Kako se zapravo razboljevamo? Da li nas lomi spoljašnji svet – ili ono što nosimo u sebi? Vladeta Jerotić, ugledni lekar, psihijatar i teolog, na to pitanje daje odgovor koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Nismo li ipak glavni krivci mi sami?
Savremena medicina potvrđuje ono što su znali i drevni mudraci, a to je da tuga, briga i greh razboljevaju čoveka. Još pre četiri milenijuma, u staroj Kini, jedan anonimni lekar zapisuje te iste reči, a Hipokrat ih potvrđuje vekovima kasnije. Danas, tu istinu istražuje i moderna nauka kroz psiho-neuro-endokrino-imunologiju, koja povezuje duh, mozak, hormone i imuni sistem.
Jerotić podseća da greh, bolest i smrt nisu neprijatelji koje je neko drugi stvorio – to su senke koje nosimo u sebi. A izlečenje, čak i onda kada medicina digne ruke, dolazi iznutra, iz pokajanja, promene uma i otvaranja duhovnom životu.
U svojoj knjizi "Medicina, ljubav i čudo", američki onkolog Berni Zigel opisuje slučajeve potpunog izlečenja od raka sa metastazama – isključivo duhovnim preobražajem. Istinska promena svesti, srca i duha otvara vrata čudu.
Jerotić ne odbacuje medicinu. Naprotiv. Ali jasno upozorava: bez duhovnog izlečenja, ni najbolja medicina ne može biti potpuna. Čovek nije samo telo – on je celovito biće, duhovno, duševno i telesno. A duhovna snaga često deluje nesvesno, tiho, ali silno.
I konačno, Jerotić postavlja pitanje koje odzvanja u svakome od nas, da li negujemo religioznog čoveka u sebi ili ga gušimo svakodnevnim brigama i strahovima? Jer, čak i kada ne znamo da smo bolesni u nama se već može događati isceljenje, ako smo mu dozvolili da se desi.