POZNATI PEVAČ SE MOLIO DO POSLEDNJEG TRENUTKA: Odlazio u manastir gde je sahranjen Patrijarh Pavle, vera ga nikada nije napuštala
Marinko je voleo da se moli na grobu patrijarha Pavla, i to mu je donosilo jedan poseban mir
Marinko je voleo da se moli na grobu patrijarha Pavla, i to mu je donosilo jedan poseban mir
Uplašenost jedan od najvećih čovekovih neprijatelja, zato se u Svetom pismu na toliko mesta mogu naći reči "Ne boj se".
Sveti Đorđe je svetac koji je na ikoni predstavljen kako ubija aždaju, odnosno uništava paganstva, a devojka sa krunom je simbol hrišćanstva. Na Đurđevdan se slavi početak proleča, a nekada su se na ovaj praznik okupljali hajduci i išli u borbu s Turcima. Najpoznatija crkva Svetog Đorđa je na Oplencu i ona je spomen-crkva i mauzolej dinastije Karađorđević, koju je kao svoju zadužbinu podigao kralj Petar I Karađorđević.
Sveti Dimitrije je zaštitnik grada Soluna , a vernici veruju da štiti od nesreća i zemljotresa pa ga slave 8. novembra svake godine. U narodu je poznat kao Mitrovdan i veruje se da tog dana treba da se ostane kod kuće.Crkveni spisi navode da se Sveti Dimitrije mnogo puta javljao i spasavao Solun od zemljotresa i nesreća. I danas se veruje da je čudotvorna snaga njegovih moštiju izlečila mnogobrojne bolesnike. Veruje se i da pomaže svakome ko prizove njegovo ime.
Manastir Tumane je utočište za mnoge koji traže isceljenje, porod, mir i blagostanje. Nastao je u 14.veku, a prema narodnom predanju ovaj manastir je zadužbina Miloša Obilića. Ova svetinja je dobila ime po jednom događaju. Naime, prema predanju prilikom odlaska u lov, Miloš Obilić je nehotice ranio isposnika Zosima Sinajita koji je prebivao u obližnjoj pećini. Kada ga je poneo vidaru na lečenje pustinjak mu je samo rekao: Tu mani, odnosno Nema leka - pusti da tu umrem. Obilić je da bi se iskupio manastir nazvao Tumane.
Narodno verovanje pripisuje Svetom Arhangelu Mihailu da često obilazi bolesnike i ako im stane blizu glave ozdraviće. Ukoliko se zaustavi kod nogu, bolesnik će umreti. U mitovima, Arhangel Mihailo se uvek javljao na svim mestima gde se javljala i Bogorodica, tako da je vremenom prihvaćeno da predstavlja nebesku zaštitu i silu na zemlji. Takođe se veruje da Arhangel Mihailo lično luta kroz svet prerušen u prosjaka i grdi nevernike i one koji izbegavaju da pomognu siromašnima.
Svetom Vasiliju, moćnom svecu, vernici se mole za isceljenje i spasenje od bolesti i nedaća, a manastir u Crnoj Gori pohode desetine hiljada ljudi. Dolaze ljudi iz celog sveta, svih veroispovesti da se poklone moštima velikog svetitelja, čije sveto telo u celosti počiva u Ostroškoj isposnici i nije podložno truljenju.
Na dan kada je Hrist vaskrsao, vernici daruju i kucaju ofarbanim jajima , a na trpezi je obavezna pečenica.
Od svih običaja, na Cveti je najbitnije posvetiti se duhovnom razvoju, kroz molitvu, ljubav prema bližnjem, slavu prazniku novog života, Vaskrsu, koji dolazi, sa mirom u srcu. Cveti spada u grupu pokretnih praznika, odnoso praznik kojem se svake godine menja datum. Na ovaj dan treba posaditi cveće ili ga staviti u vodu s kojom se treba umiti da bi bili lepi kao cveće.
Kada su vremena teška, ili s druge strane ljudi dobiju neke velike darove, mnogi vernici se okreću Bogu moleći se za pomoć ili iskazuju zahvalnost.
Izgovaranje reči upućenih Bogu ili određenom svecu ima lekovit učinak na naš ceo organizam
Iz Patre dolazi svedočenje o sedmogodišnjoj devojčici sa agresivnim oblikom leukemije. Veče pred zakazanu hemoterapiju, njena majka se u suzama molila Svetom Paisiju.
Eksplozija se čula u blizini rimokatoličke crkve u glavnom gradu Ugande, javili su lokalni mediji.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.