EVO ZAŠTO ĐAVO NAJVIŠE NAPADA U VREME BOŽIĆNOG POSTA: Sveti Jefrem Arizonski otkriva kako se odupreti demonskim silama
Veliki pravoslavni duhovnik 20. veka objašnjava zašto se napetosti pojačavaju upravo onda kada čovek želi da se smiri.
Krstovi su svečano uzdignuti na četiri kupole budućeg sabornog hrama, obasjavajući grad i njegovu okolinu blagodatnim zracima Hristove ljubavi.
Pod svetlim nebom Kruševca, u blagoslovenoj tišini poprazništva Preobraženja Gospodnjeg, danas je obavljen čin osvećenja koji će zauvek ostati upisan u srcima vernog naroda Eparhije kruševačke. Mitropolit kruševački David, uz sasluženje brojnih sveštenika, jeromonaha i đakona, obavio je svečani čin osvećenja krstova za Hram Svetih Arhangela, koji se uzdiže na vidikovcu Bagdala. Ovi krstovi, simboli Hristove krsto-vaskrsne ljubavi, sada krune četiri male kupole hrama, obasjavajući Kruševac i njegovu okolinu blagodatnim zracima.
U atmosferi ispunjenoj tihom radošću i molitvom, ovaj svešteni čin okupio je verni narod, ugledne građane, predstavnike gradskih vlasti na čelu sa gradonačelnikom Ivanom Manojlovićem, kao i velikog priložnika krstova, čija su srca kucala u duhu zajedništva i vere. Mitropolit David je, sa blagoslovom i ljubavlju, uzdigao krstove, posvetivši ih da ujedine Nebo i Zemlju u ovom svetom prostoru, gde će krstovi biti ne samo ukras, već i trajni znak nade i vere.
Hram Svetih Arhangela, čija gradnja ima duboke korene, ponikla iz želje da se na Bagdali podigne svetinja, nosi u sebi sećanje na mnoge postradale na potezu Slobodište – Garski potok – Bagdala tokom Drugog svetskog rata. Prva konkretna inicijativa za gradnju hrama javila se na prelazu osamdesetih u devedesete godine, kao plod duhovnih vizija staraca sa Hilandara – proigumana Nikanora, igumana Pajsija, kao i otaca Mitrafona i Kirila.
Veliki krst, koji sada krasi centralnu kupolu hrama, osveštan je i postavljen 18. marta 2024. godine, dok je današnji čin osvećenja krstova za četiri manje kupole dodatni blagoslov za ovu svetinju. Pred budućim hramom prostire se prelepi Park minijatura „Srbija“, otvoren 2019. godine na Vidovdan. Park, u obliku teritorije Srbije, sa svojih pet „reka“ i deset „gradova“, predstavlja istinsku riznicu duhovnog i kulturnog nasleđa naše zemlje, sa minijaturama manastira kao što su Žiča, Mileševa, Ravanica, Studenica, Gračanica, Lazarica, Krušedol, Pećka patrijaršija, Hram Svetog Save, Visoki Dečani i Pavlovac.
Današnji događaj, prožet dubokim duhovnim značenjem, predstavlja korak bliže ka završetku hrama, ali i simboličan čin koji nas podseća na večnu istinu – Hristo, svojim krstom i vaskrsenjem, osvetljava put svima nama, uvek i zauvek. Krstovi na Bagdali sada stoje kao svetionici vere, pozivajući sve ljude dobre volje da se uzdignu u molitvi i ljubavi, prigrlivši svetlost Hristovu.



Na Nedelju svih svetih, u hramu Rođenja Hristovog služena je sveta liturgija, a zatim osveštani i temelji budućeg parohijskog doma – duhovnog centra koji će postati oslonac vernicima ovog kraja i mesto hrišćanskog sabranja.
Na Tominsku nedelju, pod svodovima crkve Svete Trojice, služena je liturgija kojom je krunisan skoro jedan vek postojanja duhovnog stožera naroda kruševačkog kraja — uz prisustvo mitropolita, sveštenstva i blagočestivog naroda.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Na predprazništvo Preobraženja, vernici su se okupili u Sabornom hramu Svetog Georgija, gde je vladika kruševački David služio svečanu liturgiju pored ove relikvije iz Rusije.
Svečanom akademijom u Domu kulture, uz besede mitropolita Atanasija i umetnički program, u Prijepolju je obeleženo 850 godina od rođenja prvog srpskog arhiepiskopa.
U prvu nedelju Božićnog posta, Hram Svetog Save bio je ispunjen vernicima koji su se kroz liturgiju i besedu poglavara Srpske pravoslavne crkve podsetili na najveću hrišćansku vrlinu.
Verni narod i sveštenstvo započinju novo poglavlje duhovnog života u bratunačkom kraju.
U oproštajnom obraćanju, episkop švajcarski deli lične trenutke poslednjih dana svoje majke, zahvalnost za molitve i poruku o duhovnoj svetlosti koja prati odlazak iz ovog života u večnost.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Otac Andrej smatra da uzrok nije samo fizičke prirode, već da se dešava susret čoveka sa nečim mnogo dubljim.
Zašto je Božićni post mnogo više od uzdržanja od hrane, kako nas uči sporosti, milosrđu i tihom iščekivanju, i zbog čega Badnji dan predstavlja vrhunac puta ka Rođenju Gospoda Isusa Hrista.
Liturgija se služi da bi se vernici pričestili, tačnije, da bi se s Bogom sjedinili, istakao je otac Goran.