SVETLOST OBASJALA SVETINJU NA OBALI MORAVE: Veličanstveno sabranje u ljubostinjskom metohu Svete Petke
Verni narod sabrao se na liturgiji koju je služio vladika David, posle čega je usledila trpeza ljubavi, a potom i obilazak manastirske ekonomije.
Na Tominsku nedelju, pod svodovima crkve Svete Trojice, služena je liturgija kojom je krunisan skoro jedan vek postojanja duhovnog stožera naroda kruševačkog kraja — uz prisustvo mitropolita, sveštenstva i blagočestivog naroda.
Na Tominsku nedelju, u smiraju Svetle sedmice posle Praznika nad praznicima, u selu Beloj Vodi nadomak Kruševca zasijala je duhovna radost — hram Svete Trojice, srce pravoslavne zajednice ovog kraja, proslavio je devet decenija od svog osvećenja.
Blagodaću Jevanđelja i miomirom tamjana koji se uzdizao u visine, liturgijsko sabranje predvodio je mitropolit kruševački David. Sasluživali su mu arhijerejski namesnik kruševački protojerej Vladica Stolić, protojereji-stavrofori Budimir Kojić i Zoran Radivojević, protojereji Petar Jaraković i Nenad Jovanović, jerej Dejan Smilić, protođakon Nenad Matić i đakon Đorđe Kojić.
Sveti hram u Beloj Vodi, podignut u slavu Oca, Sina i Svetoga Duha, od svog osvećenja 1934. godine postao je ne samo molitveni kivot za duše vernih, već i stub duhovnosti i identiteta meštana ovog blagoslovenog kraja. U njegovim zidovima otkucavaju vekovi vere, a u njegovom oltaru sabira se sva tuga i radost naroda koji se Bogu moli.
Hram Svete Trojice je već decenijama mesto gde se nebo spušta na zemlju, gde se praznuje i postradava, gde se krštava i oprašta. Poseban značaj u crkvenoj godini u ovom hramu ima praznik Bogojavljenja, kada se nakon Liturgije i velikog vodoosvećenja održava svečana litija do obala Zapadne Morave, a potom i tradicionalno plivanje za Časni krst — čin vere, ljubavi i nade u kome se spajaju drevno i savremeno, lično i zajedničko.
Ovogodišnja proslava 90 godina od osvećenja hrama bila je blagosloveno sećanje na temelje položene u molitvi, žrtvi i ljubavi predaka, ali i priziv na još veću vernost u vremenima koja dolaze. Sabrani narod, mladi i stari, umiveni svečanošću liturgijskog zajedništva, svedočili su da Crkva nije građevina — već živo Telo Hristovo, čije srce kuca u svakoj seoskoj crkvi, u svakoj molitvi, u svakoj duši koja se Bogu klanja u duhu i istini.
U Beloj Vodi te nedelje čulo se nešto više od pojanja i zvona — čulo se da je vera živa, da prebiva u nama i da nas vodi kroz vekove. Hram Svete Trojice je, i posle devet decenija, i dalje svetlosni putokaz vernima, mesto gde se u tišini oltara čuje odjek večnosti.
Verni narod sabrao se na liturgiji koju je služio vladika David, posle čega je usledila trpeza ljubavi, a potom i obilazak manastirske ekonomije.
U istorijskom trenutku, manastir Svetog Luke doživljava novi uzlet, uz prisustvo blagoslova i duhovne snage, dok otac Luka postaje vođa ove svete obitelji, nastavljajući tradiciju kroz vekove ispunjenu verom, ljubavlju i smirenjem.
Nakon oštrih reakcija na njegove tekstove, zajedničkog pisma šestorice vladika i medijskih spekulacija, mitropolit David ponovo se oglasio, jasno poručujući da ostaje dosledan svojim stavovima i da ne dozvoljava manipulacije njegovim rečima i delima.
Više od pet stotina Srba sabralo se u Visokim Dečanima na prazničnoj liturgiji koju je služio mitropolit Teodosije. Dolazak vernog naroda doneo je duhovnu snagu i ohrabrenje onima koji istrajavaju na svojim ognjištima na Kosovu i Metohiji.
Krstovi su svečano uzdignuti na četiri kupole budućeg sabornog hrama, obasjavajući grad i njegovu okolinu blagodatnim zracima Hristove ljubavi.
Na predprazništvo Preobraženja, vernici su se okupili u Sabornom hramu Svetog Georgija, gde je vladika kruševački David služio svečanu liturgiju pored ove relikvije iz Rusije.
Na praznik Prepodobnog Justina, njegov manastir postao je mesto molitvenog sabranja, tihe radosti i snažne poruke o tome kako se nosi krst u savremenom svetu.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Na praznik Prepodobnog Justina, njegov manastir postao je mesto molitvenog sabranja, tihe radosti i snažne poruke o tome kako se nosi krst u savremenom svetu.
U prepunom zemunskom hramu posvećenom Bogorodici, poglavar Srpske pravoslavne crkve služio je svetu liturgiju i u nadahnutoj besedi govorio o snazi pravoslavne vere, njenoj ulozi u životu pojedinca i naroda, te rukopoložio novog sveštenika pred sabornim narodom.
Delo akademika Svetislava Božića „Metohijska pojanja“ izvedeno je pred vrhom Srpske pravoslavne crkve i elitom srpske muzičke scene – pesma pretočena u ton, svetinje u notu, a bol u molitvu.
Episkop bihaćko-petrovački Sergije služio je svetu Liturgiju u manastiru Uspenja Presvete Bogorodice u Himelstiru, svetinji podignutoj na ruševinama evangelističke crkve, koja danas okuplja srpsku dijasporu i čuva pravoslavni identitet daleko od domovine.
Na praznik Prepodobnog Justina, njegov manastir postao je mesto molitvenog sabranja, tihe radosti i snažne poruke o tome kako se nosi krst u savremenom svetu.
O ocu Haritonu za Radio Svetigoru govorili su arhimandrit Mihailo, iguman manastira Sveti Arhangeli kod Prizrena, arhimandrit Danilo, iguman manastira Banjska i arhimandrit Stefan, iguman manastira Zočište.
Nekoliko dana pre počeo je egzodus Srba iz Mostara kada je ovaj grad i dolinu Neretve napustilo oko 30.000 Srba, dok je njih 431 stradalo u tim junskim danima.
Nije to jedini put da je crkva odolela nepogodama. Novo čudo dešava se 1979. godine kada Crnu Goru pogađa razorni zemljotres.
O ocu Haritonu za Radio Svetigoru govorili su arhimandrit Mihailo, iguman manastira Sveti Arhangeli kod Prizrena, arhimandrit Danilo, iguman manastira Banjska i arhimandrit Stefan, iguman manastira Zočište.
Nekoliko dana pre počeo je egzodus Srba iz Mostara kada je ovaj grad i dolinu Neretve napustilo oko 30.000 Srba, dok je njih 431 stradalo u tim junskim danima.
Uoči početka posta posvećenog Svetim apostolima Petru i Pavlu, pravoslavni vernici danas se okupljaju u krugu porodice, mole se, praštaju i spremaju srce za vreme uzdržanja, pokajanja i smirenja koje sledi od sutra.