Jedan od najpoštovanijih praznika Pravoslavne crkve otkriva priču o dvojici Hristovih apostola čije je propovedanje promenilo svet, ali i o narodnim običajima koji su se sačuvali do danas uz molitvu, liturgiju i sećanje na sveto predanje.
Dan svetih prvovrhovnih apostola Petra i Pavla jedan je od velikih praznika Pravoslavne crkve, koji se po novom kalendaru obeležava 12. jula. Posvećen je dvojici najpoštovanijih Hristovih učenika, svetim apostolima Petru i Pavlu, koji su svojim propovedanjem širili Jevanđelje širom sveta i za veru Hristovu podneli mučeničku smrt.
Značenje praznika svetih apostola Petra i Pavla
Praznik je posvećen dvojici velikih Hristovih apostola koji su svojim životom, propovedanjem i stradanjem utvrdili temelje Crkve Hristove. Njihovi životni putevi bili su različiti, ali ih je povezala nepokolebljiva vera, ljubav prema Gospodu i spremnost da za Hrista polože svoj život. Ovaj praznik je nepokretan i svake godine se obeležava 12. jula po novom kalendaru.
Istorija praznovanja Dana svetih apostola Petra i Pavla
Među istoričarima hrišćanstva ne postoji potpuna saglasnost o tačnom datumu njihovog stradanja, ali Crkva čuva predanje o njihovom mučeničkom kraju. Sveti Dimitrije Rostovski, autor zbornika žitija svetih „Četije mineje“, navodi da su apostoli postradali ili istog dana ili u razmaku od tačno godinu dana.
Nastanak zajedničkog praznika povezuje se i sa prenosom njihovih moštiju u Rimu, koji je obavljen 12. jula (29. juna po starom kalendaru) 258. godine.
Godine 324, za vreme cara Konstantina, u Rimu i Carigradu sagrađeni su prvi hramovi posvećeni svetim apostolima Petru i Pavlu. Od tada je praznik počeo svečanije da se proslavlja i vremenom postao jedan od najpoznatijih praznika Pravoslavne crkve.
SPC
Sbeti aspostoli Petar i Pavle
Ikonografija praznika svetih Petra i Pavla
Još na najstarijim ikonama sveti apostoli Petar i Pavle prikazivani su zajedno. U početku su prikazivani frontalno, dok se od 16. veka prikazuju okrenuti jedan prema drugom. Ovaj prikaz simbolično svedoči o jedinstvu njihovog apostolskog služenja i nastanku novozavetne Crkve.
Sveti apostol Petar na ikonama se prikazuje sa svitkom i ključem, kao podsećanje na Hristove reči: „I daću ti ključeve Carstva nebeskoga“ (Mt 16, 19). Sveti apostol Pavle prikazuje se sa knjigom, koja podseća na četrnaest njegovih poslanica uvrštenih u Novi zavet.
Smisao praznika svetih Petra i Pavla
Protojerej Igor Fomin objašnjava:
- Ako obratimo pažnju na sva četiri višednevna posta tokom godine, videćemo da svaki od njih čoveka priprema za praznik koji govori o prelasku. Taj prelazak može biti iz prolaznog života u večni život ili, obrnuto, silazak iz večnosti u ovaj svet. Tako nas, na primer, Božićni post vodi ka prazniku Rođenja Hristovog, danu kada je Bog došao u svet kao nemoćno Dete da bi nas spasao. Na kraju Petrova posta, na dan svetih prvovrhovnih apostola Petra i Pavla, sećamo se njihove smrti i prelaska u život večni. Oni su otišli ka Gospodu u razmaku od samo godinu dana. To su dva velika svetila naše vere, preko kojih se hrišćanstvo najviše proširilo po svetu.
SPC
Sveti apostoli Petar i Pavle
Narodni običaji za Dan svetih Petra i Pavla
U narodu je ovaj praznik imao različite nazive: Petrovdan, Petar i Pavle, Petrovo, Zeleni kosidbeni dani, Crveno leto, Petar ribar i drugi. Jedan od najlepših običaja koji se u Srbiji zadržao do danas jeste paljenje lila uoči Petrovdana. Lile, odnosno male baklje, najčešće se prave od kore mladog drveta, posebno divlje trešnje ili breze, a pale ih deca i omladina u predvečerje praznika, uz okupljanje meštana. Običaj je naročito prisutan u zapadnoj Srbiji i Podrinju.
