Manastir u Brankovini je bogata riznica relikvija, ali i mesto gde su sahranjeni srpski velikani, među kojima je i Desanka Maksimović. U to mesto je došla kao beba, a želja joj je bila da je tu i sahrane.
Centar Beograda krasi spomenik posvećen voljenoj pesnikinji Desanki Maksimović, dok se svega sat i po vožnje dalje, u Brankovini i nedaleko od njenog rodnog grada, nalazi hram Svetog Arhangela - u čijoj porti počiva književnica.
Crkva je podignuta na mestu gde je prethodno stajala drvena svetinja, koju su Turci porušili i spalili. Građena je u baroknom stilu, karakterističnom za crkvene građevine koje su u to vreme bile uobičajene u Vojvodini. Zidana je od kamena, malterisana i prekrivena belim krečom. Na zapadnoj strani uzdiže se visoki zvonik.
Danas, zahvaljujući očuvanim bogoslužbenim knjigama, umetničkim predmetima i istorijskim dokumentima, riznica crkve sadrži mnoge vredne artefakte. Među njima se ističu krst-relikvijar iz 10. veka, Hadži Ruvimov duborezni krst, Veliko jevanđelje koje je Prota doneo kao poklon ruskog cara, ručni krst Protin, ikone Svetog Arhanđela Mihaila, Svetog Jovana i Svetog Nikole, stare knjige Antologion, Psaltir, Trebnik, Minej...
youtube/printscreen/AgroTV Srbija
Relikvije u hramu Svetog Arhangela
Kraj crkve, sa severne strane je spomenik ratnicima ratova od 1912. do 1918. i grupa nadgrobnih spomenika familije Nenadović: Alekse, Jakova, Sime, Prote Mateje, Jevrema i Čika Ljube.
Ko su bili Nenadovići?
Aleksa Nenadović bio je knez tamnavsko-posavske knežine, posečen u Seči knezova početkom februara 1804. u Valjevu. Poput mnogih porodica Srbije 19. veka i Nenadovići potiču od doseljenika sa raznih strana gde su živeli Srbi.
Ono što se sa velikom verovatnoćom može reći, je da su došli negde u 17. veku u Brankovinu, a odakle - tu su sada dileme, zato što su različiti izvori navedeni, u nekim spisima iz tog doba, a i prota Matija je uneo malu zabunu u svojim memoarima kada je napisao da su oni iz Birča došli. Taj toponim neki vezuju za granicu sa Bosnom, neki sa Crnom Gorom.
Wikipedia
Kočina Krajina, mapa iz 1788 godine
Za vreme Kočine krajine Aleksa Nenadović oslobodio je valjevski kraj i područje sve do Čačka.
Brat Alekse Nenadovića je Jakov, a njegovi sinovi su prota Matija i Sima Nenadović.
Đorđe Nenadović, potomak Alekse Nenadovića, ispričao je deo svoje porodične istorije.
- I on se rodio u etabliranoj familiji u tom vremenu, koja je već bila značajna. Njegov deda, brat njegovog oca, bio je Tamnavski knez. To nisu vlastelinska zvanja, knezovi su u to doba bili izabrani od naroda, Turci su vladali Srbijom, oni su ih postavljali, da upravljaju određenim teritorijama i da kontrolišu narod. Nema to tu težinu što bi se moglo pomisliti da je neko plemstvo u pitanju - rekao je Đorđe.
Aleksa Nenadović ubijen je u Seči knezova. Odsekli su mu glavu i Memed-aga Fočić ju je stavio, sa ostalim glavama, na svoj čardak. Valjevski Turci koji su imali dobre odnose sa knezovima izmolili su za njegovo telo i predali su ga rodbini, koja ga je sahranila, bez glave, pored crkve.
Živan Jerotić iz sela Blizonje je ukrao njegovu glavu i vratio je rodbini, pa su ga nakon tri dana od sahrane otkopali i sahranili i glavu sa telom.
Mesto počinka Desanke Maksimović
U porti crkve je sahranjena Desanka Maksimović (1898—1993), srpska pesnikinja, profesorka književnosti i akademik Srpske akademije nauka i umetnosti.
youtube/printscreen/AgroTV Srbija
Grob Desanke Maksimović
Desanka Maksimović je rođena u Rabrovici-Divci kod Valjeva i bila je najstarija od dece, majke Draginje i oca Mihaila. Poznato je da je Desankin otac bio sin Dimitrija i majke Nerandže Maksimović, majke koja je bila potomak poznatog kneza Jovana Simića- Bobovca, deda poznati sveštenik.
Desanka Maksimović je u Brankovinu došla kao beba i upravo tu je provela svoje detinjstvo, završila osnovnu školu i napisala prve stihove. Ovaj kraj je za nju bio bezbrižna oaza, a Brankovina je postala večna i nepresušna inspiracija. Mesto odrastanja zauzimalo je posebno mesto u njenim pesmama, uvek se u njima obraćajući Brankovini s puno pažnje, ljubavi i požrtvovanosti, gotovo kao da je tretirala kao živog čoveka.
Pesnikinja je među nama - talenat je blagoslov od Boga
youtube/printscreen/Ušće Media
Statua Desanke Maksimović, delo Svetlane Karović-Deranić
Kako za portal religija.rs kaže Svetlana Karović-Deranić, poznata vajarka, Grad Beograd je otvorio konkurs 2001/2 godine, a njen rad je izabran među 50 prijavljenih. Sagovornica priznaje da se na konkurs prijavila nakon insistiranja njenog supruga, slikara.
