SVETLOST OBASJALA SVETINJU NA OBALI MORAVE: Veličanstveno sabranje u ljubostinjskom metohu Svete Petke
Verni narod sabrao se na liturgiji koju je služio vladika David, posle čega je usledila trpeza ljubavi, a potom i obilazak manastirske ekonomije.
Na Tominsku nedelju, pod svodovima crkve Svete Trojice, služena je liturgija kojom je krunisan skoro jedan vek postojanja duhovnog stožera naroda kruševačkog kraja — uz prisustvo mitropolita, sveštenstva i blagočestivog naroda.
Na Tominsku nedelju, u smiraju Svetle sedmice posle Praznika nad praznicima, u selu Beloj Vodi nadomak Kruševca zasijala je duhovna radost — hram Svete Trojice, srce pravoslavne zajednice ovog kraja, proslavio je devet decenija od svog osvećenja.
Blagodaću Jevanđelja i miomirom tamjana koji se uzdizao u visine, liturgijsko sabranje predvodio je mitropolit kruševački David. Sasluživali su mu arhijerejski namesnik kruševački protojerej Vladica Stolić, protojereji-stavrofori Budimir Kojić i Zoran Radivojević, protojereji Petar Jaraković i Nenad Jovanović, jerej Dejan Smilić, protođakon Nenad Matić i đakon Đorđe Kojić.
Sveti hram u Beloj Vodi, podignut u slavu Oca, Sina i Svetoga Duha, od svog osvećenja 1934. godine postao je ne samo molitveni kivot za duše vernih, već i stub duhovnosti i identiteta meštana ovog blagoslovenog kraja. U njegovim zidovima otkucavaju vekovi vere, a u njegovom oltaru sabira se sva tuga i radost naroda koji se Bogu moli.
Hram Svete Trojice je već decenijama mesto gde se nebo spušta na zemlju, gde se praznuje i postradava, gde se krštava i oprašta. Poseban značaj u crkvenoj godini u ovom hramu ima praznik Bogojavljenja, kada se nakon Liturgije i velikog vodoosvećenja održava svečana litija do obala Zapadne Morave, a potom i tradicionalno plivanje za Časni krst — čin vere, ljubavi i nade u kome se spajaju drevno i savremeno, lično i zajedničko.
Ovogodišnja proslava 90 godina od osvećenja hrama bila je blagosloveno sećanje na temelje položene u molitvi, žrtvi i ljubavi predaka, ali i priziv na još veću vernost u vremenima koja dolaze. Sabrani narod, mladi i stari, umiveni svečanošću liturgijskog zajedništva, svedočili su da Crkva nije građevina — već živo Telo Hristovo, čije srce kuca u svakoj seoskoj crkvi, u svakoj molitvi, u svakoj duši koja se Bogu klanja u duhu i istini.
U Beloj Vodi te nedelje čulo se nešto više od pojanja i zvona — čulo se da je vera živa, da prebiva u nama i da nas vodi kroz vekove. Hram Svete Trojice je, i posle devet decenija, i dalje svetlosni putokaz vernima, mesto gde se u tišini oltara čuje odjek večnosti.
Verni narod sabrao se na liturgiji koju je služio vladika David, posle čega je usledila trpeza ljubavi, a potom i obilazak manastirske ekonomije.
U istorijskom trenutku, manastir Svetog Luke doživljava novi uzlet, uz prisustvo blagoslova i duhovne snage, dok otac Luka postaje vođa ove svete obitelji, nastavljajući tradiciju kroz vekove ispunjenu verom, ljubavlju i smirenjem.
Nakon oštrih reakcija na njegove tekstove, zajedničkog pisma šestorice vladika i medijskih spekulacija, mitropolit David ponovo se oglasio, jasno poručujući da ostaje dosledan svojim stavovima i da ne dozvoljava manipulacije njegovim rečima i delima.
Više od pet stotina Srba sabralo se u Visokim Dečanima na prazničnoj liturgiji koju je služio mitropolit Teodosije. Dolazak vernog naroda doneo je duhovnu snagu i ohrabrenje onima koji istrajavaju na svojim ognjištima na Kosovu i Metohiji.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Ukupan fond stipendija iznosi 40.000.000,00 dinara.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
Prikupljena sredstva je iguman Vatopeda arhimandrit Jefrem ostavio na samovlasno raspolaganje patrijarhu Porfiriju.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Osvećenje obnovljene svetinje, svečana Liturgija, priznanja zaslužnim dobrotvorima i obnova parohijskog doma obeležili su duhovne svečanosti kojima je proslavljena povezanost vere, naroda i Crkve.
Episkop šabački besedio je o snazi zajedništva koje je povezalo žitelje 12 sela u izgradnji hrama Uspenja Presvete Bogorodice i poručio da njihovo delo treba da bude primer i današnjim generacijama.
Svečanost je okupila sveštenstvo i vernike, a posle bogosluženja uručena su visoka crkvena odlikovanja i priznanja zaslužnim parohijanima.
Svečanost je protekla u znaku jubileja svetinje posvećene slovenskim prosvetiteljima, dok je patrijarh srpski u besedi govorio o Hristu, jedinstvu i ljubavi kao suštini hrišćanskog života.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Ukupan fond stipendija iznosi 40.000.000,00 dinara.
Prikupljena sredstva je iguman Vatopeda arhimandrit Jefrem ostavio na samovlasno raspolaganje patrijarhu Porfiriju.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Prikupljena sredstva je iguman Vatopeda arhimandrit Jefrem ostavio na samovlasno raspolaganje patrijarhu Porfiriju.
Anastasija je rođena u Rimu, u blagorodnoj porodici, ali je već sa tri godine ostala siroče.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.