Prema narodnom tumačenju, plamen petrovdanskih lila podseća na stradanje prvih hrišćana i njihovu vernost Hristu, ali simbolizuje i svetlost vere, zajedništvo i radost praznika. Iako nije reč o crkvenom, već o narodnom običaju, Crkva blagonaklono gleda na paljenje lila, pa se ovaj običaj često neguje i u portama hramova.
Druge običaje, poput narodnog verovanja da se do Petrovdana jabuke ne seku nožem jer bi mogao da padne grad koji bi uništio useve, Crkva ne odobrava i smatra ih praznoverjem ili ostacima paganskih verovanja.
U pojedinim krajevima Petrovdan se smatrao praznikom ribara, jer je sveti apostol Petar pre nego što je pozvan na apostolsku službu bio ribar. Na ovaj dan završavala se prolećna i počinjala letnja ribolovna sezona.
Dok narodni običaji poput paljenja lila čuvaju sećanje na vekovnu tradiciju, Pravoslavna crkva podseća da je suština svakog praznika u zajednici sa Bogom. Zato je na dan svetih prvovrhovnih apostola Petra i Pavla najvažnije učestvovati na svetoj liturgiji i u molitvi se obratiti ovim velikim svetiteljima za njihovo molitveno zastupništvo i blagoslov.
Ovaj veliki hrišćanski praznik posvećen je dvojici najznačajnijih Hristovih učenika, prvih propovednika Jevanđelja i revnitelja vere, koji su svoj život položili za Hrista i stradali istog dana.
Od "posnih" i "mrsnih" slava, slavskog žita i crvenog slova, do posta, ispovesti i Božić Bate, mnogi običaji koje vernici prihvataju kao pravilo nisu u skladu sa učenjem Pravoslavne crkve - evo šta o njima zaista kaže Crkva.
Pred veliki praznik mnogi vernici se pitaju kako da se pravilno pripreme za odlazak u hram i šta je potrebno znati pre nego što pristupe jednoj od najvećih svetinja pravoslavne vere.
Uoči Petrovdana, u mnogim mestima u Srbiji obnovljen je stari običaj lilanja, koji je i ove godine okupio decu, porodice i meštane i podsetio na tradiciju koja se prenosi generacijama.
Srpska svetinja stara više od jednog veka našla se u zemljišnim knjigama u Gradačcu pod spornim vlasništvom, što izaziva zabrinutost pravoslavnih vernika.
Poglavar SPC govorio je o veri koja povezuje generacije i čuva duhovne korene naroda, upozorio na razdor i mržnju, a Bojanu Pajiću uručeno je visoko crkveno odlikovanje za doprinos srpskom kulturnom nasleđu.
Rektor Niške bogoslovije objašnjava zašto su molitva, milostinja i vera u Vaskrsenje dragoceniji od skupih spomenika i bogatih trpeza i šta zaista možemo da učinimo za duše svojih upokojenih.
Na Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja vernici poste, ali uz ovaj dan vezuju se i brojna narodna verovanja. Saznajte šta je dozvoljeno, šta nije i koje zabrane nemaju uporište u crkvenim pravilima.
Ovo je jedan je od najvećih hrišćanskih praznika, a vekovima ga prate brojni običaji i verovanja koji svedoče o promenama u prirodi, dolasku jeseni, novom rodu i odnosu čoveka prema Božjim darovima.
Paroh budvanski upozorava da, umesto na „kazne“ i zabrane, pažnju treba usmeriti na podvig svetiteljke koja je, uprkos stradanjima, nepokolebivo ispovedala Hrista i svojom verom mnoge privela hrišćanstvu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola i jevanđelista Jovana Bogoslova po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog apostola Jakova Alfejevog. Katolička crkva obeležava Svetog Jovana Henrija Njumana i Svetog Dionisija sa drugovima, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Prepodobnu Efrosiniju po starom, a po novom kalendaru i Svetu Pelagiju. Katolička crkva obeležava Šimuna starca i Svetog Dimitrija Solunskog, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Miholjske zadušnice i Svetog mučenika Kalistrata po starom kalendaru, dok po novom proslavljaju Svete mučenike Evlampija i Evlampiju. Katolička crkva obeležava Svetog Franju Bordžiju, Jevreji obeležavaju Šabat Berešit, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Svetogorski starac podseća da pravoslavni duhovni život ne podrazumeva bekstvo od iskušenja, već istrajnost u borbi protiv greha, pokajanje i neprestano okretanje Bogu.