- Moja inspiracija je bila da Desanku Maksimović prepoznaju bez ikakvih atributa - šešira, knjige... Krenula sam od osnovne ideje. A opredelila sam se za sedeću figuru - započinje sagovornica.
Nakon promišljanja, kako da umetničko delo na idealan način poveže sa ambijentom umetnica se susrela i sa pitanjem životne dobi, u kojoj želi da predstavi književnicu. Ovom priliko sagovornica je otkrila i odgovor na pitanje, koje su postavili mnogi - a to je zašto književnica blago skreće glavu?
- Izabrala sam određenu starosnu dob, koja je za mene bila bitna. Desanka Maksimović je predstavljena u godinama kada žena ima najbolji odnos fizičke i intelektualne snage, kada ima smirenje i prepoznatljivost ostvarene žene. Sedi tako što joj je glava blago okrenuta u stranu, posmatra okruženje i povezuje ga sa unutrašnjim životom aktivno - ističe vajarka.
YouTube/Zora Kolarski
Svetlana Karović Deranić
Umesto već viđenih rešenja, da delo spusti na klupu, ili kakav drugi predmet, umetnica se odlučila za drugačiji postament.
- Spustila sam je na kocku, koja simbolizuje postament. Ona nije izdignuta na njemu, sedi sa nama i bliska nam je. Bilo mi je bitno odelo, koje će imati. Ona kao da ima prsluk na sebi, što nas na neki način dodatno približava njoj - pojašnjava umetnica iz Pančeva.
Da bi ovekovečili nekoga, a ujedno uhvatili njegovu bit i kroz vreme je nepromenjenu prikazali, priznaje sagovornica, potrebno je lično produhovljenje i vera, koja joj je u ovom umetničkom izazovu bila vodilja.
- Sama ideja za ovo delo je da se prikaže njen intenzivan unutrašnji život i njena posvećenost narodu, znajući da je bila verujuća i njenu vezanost za Brankovinu. Smatrala sam da ona mora biti u ovom formatu i kao jedna od nas. Morate da budete blagosloveni da nešto što je teško opisivo prenesete u stvarnost. Sama duhovnost pesnikinje i prepoznavanje iste je od Boga data - kaže Svetlana Karović-Deranić, sagovornica portala religija.rs.
Desanka je, na kraju, po svojoj želji, poslednje dane života provela upravo u Brankovini, svom voljenom zavičaju.
Tu je i sahranjena, a njen grob se nalazi odmah pored crkve. Pitoma i nestvarno lepa Brankovina bila je dom njene inspiracije, duše, ljubavi i celog života. Danas, Brankovina i njene istorijske znamenitosti predstavljaju skup kulturnih, prosvetnih i memorijalnih spomenika, koji pričaju predivne priče o negovanju tradicije i bogatoj kulturno-istorijskoj prošlosti ovog kraja.
Manastir Pavlovac, koji se nalazi u selu Koraćici kraj Pavlovačkog potoka, po kome je i dobio ime, je sveto mesto u kojem je Arsenije Čarnojević služio jednu od poslednjih liturgija.
Iguman Manastira Svete Trojice u Ozerkovićima ovu ulogu upoređuje sa paljenjem malog plamena u srcu vernika, koji se postepeno razvija kroz molitvu i vodi ka duhovnom napretku.
U vremenima krize i straha reči svetih otaca bude nadu i hrabrost – otkrivamo šta su vekovima unapred govorili o ratu, gladi, obmanama i danima kada će vera biti jedino utočište.
Poglavar Bugarske pravoslavne crkve otkriva zašto ne priznaje raskolničku Pravoslavnu crkvu Ukrajine i zašto veruje da podela unosi duhovnu konfuziju među pravoslavne vernike širom sveta
Kako podvizi kosovskih mučenika i pouke Jevanđelja i danas osvetljavaju put u trenucima iskušenja i pozivaju na nepokolebljivu odanost i unutrašnju snagu.
Dok monasi upozoravaju na sve češće napade na pravoslavce na Bliskom Istoku, patrijarh Jerusalima apeluje da se zaštiti vera i istorijsko prisustvo hrišćana u Svetoj Zemlji.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Patrijaršija s velikom zabrinutošću prati razvoj situacije, budući da su raketni napadi i oružani sukobi zabeleženi u neposrednoj blizini svetih mesta, što mogućnost njihovog uništenja više ne ostavlja u domenu teorije.
Pravoslavna svetinja koja već petnaest vekova čuva mošti Svete Katarine suočava se s ozbiljnom pravnom nepravdom u Egiptu, dok glasovi iz pravoslavnog sveta, UNESCO i Ujedinjenih nacija pozivaju na hitnu međunarodnu zaštitu ovog duhovnog svetionika.
Dok monasi upozoravaju na sve češće napade na pravoslavce na Bliskom Istoku, patrijarh Jerusalima apeluje da se zaštiti vera i istorijsko prisustvo hrišćana u Svetoj Zemlji.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
Od trenutka krštenja pa sve do poslednjeg dana, reči Simvola vere prate čoveka na njegovom duhovnom putu, podsećajući ga na najdublje istine vere i obećanje večnog života u Carstvu nebeskom.
Jednostavna, mirisna poslastica koju je mati Atanasija iz manastira Rukumija godinama čuvala – spoj molitve, vina i meda koji daje posebnu radost postu.