DA LI JE GREH NOSITI IKONICU U NOVČANIKU: Sveštenik Viktor upozorava, stav Crkve o ovoj čestoj navici veoma je jasan
Mnogi uz novac i kartice čuvaju lik Hrista, Bogorodice ili svetitelja, ne znajući da takav odnos prema svetinji može biti pogrešan.
U srcu Kosova i Metohije, na svetom tlu Prizrena, festival Medimus 31. avgusta i 1. septembra deveti put donosi bogatstvo evropskog i srpskog muzičkog nasleđa, okupljajući izvođače i posetioce u duhovnoj harmoniji srednjovekovnih tonova.
U atrijumu drevne Crkve Svetog Spasa, koja već vekovima prkosi vremenu i istoriji, 31. avgusta i 1. septembra ponovo će se osetiti duh srednjovekovnog Prizrena kroz zvuke koji će ispuniti noćnu tišinu. Medimus, Međunarodni festival srednjovekovne muzike, po deveti put će okupiti ljubitelje umetnosti i muzike, donoseći blagoslov i snagu srpskom narodu u ovim teškim trenucima na Kosovu i Metohiji.
Ovaj festival, koji nosi duh Dragana Prizrenca, jednog od najznačajnijih srpskih srednjovekovnih muzičara, prava je riznica melodija koje su se nekada davno širile carskim Prizrenom, čuvajući od zaborava srpsku kulturnu baštinu. U subotu 31. avgusta, atrijum Crkve Svetog Spasa biće mesto gde će ansambli Medimus i Ruben Rosa oživeti prošlost kroz harmonije koje povezuju vekove. Veče će biti obasjano zvezdama i svećama, dok će muzika prenositi duh molitve i nade.
U nedelju, 1. septembra, festival će nastaviti svoje putovanje kroz vreme sa ansamblima Musica Profana i Camerata Mvsica Antiqva, koji će doneti svoj doprinos očuvanju i predstavljanju neprolaznih vrednosti evropskog i srpskog srednjovekovnog muzičkog nasleđa. Ovaj festival nije samo umetnički događaj – on je duhovna sveća koja svetli u noći, pružajući utehu i snagu onima koji čuvaju veru i kulturu u ovoj svetoj zemlji.
Festival Medimus nije samo proslava muzike, već i dokaz da umetnost, kultura i vera mogu premostiti sve prepreke. On predstavlja simbol postojanosti i neuništivosti srpskog identiteta u Prizrenu, pokazujući svetu da se ovde, na ovom svetom tlu, neguje duhovnost koja prelazi granice prostora i vremena.
Pored bogatog muzičkog programa, Medimus ima i važnu misiju – promociju univerzalnih vrednosti koje kroz umetnost ujedinjuju ljude različitih kultura. Prizren, grad carstva i vere, kroz ovaj festival postaje mesto susreta civilizacija, gde se kroz muziku i umetnost iznova potvrđuje zajedništvo i ljubav.
Kroz devet godina postojanja, Medimus je postao simbol kulturnog i duhovnog otpora, noseći srpski brend Prizrena širom sveta. Njegov značaj prepoznat je i u školskim udžbenicima, gde je uvršten kao primer festivala koji prevazilazi regionalne okvire, osvajajući srca ljubitelja muzike iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Mađarske, Nemačke, Švajcarske, Grčke, Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država, Argentine, Litvanije i Brazila.
Dok se pripremamo za ovaj događaj, neka zvuci srednjovekovne muzike u Potkaljaji budu podsećanje na vekovnu mudrost i snagu koja u teškim vremenima daje utehu, čuvajući nas u veri i ljubavi.



U selu Ljubižda, nakon gotovo tri decenije tišine, raseljeni meštani su se ponovo sabrali oko svog hrama, pretvarajući bogosluženje u snažnu poruku opstanka Srba na Kosovu i Metohiji.
Na slavi u manastiru Svete Nedelje, mitropolit raško-prizrenski poslao snažnu poruku o veri koja isceljuje, svetinji koja ne sme biti zaboravljena i ljubavi Hristovoj koja okuplja Srbe vekovima.
Uz miris tamjana, liturgijsko pojanje bogoslova i svečanu litiju, proslavljena je slava jedne od najsvetijih svetinja Prizrena, podsetivši vernike na snagu zaveta koji spaja prošlost, sadašnjost i budućnost srpskog naroda na Kosmetu.
U zaštićenoj zoni nadomak Prizrena izvedeni su nelegalni građevinski radovi koji prete opstanku isposnice. Stručnjaci su na terenu procenili razmere štete, dok monasi Visokih Dečana s tugom posmatraju kako vekovno duhovno utočište trpi posledice nesavesnih zahvata.
Mnogi uz novac i kartice čuvaju lik Hrista, Bogorodice ili svetitelja, ne znajući da takav odnos prema svetinji može biti pogrešan.
Pouka ruskog svetitelja podseća na nekoliko važnih koraka u duhovnom životu, od iskrenog pokajanja do molitve.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Kroz svetu tajnu ispovesti, razgovore, savete o molitvi i postu, duhovnik bi trebalo da pomogne čoveku da prepozna sopstvene slabosti, pobedi greh i napreduje u hrišćanskom životu.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
U besedi za nedelju 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta apostol Filip nije mogao da vidi i zašto telesne oči nisu dovoljne da čovek prepozna Božije prisustvo.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Kodrata po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog Jeroteja Atinskog. Katolička crkva slave Svetog Franju Asiškog, Jevreji obeležavaju Simhat Toru, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Jedna od pouka svetogorskog starca otkriva zašto i mali prinos pred Bogom ima posebnu vrednost kada se uz sveću setimo onih koji prolaze kroz patnju, nevolju i teške životne trenutke.