpre je bio rimski vojnik zadužen da čuva hrišćanskog zatvorenika, a upravo taj susret doveo ga je do vere zbog koje će kasnije pred carem odbiti da se odrekne Hrista.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Fotija i Anikitu po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Prenos moštiju Svetog apostola Vartolomeja. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ljudevita, dok muslimani obeležavaju Mevlud, a Jevreji nemaju univerzalno priznat praznik.
Pred carem Dioklecijanom nisu se odrekli vere, a posle tri godine provedene u tamnici bačeni su u užarenu peć zajedno sa drugim hrišćanima.
Reči velike ruske svetiteljke zapisane su u njenom žitiju, a ono što je rekla pred smrt decenijama kasnije dobilo je potpuno novo značenje, kada su hiljade vernika počele da dolaze na mesto gde počivaju njene mošti.
Jedna neobična avantura naučila je Milicu da se ne plaši sujeverja, već da veruje Bogu i čini dobro.
Dok je trpeo stradanje, zahvaljivao je Bogu i ukoravao cara zbog njegovog neznaboštva.
Ono što ovu crkvu čini posebnom jeste veličanstveni drveni ikonostas iz 18. veka.
Bog nikad ljude ne ostavlje same, pogotovo u teškim iskušenjima.
U predanju Crkve postoji snažna slika nevidljivog sveta koji prati čoveka dok prilazi Svetoj čaši.
Slatki kupus, pirinač, paradajz i luk dovoljni su za zasitno jelo koje se lako prilagođava pravilima posta, bilo da se priprema na vodi.
Otac Varsanufije je stradao u blizini Svetog Nikolajevskog hrama, dok su inok Grigorije i izbeglica Andrej Kirijenko sa teškim povredama prevezeni u bolnicu.