SVETLOST OBASJALA SVETINJU NA OBALI MORAVE: Veličanstveno sabranje u ljubostinjskom metohu Svete Petke
Verni narod sabrao se na liturgiji koju je služio vladika David, posle čega je usledila trpeza ljubavi, a potom i obilazak manastirske ekonomije.
Na Tominsku nedelju, pod svodovima crkve Svete Trojice, služena je liturgija kojom je krunisan skoro jedan vek postojanja duhovnog stožera naroda kruševačkog kraja — uz prisustvo mitropolita, sveštenstva i blagočestivog naroda.
Na Tominsku nedelju, u smiraju Svetle sedmice posle Praznika nad praznicima, u selu Beloj Vodi nadomak Kruševca zasijala je duhovna radost — hram Svete Trojice, srce pravoslavne zajednice ovog kraja, proslavio je devet decenija od svog osvećenja.
Blagodaću Jevanđelja i miomirom tamjana koji se uzdizao u visine, liturgijsko sabranje predvodio je mitropolit kruševački David. Sasluživali su mu arhijerejski namesnik kruševački protojerej Vladica Stolić, protojereji-stavrofori Budimir Kojić i Zoran Radivojević, protojereji Petar Jaraković i Nenad Jovanović, jerej Dejan Smilić, protođakon Nenad Matić i đakon Đorđe Kojić.
Sveti hram u Beloj Vodi, podignut u slavu Oca, Sina i Svetoga Duha, od svog osvećenja 1934. godine postao je ne samo molitveni kivot za duše vernih, već i stub duhovnosti i identiteta meštana ovog blagoslovenog kraja. U njegovim zidovima otkucavaju vekovi vere, a u njegovom oltaru sabira se sva tuga i radost naroda koji se Bogu moli.
Hram Svete Trojice je već decenijama mesto gde se nebo spušta na zemlju, gde se praznuje i postradava, gde se krštava i oprašta. Poseban značaj u crkvenoj godini u ovom hramu ima praznik Bogojavljenja, kada se nakon Liturgije i velikog vodoosvećenja održava svečana litija do obala Zapadne Morave, a potom i tradicionalno plivanje za Časni krst — čin vere, ljubavi i nade u kome se spajaju drevno i savremeno, lično i zajedničko.
Ovogodišnja proslava 90 godina od osvećenja hrama bila je blagosloveno sećanje na temelje položene u molitvi, žrtvi i ljubavi predaka, ali i priziv na još veću vernost u vremenima koja dolaze. Sabrani narod, mladi i stari, umiveni svečanošću liturgijskog zajedništva, svedočili su da Crkva nije građevina — već živo Telo Hristovo, čije srce kuca u svakoj seoskoj crkvi, u svakoj molitvi, u svakoj duši koja se Bogu klanja u duhu i istini.
U Beloj Vodi te nedelje čulo se nešto više od pojanja i zvona — čulo se da je vera živa, da prebiva u nama i da nas vodi kroz vekove. Hram Svete Trojice je, i posle devet decenija, i dalje svetlosni putokaz vernima, mesto gde se u tišini oltara čuje odjek večnosti.
Verni narod sabrao se na liturgiji koju je služio vladika David, posle čega je usledila trpeza ljubavi, a potom i obilazak manastirske ekonomije.
U istorijskom trenutku, manastir Svetog Luke doživljava novi uzlet, uz prisustvo blagoslova i duhovne snage, dok otac Luka postaje vođa ove svete obitelji, nastavljajući tradiciju kroz vekove ispunjenu verom, ljubavlju i smirenjem.
Nakon oštrih reakcija na njegove tekstove, zajedničkog pisma šestorice vladika i medijskih spekulacija, mitropolit David ponovo se oglasio, jasno poručujući da ostaje dosledan svojim stavovima i da ne dozvoljava manipulacije njegovim rečima i delima.
Više od pet stotina Srba sabralo se u Visokim Dečanima na prazničnoj liturgiji koju je služio mitropolit Teodosije. Dolazak vernog naroda doneo je duhovnu snagu i ohrabrenje onima koji istrajavaju na svojim ognjištima na Kosovu i Metohiji.
U crkvi Lazarici, iz koje je srpska vojska krenula ka Kosovu, služena je liturgija, a pomen svim stradalim junacima i litija do Spomenika kosovskim vitezovima sabrali su arhijereje, monahe, vojnike, državnike i verni narod.
Krstovi su svečano uzdignuti na četiri kupole budućeg sabornog hrama, obasjavajući grad i njegovu okolinu blagodatnim zracima Hristove ljubavi.
Na predprazništvo Preobraženja, vernici su se okupili u Sabornom hramu Svetog Georgija, gde je vladika kruševački David služio svečanu liturgiju pored ove relikvije iz Rusije.
Na Nedelju svih svetih, u hramu Rođenja Hristovog služena je sveta liturgija, a zatim osveštani i temelji budućeg parohijskog doma – duhovnog centra koji će postati oslonac vernicima ovog kraja i mesto hrišćanskog sabranja.
Arhimandrit kritskog porekla, nekadašnji iguman manastira Iviron, ostavio je za sobom bogato duhovno nasleđe, stotine duhovne dece i spise koji će nastaviti da svetle kao putokaz pravoslavlju u savremenom svetu.
U kripti Hrama Svetog Save sabrali su se arhijereji, sveštenstvo i vernici, dok je patrijarh Porfirije poručio da monaštvo nije bekstvo od sveta, već put ka slobodi u Hristu.
Nakon godinu dana pripreme i učešća na bogosluženjima mladi ljudi iz Holandije kršteni su i miropomazani u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, potvrđujući da sve više Evropljana traži mir i istinu u pravoslavlju.
U svetinji pored Golupca, 21. septembra sabraće se verni iz svih krajeva Srbije i dijaspore da obeleže 90 godina od kada su ovu čudotvornu relikviju ruski monasi doneli u Srbiju.
Prvi razgovor u četiri oka otvorio teme od opstanka hrišćana u Turskoj i na Bliskom Istoku, preko rata u Ukrajini, do priprema za obeležavanje 1700 godina od Prvog vaseljenskog sabora u Nikeji.
U svetinji pored Golupca, 21. septembra sabraće se verni iz svih krajeva Srbije i dijaspore da obeleže 90 godina od kada su ovu čudotvornu relikviju ruski monasi doneli u Srbiju.
Tri dana pre dijagnoze, ova mlada devojka iz Benkovca u Hrvatskoj sasvim slučajno je otkrila Svetog Karla Akutisa, a njegove molitve i prisutnost danas joj daju snagu i mir u svakom trenutku.
Nakon brutalnih uvreda igumanu i monaštvu, te pretnji supruge Nenada Nikaljevića u sudu, tenzije u Donjim Brčelima ne jenjavaju – jeromonah Nikon otkriva šta ga je najviše uznemirilo.
Otkrijte kako šareni povrtni specijalitet u želatinskoj formi, začinjen blagim vinskim sirćetom, vekovima krasi postne trpeze pravoslavnih manastira i zašto postaje hit u savremenim kuhinjama.
Iskreno pokajanje i molitveno pravilo otkrivaju duhovnu snagu i vode vernika ka spokoju u srcu i svakodnevnom životu.
U svojoj besedi za 15. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi kroz Kanu Galilejsku i pokazuje kako svako Hristovo čudo, od isceljenja do prosvetljenja, u svojoj suštini pretvara našu svakodnevicu i ljudsku prirodu u izvor radosti i svetlosti.