MUČENIK, ISCELJITELJ I SVETLI PRIMER HRIŠĆANSKOG ŽIVOTA: Danas je Prepodobni Nikita Ispovednik!
Mošti su mu položene pored grobnice njegovog duhovnog oca Nikifora i velikog druga Atanasija.
Mošti su mu položene pored grobnice njegovog duhovnog oca Nikifora i velikog druga Atanasija.
Hilandarski post se smatra najstrožim.
U tišini bola, rađa se snaga.
Dogma o Svetoj Trojici je srž hrišćanske vere.
On je mnoge Jeline svojim učenjem obratio u hrišćanstvo zbog čega se žestoko zamerio tadašnjem knezu Julijanu.
Na praznik Pedesetnice, u prisustvu patrijarha Porfirija i vladike Siluana, sveta relikvija – leva ruka prvog srpskog arhiepiskopa – ispraćena je iz Hrama Svetog Save ka svetinji kraj Prijepolja.
I tu želju roditelja i kumova, da svom detetu i kumčetu na krštenju daju dva imena, treba shvatiti kao pomodarstvo, koje sa pravilima Srpske pravoslavne crkve nema veze, govorio je sveštenik.
Svaka kuća trebalo bi da ima tri ikone - ikonu krsne slave, Bogorodice i Isusa Hrista.
To stanje nije samo slabost, već prostor kroz koji ulazi čitava vojska drugih grehova.
On je istakao da krštenje označava početak njihovog života u crkvi i da se tom činu raduju ne samo ljudi na zemlji već i nebo, i anđeli, i svetitelji Božji, saopštili su iz SPC.
Na Svete Trojice ispunilo se Hristovo obećanje učenicima da će primiti blagodet duha svetog i progovoriti mnogim jezicima koje do tada nisu znali.
Sveti apostol Karp je bio jedan od Sedamdesetorice apostola, dok je Sveti apostol Alfej bio otac dvojice apostola iz Dvanaestorice i to Jakova Alfejeva i Mateja Jevanđelista.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Čovek opterećen sopstvenim padovima i pogrešnim izborima često oseća nemoć da se vrati na pravi put.
Desert iz hercegovačkog kraja nastaje spajanjem voćnog namaza, brašna i vode, zatim se kratko peče i preliva toplim šećernim sirupom, čime dobija prepoznatljivu tamnu aromu.
Iako većina jevrejskih autoriteta smatra da je pirsing ušiju prihvatljiv, pitanje postaje znatno složenije kada su u pitanju drugi delovi tela.