SVETLOST OBASJALA SVETINJU NA OBALI MORAVE: Veličanstveno sabranje u ljubostinjskom metohu Svete Petke
Verni narod sabrao se na liturgiji koju je služio vladika David, posle čega je usledila trpeza ljubavi, a potom i obilazak manastirske ekonomije.
Na Tominsku nedelju, pod svodovima crkve Svete Trojice, služena je liturgija kojom je krunisan skoro jedan vek postojanja duhovnog stožera naroda kruševačkog kraja — uz prisustvo mitropolita, sveštenstva i blagočestivog naroda.
Na Tominsku nedelju, u smiraju Svetle sedmice posle Praznika nad praznicima, u selu Beloj Vodi nadomak Kruševca zasijala je duhovna radost — hram Svete Trojice, srce pravoslavne zajednice ovog kraja, proslavio je devet decenija od svog osvećenja.
Blagodaću Jevanđelja i miomirom tamjana koji se uzdizao u visine, liturgijsko sabranje predvodio je mitropolit kruševački David. Sasluživali su mu arhijerejski namesnik kruševački protojerej Vladica Stolić, protojereji-stavrofori Budimir Kojić i Zoran Radivojević, protojereji Petar Jaraković i Nenad Jovanović, jerej Dejan Smilić, protođakon Nenad Matić i đakon Đorđe Kojić.
Sveti hram u Beloj Vodi, podignut u slavu Oca, Sina i Svetoga Duha, od svog osvećenja 1934. godine postao je ne samo molitveni kivot za duše vernih, već i stub duhovnosti i identiteta meštana ovog blagoslovenog kraja. U njegovim zidovima otkucavaju vekovi vere, a u njegovom oltaru sabira se sva tuga i radost naroda koji se Bogu moli.
Hram Svete Trojice je već decenijama mesto gde se nebo spušta na zemlju, gde se praznuje i postradava, gde se krštava i oprašta. Poseban značaj u crkvenoj godini u ovom hramu ima praznik Bogojavljenja, kada se nakon Liturgije i velikog vodoosvećenja održava svečana litija do obala Zapadne Morave, a potom i tradicionalno plivanje za Časni krst — čin vere, ljubavi i nade u kome se spajaju drevno i savremeno, lično i zajedničko.
Ovogodišnja proslava 90 godina od osvećenja hrama bila je blagosloveno sećanje na temelje položene u molitvi, žrtvi i ljubavi predaka, ali i priziv na još veću vernost u vremenima koja dolaze. Sabrani narod, mladi i stari, umiveni svečanošću liturgijskog zajedništva, svedočili su da Crkva nije građevina — već živo Telo Hristovo, čije srce kuca u svakoj seoskoj crkvi, u svakoj molitvi, u svakoj duši koja se Bogu klanja u duhu i istini.
U Beloj Vodi te nedelje čulo se nešto više od pojanja i zvona — čulo se da je vera živa, da prebiva u nama i da nas vodi kroz vekove. Hram Svete Trojice je, i posle devet decenija, i dalje svetlosni putokaz vernima, mesto gde se u tišini oltara čuje odjek večnosti.
Verni narod sabrao se na liturgiji koju je služio vladika David, posle čega je usledila trpeza ljubavi, a potom i obilazak manastirske ekonomije.
U istorijskom trenutku, manastir Svetog Luke doživljava novi uzlet, uz prisustvo blagoslova i duhovne snage, dok otac Luka postaje vođa ove svete obitelji, nastavljajući tradiciju kroz vekove ispunjenu verom, ljubavlju i smirenjem.
Nakon oštrih reakcija na njegove tekstove, zajedničkog pisma šestorice vladika i medijskih spekulacija, mitropolit David ponovo se oglasio, jasno poručujući da ostaje dosledan svojim stavovima i da ne dozvoljava manipulacije njegovim rečima i delima.
Više od pet stotina Srba sabralo se u Visokim Dečanima na prazničnoj liturgiji koju je služio mitropolit Teodosije. Dolazak vernog naroda doneo je duhovnu snagu i ohrabrenje onima koji istrajavaju na svojim ognjištima na Kosovu i Metohiji.
Mitropolit kruševački David rukopoložio je đakona Ivana Petronijevića u sveštenički čin.
U crkvi Lazarici, iz koje je srpska vojska krenula ka Kosovu, služena je liturgija, a pomen svim stradalim junacima i litija do Spomenika kosovskim vitezovima sabrali su arhijereje, monahe, vojnike, državnike i verni narod.
Krstovi su svečano uzdignuti na četiri kupole budućeg sabornog hrama, obasjavajući grad i njegovu okolinu blagodatnim zracima Hristove ljubavi.
Na predprazništvo Preobraženja, vernici su se okupili u Sabornom hramu Svetog Georgija, gde je vladika kruševački David služio svečanu liturgiju pored ove relikvije iz Rusije.
U razgovoru sa Džoni Ernst i predstavnicima Ambasade SAD u Prištini otvorena su najosetljivija pitanja položaja Crkve i vernog naroda, od zaštite Visokih Dečana i uloge KFOR-a do pritisaka, hapšenja i sve dubljeg nepoverenja.
Crkva upozorila da incident nije slučajan i zatražila hitnu reakciju nadležnih, ali vernike pozvala da ostanu mirni, dostojanstveni i nepokolebljivi u veri: "Nećemo na mržnju odgovarati mržnjom".
Patrijarh srpski služio svetu Liturgiju u Mirijevu na praznik Svetog Pantelejmona i besedio o veri, molitvi „Gospode, pomiluj“ i čovekovom odnosu prema Bogu.
Manastir obeležava 540 godina od osnivanja, 270 godina od osvećenja hrama i dve decenije od obnove monaškog života, uz podsećanje na njegovu veliku duhovnu i kulturnu ulogu kroz istoriju.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
U razgovoru sa Džoni Ernst i predstavnicima Ambasade SAD u Prištini otvorena su najosetljivija pitanja položaja Crkve i vernog naroda, od zaštite Visokih Dečana i uloge KFOR-a do pritisaka, hapšenja i sve dubljeg nepoverenja.
Crkva upozorila da incident nije slučajan i zatražila hitnu reakciju nadležnih, ali vernike pozvala da ostanu mirni, dostojanstveni i nepokolebljivi u veri: "Nećemo na mržnju odgovarati mržnjom".
U besedi za utorak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o vremenu koje je čoveku još ostavljeno za pokajanje, upozoravajući da će nastupiti dan koji neće biti prilika za promenu, već za konačni sud.