Aktuelno iz SPC 01.05.2025 | 21:23

SNAŽNE EMOCIJE, MOLITVA I TAMJAN: Hiljade vernika obeležilo 90 godina hrama u Beloj Vodi

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
SNAŽNE EMOCIJE, MOLITVA I TAMJAN: Hiljade vernika obeležilo 90 godina hrama u Beloj Vodi
Foto: preuzeto sa spc.rs

Na Tominsku nedelju, pod svodovima crkve Svete Trojice, služena je liturgija kojom je krunisan skoro jedan vek postojanja duhovnog stožera naroda kruševačkog kraja — uz prisustvo mitropolita, sveštenstva i blagočestivog naroda.

Na Tominsku nedelju, u smiraju Svetle sedmice posle Praznika nad praznicima, u selu Beloj Vodi nadomak Kruševca zasijala je duhovna radost — hram Svete Trojice, srce pravoslavne zajednice ovog kraja, proslavio je devet decenija od svog osvećenja.

Blagodaću Jevanđelja i miomirom tamjana koji se uzdizao u visine, liturgijsko sabranje predvodio je mitropolit kruševački David. Sasluživali su mu arhijerejski namesnik kruševački protojerej Vladica Stolić, protojereji-stavrofori Budimir Kojić i Zoran Radivojević, protojereji Petar Jaraković i Nenad Jovanović, jerej Dejan Smilić, protođakon Nenad Matić i đakon Đorđe Kojić.

Sveti hram u Beloj Vodi, podignut u slavu Oca, Sina i Svetoga Duha, od svog osvećenja 1934. godine postao je ne samo molitveni kivot za duše vernih, već i stub duhovnosti i identiteta meštana ovog blagoslovenog kraja. U njegovim zidovima otkucavaju vekovi vere, a u njegovom oltaru sabira se sva tuga i radost naroda koji se Bogu moli.

Hram Svete Trojice je već decenijama mesto gde se nebo spušta na zemlju, gde se praznuje i postradava, gde se krštava i oprašta. Poseban značaj u crkvenoj godini u ovom hramu ima praznik Bogojavljenja, kada se nakon Liturgije i velikog vodoosvećenja održava svečana litija do obala Zapadne Morave, a potom i tradicionalno plivanje za Časni krst — čin vere, ljubavi i nade u kome se spajaju drevno i savremeno, lično i zajedničko.

Ovogodišnja proslava 90 godina od osvećenja hrama bila je blagosloveno sećanje na temelje položene u molitvi, žrtvi i ljubavi predaka, ali i priziv na još veću vernost u vremenima koja dolaze. Sabrani narod, mladi i stari, umiveni svečanošću liturgijskog zajedništva, svedočili su da Crkva nije građevina — već živo Telo Hristovo, čije srce kuca u svakoj seoskoj crkvi, u svakoj molitvi, u svakoj duši koja se Bogu klanja u duhu i istini.

U Beloj Vodi te nedelje čulo se nešto više od pojanja i zvona — čulo se da je vera živa, da prebiva u nama i da nas vodi kroz vekove. Hram Svete Trojice je, i posle devet decenija, i dalje svetlosni putokaz vernima, mesto gde se u tišini oltara čuje odjek večnosti.