PONIŽAVAN I ZLOSTAVLJAN DO SMRTI! Sutra proslavljamo Svetog Emilijana Ispovednika!
Sve nevolje prihvatao je Hrista radi, ne odričući se vere koju je ispovedao.
U srcu Kosova i Metohije, na svetom tlu Prizrena, festival Medimus 31. avgusta i 1. septembra deveti put donosi bogatstvo evropskog i srpskog muzičkog nasleđa, okupljajući izvođače i posetioce u duhovnoj harmoniji srednjovekovnih tonova.
U atrijumu drevne Crkve Svetog Spasa, koja već vekovima prkosi vremenu i istoriji, 31. avgusta i 1. septembra ponovo će se osetiti duh srednjovekovnog Prizrena kroz zvuke koji će ispuniti noćnu tišinu. Medimus, Međunarodni festival srednjovekovne muzike, po deveti put će okupiti ljubitelje umetnosti i muzike, donoseći blagoslov i snagu srpskom narodu u ovim teškim trenucima na Kosovu i Metohiji.
Ovaj festival, koji nosi duh Dragana Prizrenca, jednog od najznačajnijih srpskih srednjovekovnih muzičara, prava je riznica melodija koje su se nekada davno širile carskim Prizrenom, čuvajući od zaborava srpsku kulturnu baštinu. U subotu 31. avgusta, atrijum Crkve Svetog Spasa biće mesto gde će ansambli Medimus i Ruben Rosa oživeti prošlost kroz harmonije koje povezuju vekove. Veče će biti obasjano zvezdama i svećama, dok će muzika prenositi duh molitve i nade.
U nedelju, 1. septembra, festival će nastaviti svoje putovanje kroz vreme sa ansamblima Musica Profana i Camerata Mvsica Antiqva, koji će doneti svoj doprinos očuvanju i predstavljanju neprolaznih vrednosti evropskog i srpskog srednjovekovnog muzičkog nasleđa. Ovaj festival nije samo umetnički događaj – on je duhovna sveća koja svetli u noći, pružajući utehu i snagu onima koji čuvaju veru i kulturu u ovoj svetoj zemlji.
Festival Medimus nije samo proslava muzike, već i dokaz da umetnost, kultura i vera mogu premostiti sve prepreke. On predstavlja simbol postojanosti i neuništivosti srpskog identiteta u Prizrenu, pokazujući svetu da se ovde, na ovom svetom tlu, neguje duhovnost koja prelazi granice prostora i vremena.
Pored bogatog muzičkog programa, Medimus ima i važnu misiju – promociju univerzalnih vrednosti koje kroz umetnost ujedinjuju ljude različitih kultura. Prizren, grad carstva i vere, kroz ovaj festival postaje mesto susreta civilizacija, gde se kroz muziku i umetnost iznova potvrđuje zajedništvo i ljubav.
Kroz devet godina postojanja, Medimus je postao simbol kulturnog i duhovnog otpora, noseći srpski brend Prizrena širom sveta. Njegov značaj prepoznat je i u školskim udžbenicima, gde je uvršten kao primer festivala koji prevazilazi regionalne okvire, osvajajući srca ljubitelja muzike iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Mađarske, Nemačke, Švajcarske, Grčke, Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država, Argentine, Litvanije i Brazila.
Dok se pripremamo za ovaj događaj, neka zvuci srednjovekovne muzike u Potkaljaji budu podsećanje na vekovnu mudrost i snagu koja u teškim vremenima daje utehu, čuvajući nas u veri i ljubavi.



U selu Ljubižda, nakon gotovo tri decenije tišine, raseljeni meštani su se ponovo sabrali oko svog hrama, pretvarajući bogosluženje u snažnu poruku opstanka Srba na Kosovu i Metohiji.
Dok se srpski narod na Kosmetu suočava s pritiscima i neizvesnošću, arhimandrit Mihailo šalje snažnu poruku mira i opreza i ističe da će slava biti obeležena molitvom i sabornim duhom, daleko od sukoba i podela.
Na slavi u manastiru Svete Nedelje, mitropolit raško-prizrenski poslao snažnu poruku o veri koja isceljuje, svetinji koja ne sme biti zaboravljena i ljubavi Hristovoj koja okuplja Srbe vekovima.
U drevnom hramu Bogorodice Ljeviške, uz molitve, suze i pesmu, obeležen je završetak školovanja desete generacije obnovljene prizrenske Bogoslovije — simbola postojanosti, vere i nade u srcu Metohije.
Tokom praznične Liturgije u hramu Svetog pravednog Josifa u Hjustonu primili su Svetu tajnu krštenja i miropomazanja, a njihov dolazak u Pravoslavnu crkvu bio je deo samog bogosluženja.
Vreme je dar koji čovek dobija od Boga, a način na koji ga koristi govori mnogo o njegovom životu.
Susret jereja Leonida Bratkova sa sedamdesetogodišnjom Anom otvorio je pitanje da li je krštenje samo utočište pred smrću ili poziv na promenu i oproštaj.
Nije najveća nesreća umoriti se od života, već jednoga dana shvatiti da smo bili toliko zauzeti živeći, da život nismo ni primetili, upozorava iguman.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Tumačeći proročanske reči Isaije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o prolaznosti telesnog izgleda, ali još više upozorava na ono što se događa sa dušom kada je čovek zapostavi zarad raskoši, gordosti i telesnih uživanja.
Probajte tikvice punjene pirinčem po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte molitvu Presvetoj Bogorodici za četvrtak i duhovno se nadahnite poukom Svetog Jovana Šangajskog.
Veliki srpski svetitelj objašnjava da reč koju hrišćani svakodnevno izgovaraju krije odgovor koji nije samo pitanje znanja, već i način života.