U srcu Kosova i Metohije, na svetom tlu Prizrena, festival Medimus 31. avgusta i 1. septembra deveti put donosi bogatstvo evropskog i srpskog muzičkog nasleđa, okupljajući izvođače i posetioce u duhovnoj harmoniji srednjovekovnih tonova.
U atrijumu drevne Crkve Svetog Spasa, koja već vekovima prkosi vremenu i istoriji, 31. avgusta i 1. septembra ponovo će se osetiti duh srednjovekovnog Prizrena kroz zvuke koji će ispuniti noćnu tišinu. Medimus, Međunarodni festival srednjovekovne muzike, po deveti put će okupiti ljubitelje umetnosti i muzike, donoseći blagoslov i snagu srpskom narodu u ovim teškim trenucima na Kosovu i Metohiji.
Printscreen/Youtube/ KTV Televizija - Zvanični kanal
Crkva Svetog Spasa u Prizrenu
Ovaj festival, koji nosi duh Dragana Prizrenca, jednog od najznačajnijih srpskih srednjovekovnih muzičara, prava je riznica melodija koje su se nekada davno širile carskim Prizrenom, čuvajući od zaborava srpsku kulturnu baštinu. U subotu 31. avgusta, atrijum Crkve Svetog Spasa biće mesto gde će ansambli Medimus i Ruben Rosa oživeti prošlost kroz harmonije koje povezuju vekove. Veče će biti obasjano zvezdama i svećama, dok će muzika prenositi duh molitve i nade.
U nedelju, 1. septembra, festival će nastaviti svoje putovanje kroz vreme sa ansamblima Musica Profana i Camerata Mvsica Antiqva, koji će doneti svoj doprinos očuvanju i predstavljanju neprolaznih vrednosti evropskog i srpskog srednjovekovnog muzičkog nasleđa. Ovaj festival nije samo umetnički događaj – on je duhovna sveća koja svetli u noći, pružajući utehu i snagu onima koji čuvaju veru i kulturu u ovoj svetoj zemlji.
Printscreen/Youtube/TATIN SVET
Festival se tradicionalno održava u atrijumu Crkve Svetog Spasa u Prizrenu
Festival Medimus nije samo proslava muzike, već i dokaz da umetnost, kultura i vera mogu premostiti sve prepreke. On predstavlja simbol postojanosti i neuništivosti srpskog identiteta u Prizrenu, pokazujući svetu da se ovde, na ovom svetom tlu, neguje duhovnost koja prelazi granice prostora i vremena.
Pored bogatog muzičkog programa, Medimus ima i važnu misiju – promociju univerzalnih vrednosti koje kroz umetnost ujedinjuju ljude različitih kultura. Prizren, grad carstva i vere, kroz ovaj festival postaje mesto susreta civilizacija, gde se kroz muziku i umetnost iznova potvrđuje zajedništvo i ljubav.
Printscreen/Youtube/ KTV Televizija - Zvanični kanal
Crkva Svetog Spasa u Prizrenu
Kroz devet godina postojanja, Medimus je postao simbol kulturnog i duhovnog otpora, noseći srpski brend Prizrena širom sveta. Njegov značaj prepoznat je i u školskim udžbenicima, gde je uvršten kao primer festivala koji prevazilazi regionalne okvire, osvajajući srca ljubitelja muzike iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Mađarske, Nemačke, Švajcarske, Grčke, Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država, Argentine, Litvanije i Brazila.
Dok se pripremamo za ovaj događaj, neka zvuci srednjovekovne muzike u Potkaljaji budu podsećanje na vekovnu mudrost i snagu koja u teškim vremenima daje utehu, čuvajući nas u veri i ljubavi.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U selu Ljubižda, nakon gotovo tri decenije tišine, raseljeni meštani su se ponovo sabrali oko svog hrama, pretvarajući bogosluženje u snažnu poruku opstanka Srba na Kosovu i Metohiji.
Na slavi u manastiru Svete Nedelje, mitropolit raško-prizrenski poslao snažnu poruku o veri koja isceljuje, svetinji koja ne sme biti zaboravljena i ljubavi Hristovoj koja okuplja Srbe vekovima.
Uz miris tamjana, liturgijsko pojanje bogoslova i svečanu litiju, proslavljena je slava jedne od najsvetijih svetinja Prizrena, podsetivši vernike na snagu zaveta koji spaja prošlost, sadašnjost i budućnost srpskog naroda na Kosmetu.
U zaštićenoj zoni nadomak Prizrena izvedeni su nelegalni građevinski radovi koji prete opstanku isposnice. Stručnjaci su na terenu procenili razmere štete, dok monasi Visokih Dečana s tugom posmatraju kako vekovno duhovno utočište trpi posledice nesavesnih zahvata.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.