ZA SVE KOJI TRAŽE SREĆU – „HIMNA LJUBAVI“ JAČA JE OD SVIH MOLITVI: Ove reči apostola Pavla donose emotivno blagostanje
Jedan od najlepših tekstova Novog zaveta podseća da bez ljubavi nema istinske vere ni života.
U srcu Kosova i Metohije, na svetom tlu Prizrena, festival Medimus 31. avgusta i 1. septembra deveti put donosi bogatstvo evropskog i srpskog muzičkog nasleđa, okupljajući izvođače i posetioce u duhovnoj harmoniji srednjovekovnih tonova.
U atrijumu drevne Crkve Svetog Spasa, koja već vekovima prkosi vremenu i istoriji, 31. avgusta i 1. septembra ponovo će se osetiti duh srednjovekovnog Prizrena kroz zvuke koji će ispuniti noćnu tišinu. Medimus, Međunarodni festival srednjovekovne muzike, po deveti put će okupiti ljubitelje umetnosti i muzike, donoseći blagoslov i snagu srpskom narodu u ovim teškim trenucima na Kosovu i Metohiji.
Ovaj festival, koji nosi duh Dragana Prizrenca, jednog od najznačajnijih srpskih srednjovekovnih muzičara, prava je riznica melodija koje su se nekada davno širile carskim Prizrenom, čuvajući od zaborava srpsku kulturnu baštinu. U subotu 31. avgusta, atrijum Crkve Svetog Spasa biće mesto gde će ansambli Medimus i Ruben Rosa oživeti prošlost kroz harmonije koje povezuju vekove. Veče će biti obasjano zvezdama i svećama, dok će muzika prenositi duh molitve i nade.
U nedelju, 1. septembra, festival će nastaviti svoje putovanje kroz vreme sa ansamblima Musica Profana i Camerata Mvsica Antiqva, koji će doneti svoj doprinos očuvanju i predstavljanju neprolaznih vrednosti evropskog i srpskog srednjovekovnog muzičkog nasleđa. Ovaj festival nije samo umetnički događaj – on je duhovna sveća koja svetli u noći, pružajući utehu i snagu onima koji čuvaju veru i kulturu u ovoj svetoj zemlji.
Festival Medimus nije samo proslava muzike, već i dokaz da umetnost, kultura i vera mogu premostiti sve prepreke. On predstavlja simbol postojanosti i neuništivosti srpskog identiteta u Prizrenu, pokazujući svetu da se ovde, na ovom svetom tlu, neguje duhovnost koja prelazi granice prostora i vremena.
Pored bogatog muzičkog programa, Medimus ima i važnu misiju – promociju univerzalnih vrednosti koje kroz umetnost ujedinjuju ljude različitih kultura. Prizren, grad carstva i vere, kroz ovaj festival postaje mesto susreta civilizacija, gde se kroz muziku i umetnost iznova potvrđuje zajedništvo i ljubav.
Kroz devet godina postojanja, Medimus je postao simbol kulturnog i duhovnog otpora, noseći srpski brend Prizrena širom sveta. Njegov značaj prepoznat je i u školskim udžbenicima, gde je uvršten kao primer festivala koji prevazilazi regionalne okvire, osvajajući srca ljubitelja muzike iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Mađarske, Nemačke, Švajcarske, Grčke, Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država, Argentine, Litvanije i Brazila.
Dok se pripremamo za ovaj događaj, neka zvuci srednjovekovne muzike u Potkaljaji budu podsećanje na vekovnu mudrost i snagu koja u teškim vremenima daje utehu, čuvajući nas u veri i ljubavi.
U drevnom hramu Bogorodice Ljeviške, uz molitve, suze i pesmu, obeležen je završetak školovanja desete generacije obnovljene prizrenske Bogoslovije — simbola postojanosti, vere i nade u srcu Metohije.
Uz miris tamjana, liturgijsko pojanje bogoslova i svečanu litiju, proslavljena je slava jedne od najsvetijih svetinja Prizrena, podsetivši vernike na snagu zaveta koji spaja prošlost, sadašnjost i budućnost srpskog naroda na Kosmetu.
U zaštićenoj zoni nadomak Prizrena izvedeni su nelegalni građevinski radovi koji prete opstanku isposnice. Stručnjaci su na terenu procenili razmere štete, dok monasi Visokih Dečana s tugom posmatraju kako vekovno duhovno utočište trpi posledice nesavesnih zahvata.
U sabornom hramu Svetog Đorđa u Prizrenu vernici su svedočili neobičnom čudu - suze su počele teku iz očiju Isusa na ikoni, podsećajući nas na neprestanu Božiju prisutnost i ljubav prema narodu na Kosovu i Metohiji.
Jedan od najlepših tekstova Novog zaveta podseća da bez ljubavi nema istinske vere ni života.
Jelena Georgijevna, izdanak velikih dinastija, ostavila je plemićke titule i raskošne palate da bi pronašla unutrašnji mir, pokorivši se Božjoj volji kroz nevolje, porodične tragedije i neugaslu duhovnu žeđ u dalekoj zemlji.
U Ukrajini od 2018. godine postoji i delimično priznata Pravoslavna crkva Ukrajine, čiju autokefalnost priznaju Vaseljenska patrijaršija Carigrada, Aleksandrijska patrijaršija, Kiparska crkva i Grčka crkva.
Pravoslavna duhovnost uči da je govor dar koji mora služiti dobru - da izgrađuje, poučava, teši i moli.
U Ukrajini od 2018. godine postoji i delimično priznata Pravoslavna crkva Ukrajine, čiju autokefalnost priznaju Vaseljenska patrijaršija Carigrada, Aleksandrijska patrijaršija, Kiparska crkva i Grčka crkva.
Jedni od onih koji su svoje čudo pronašli u porti manastira, dok su molili svece - da umole Boga da im podari porod, su Slobodan i Jelena Gemaljević - supružnici iz Kragujevca.
Metropola nudi bezbroj mogućnosti, pa tako i onih koje nas mame da skrenemo sa puta spasenja i predamo se raznim porocima.
Posebno zanimljiv detalj je papir sa dvojezičnom Gospodnjom molitvom, a evo kako molitva "Oče naš" izgleda na nemačkom jeziku.
Osim fizičke štetnosti, pušenje se u duhovnom smislu posmatra kao strast, odnosno zavisnost koja zarobljava čoveka i udaljava ga od unutrašnje slobode, duhovne trezvenosti, a samim tim i od Boga.
Metropola nudi bezbroj mogućnosti, pa tako i onih koje nas mame da skrenemo sa puta spasenja i predamo se raznim porocima.
Na praznik srpskog jedinstva, episkop osječkopoljski i baranjski poručio da lažne vrednosti kao otrov razaraju narod, udaljavajući ga od Hrista i večnog smisla života.