KAKO DA BUDEMO SIGURNI DA NAS NEKO VOLI, ALI I DA MI NJEGA VOLIMO! Starac Nikon Optinski o ključnom pokazatelju čiste ljubavi!
Bez ljubavi, svaki podvig postaje prazan, a svaka molitva – bez duše.
Bez ljubavi, svaki podvig postaje prazan, a svaka molitva – bez duše.
Crkva podseća vernike da nije svaka bolest posledica konkretnog greha, ali da nijedna nije bez smisla.
Sveti Paisije Atonski govorio je da najveća pobeda nije u spoljašnjim delima, već u zadobijanju smirenja i ljubavi – otkrivamo njegove pouke za svakodnevni život.
Psiholozi ga zovu poremećaj ličnosti, a Sveti Oci – majkom svih strasti – posledice su iste: gubitak ljubavi, praznina i udaljavanje od Boga.
Vernici su se okupili u istorijskom Hramu Svetog Stefana Dečanskog, dok patrijarh Porfirije kroz poruku opraštanja i ljubavi podseća da slediti Hrista znači učiniti Njegovu reč stvarnošću sopstvenog života.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za današnji dan otkriva da gordost i sujeta ne donose slavu, već sramotu, jer se pred večnim Sudom otkriva istina unutrašnjeg života čoveka.
Svetac objašnjava kako nas prazna radoznalost i suvišne informacije neprimetno odvode u gordost, oduzimaju mir srca i zatvaraju put ka spasenju — i kako se od toga možemo zaštititi.
Opštepoznata brojka je samo simbol - prava istina o strastima koje uništavaju čovekovu dušu mnogo je dublja i opasnija nego što mislimo.
Blaženopočivši patrijarh srpski govorio je da sujeta rađa gordost i svađe, ali je ostavio i jednostavan savet koji donosi mir u porodici i društvu.
Ove osobine ne remete samo lični mir, već truju i odnose s drugima, pretvarajući zajedništvo u neprekidno takmičenje ega i ponosa.
Ukoliko čovek sebe vidi kao boljeg od drugih, ako ne priznaje sopstvenu grešnost, on se udaljava od Boga, jer preuzima mesto koje mu ne pripada - mesto sudiје i merila istine.
Svetac iz 7. veka razotkriva duboki smisao duhovnih napada – nisu kazna, već Božanski put ka mudrosti, smirenju i istinskoj svetosti. Otkrijte kako i zašto nas upravo padovi i borbe vode ka večnom dobru.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
U središtu je jerarh koji uzdiže Krst, ali pažnju privlače i dve carske ličnosti i dvojica đakona. Stručni izvori objašnjavaju šta predstavljaju i kako je nastala ova upečatljiva kompozicija.