ŠTA SA PŠENICOM POSLE BOŽIĆA: Ona se na ovaj praznik iznosi iz kuće i nikako se ne baca
Pšenica ima jaku simboliku i vezuje se, prema predanju, za roditelja Isusa Hrista, odnosno unosi se u kaću u čast Bogomajci i njenom mužu Josifu.
Pšenica ima jaku simboliku i vezuje se, prema predanju, za roditelja Isusa Hrista, odnosno unosi se u kaću u čast Bogomajci i njenom mužu Josifu.
Monahinje na snimku i pijuču dok se slama, koja je jedan od simbola Hristovog rođenja, rastura po podu.
Da kažem nekoliko reči o onome što sam čuo ovih dana, a odnosi se na našu državu Srbiju, našu maticu. Pored svih zala i stradanja koje smo do sada imali, čujem da se nagoveštava mogućnost daljeg razbijanja i komadanja Srbije, istakao je mitropolit Fotije.
Na platou ispred Hrama Svetog Save, vernici su uživali u tradicionalnom lomljenju česnice od 250 kilograma brašna, a Unija pekara Srbije podelila je 4.000 krstića i više od 3.000 paketića.
Saborno slavlje u hramu Svetog Save okupilo hiljade vernika uz svečane himne i poruku jedinstva. Hor hrama ulepšao prazničnu atmosferu, dok je patrijarhova poslanica istakla značaj ljubavi, bratstva i mira.
Sveti Teofan upozorava da, ako neko dopušta da svetovni duh prodre u njegovu dušu, polako postaje hladan prema Hristu i njegovim zahtevima. Ravnodušnost prema veri može se pretvoriti u mržnju ako se u tom stanju ostane dovoljno dugo, naročito ako se prihvati makar i delimično protivno učenje. Duh sveta, kao i suprotna učenja, nose sa sobom antihristovski duh, koji širi neprijateljstvo prema hrišćanskoj vernosti i poretku života.
Srpska pravoslavna crkva danas proslavlja najradosniji praznik, dan rođenja Isusa Hrista u Vitlajemskoj pećini.
Pričešće je sveti sakrament koji podrazumeva primanje Hristovog tela i krvi kroz hleb i vino, i predstavlja pomirenje sa Bogom.
Isus Hristos je rođen u pećini tačno u ponoć.
Sveštenik Branislav Kedžić objašnjava da je pravo značenje novčića u česnici simbol pomoći.
Hristos je se rodio u štali, na slami i zbog toga se u dom na Badnji veče unosi slama.
Na Badnji dan je propisano da se jede samo jednom dnevno posle Božanske Liturgije
U jubilarnoj godini posvećenoj 850. godišnjici rođenja Svetog Save, patrijarhova božićna poslanica osvetljava put jedinstva, ljubavi i bratoljublja, uz apel za mir na Kosovu i Metohiji i podsećanje na značaj poštovanja mladosti i zajedništva.
Sveti Teofan upućuje na to da i današnji ljudi, poput nevernika svih vrsta, često grade sisteme verovanja zasnovane na izmišljenim teorijama, koje se smatraju nepobitnim. On se posebno osvrće na savremene teorije o postanku sveta, koje su, prema njegovom mišljenju, slične snovima ili izmišljenim pričama. Umesto da se upuštamo u opovrgavanje svake pojedinosti ovih teorija, potrebno je samo reći da su one "san", jer su sve njihove temelje i zaključci zapravo ništavni i nesposobni da izdrže ozbiljan razmatranje.
Kada je izvedena na sud, Sveta Evgenija se pokazala svome ocu kao njegova ćerka. Tada se Filip krstio sa celom porodicom.
Badnji dan je dobio naziv po badnjaku koji se na taj dan seče i pali, a koji simboliše hrast koji su pastiri doneli u vitlejemsku pećinu gde je rođen Isus i koji je Josif, Isusov zemaljski otac, založio da ugreje hladnu pećinu. Varnice koje su poletele u nebo su najavile poseban događaj.
Kada česnica bude pečena, iznosi se na sto gde je već postavljen Božićni ručak.
Za božićnu pečenicu bira se najlepše prase ili jagnje, mada neki pripremaju i ćurku ili kokošku.
Običaji koji se vezuju da današnji dan nalikuju Matericama i Detinjcima, samo što se danas umesto dece i majki, vezaju očevi.
Na početku hrišćanske ere vera se širila kroz propoved, a ljudi su dolazili u crkvu i živeli po hrišćanskim vrednostima. Međutim, Sveti Teofan primećuje da je u njegovom vremenu situacija značajno promenjena. On ističe da je danas, u društvu, hrišćanski duh slabljen uvođenjem nehrišćanskih principa u obrazovni sistem i društvene običaje. Ovi uticaji, kaže Sveti Teofan, ometaju duhovni razvoj mladih i vode ih od vere, što doprinosi smanjenju broja "izabranih" — onih koji zaista žive hrišćanskim životom.
Kada su njihove mošti premeštane, prisutni su videli da su ostale nepromenjene.
Dušicu Petronijević, koja je dala saglasnost da se organi njenog sina doniraju, dugo je mučilo da li ga je na onaj svet ispratila kako treba.
Rođen je kao Nikolaj Dzanakakis u seljačkoj porodici, u selu Sirikari, u zapadnom delu Krita. U trinaestoj godini roditelji su ga poslali u grad Hanja da izuči berberski zanat. Tada su se kod njega pojavili prvi znaci gube.
U profašističkoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH) na delu je bio ustaški genocid nad Srbima, progon i uništavanje svega što pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Dok se pravoslavne zajednice suočavaju s izazovima očuvanja tradicije i duhovnog vođstva, godina koju smo započeli donosi ključne trenutke u odnosima među crkvama i s globalnim pitanjima koja oblikuju njihov uticaj i misiju.
Tokom restauracije, stručnjaci su otkrili lične potpise i istorijske podatke o gradnji crkve, čija je izgradnja započela 1784. godine i završena 1792.
Sav prilog biće usmeren na rad Crkvene kuhinje Verskog dobrotvornog starateljstva, koja svakodnevno priprema dve hiljade obroka za naše najsiromašnije sugrađane.
Medicinska sestra Mara je opisala ono što je do tada bilo nepoznato široj javnosti – kako je patrijarh Pavle proveo svoje poslednje trenutke.
Mitropolit niški Arsenije zamonašio iskušenicu u manastiru Zavedinci starom više od šest vekova, nastavljajući vekovnu tradiciju pravoslavnog podvižništva u ovoj obnovljenoj svetinji.
U danu ispunjenom redovnim obavezama, poglavar Srpske pravoslavne crkve, sastao se sa Nikolom Nedeljkovićem, novim ambasadorom Srbije u bratskoj, pravoslavnoj Grčkoj.
Posle praznične liturgije u Župskom manastiru, episkop budimljansko-nikšićki krstio je Kseniju Ostojić, potom je osveštao slavske darove, a u svojoj nadahnutoj besedi osvrnuo se na aktuelna dešavanja u eparhiji u kojoj služi.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za prvi mesec 2025. godine, sa detaljima o postovima, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Iako su naši praznici često obeleženi spoljnim svečanostima, važno je zapitati se koliko je ta spoljašnja svečanost uistinu ukorenjena u duhovnoj stvarnosti. Mnogi ljudi, kako Sveti Teofan primjećuje, ne razumeju pravu važnost praznika ili im se ta važnost čini zamagljenom. Samo retki, istinski posvećeni, mogu da dožive i osete duboko značenje tih dana. Pitanje koje Teofan postavlja jeste: koliko se od onoga što ulažemo u prazničnu spoljašnjost zapravo daje Gospodu i našim bližnjima? Prečesto sve nestaje u ličnim uživanjima i sujetama, dok je istinska duhovnost zanemarena. Gospod, u svojoj providnosti, vidi sve – On ne može biti prevaren.
Prema svetom Kirilu Aleksandrijskom Danilo i tri otroka doživeli su u Vavilonu duboku starost, ali su "mačem posečeni zbog vere prave".
Na liturgiji u Kneževim Vinogradima u Baranji, episkop episkop osečkopoljski i baranjski je pozvao na očuvanje vrednosti koje čine osnovu srpskog društva, ističući važnost ljubavi i harmonije unutar porodice za zdravu budućnost naše otadžbine.
Mi smo razmna bića, dogovorom sve možete i ljubavlju da rešite, rekao je iguman manastira Nimnik, otac Jelisej.
Naime, iz našeg naroda se polako ovaj pozdrav izobičavao, a Srbi su prihvatili tuđe odnosno prevode tuđih pozdrava, pa smo došli do toga da nam je danas uobičajeno, da kada sretnemo nekoga kažemo "dobro jutro, dobar dan ili dobro veče", a on nam otpozdravi na isti način.
Praznik Materice se slavi u drugu nedelju pre Božića, a prati ga niz lepih običaja.
Sveti Teofan Zatvornik u misli za 27. nedelju po Pedesetnici poziva nas da duboko uronimo u duhovnu pripremu za praznik Božića, koji se slavi kroz rođenje Isusa Hrista. On nas podseća da ovaj praznik nije samo spoljašnja radost, već i unutrašnja, duhovna priprema koja ima višestruki značaj. Sveti Teofan nas upućuje da shvatimo značaj Božića ne samo kroz spoljnu manifestaciju rođenja Hrista, već kroz razumevanje dubokih teoloških i istorijskih aspekata tog događaja.
Agej je radio na obnovi Solomonovog hrama u Jerusalimu, ali je u tome više puta bio prekidan od strane Samarijanaca. Ipak, nije odustajao, a u radu su mu pomogli Zorovavelj i Isus sveštenik.
Život ovog vojskovođe popočinje da se menja sa ratom između Rusa i Turaka za Krim sredinom 19. veka.
Mi čoveka ne doživljamo na isti način kada je rođen i pre nego što je rođen. Čovek je čovek od trenutka začeća i ne možemo prema njemu imati različit odnos, kaže otac Jovan Plamenac.
Sveti Teofan nam ukazuje da se istinska mudrost ne nalazi u kompleksnim filozofskim spekulacijama, već u jednostavnom prihvatanju Božje volje i istine koja je jasna svakome ko je spreman da je prihvati s čistom i neiskvarenoj dušom. Prema njegovim rečima, oni koji pokušavaju da obuhvate Božju mudrost pomoću svojih ljudskih razmišljanja, ostaju slepi i zaslepljeni iluzijama. Čak iako naizgled vide, njihovo razumevanje je zamućeno, poput gledanja kroz maglu. Takvi ljudi ne mogu da spoznaju pravi put, već ostaju zaglavljeni u grehu.
Sveti Elevterije bio je rukopoložen u petnaestoj godini za đakona, u osamnaestoj za prezvitera, a u dvadesetoj za episkopa.
Saradnja Srpske Pravoslavne Crkve i najeminentnijeg naučnog instituta u Srbiji otvara novu eru u identifikaciji i zaštiti kulturnog blaga kroz najsavremenije arheometrijske metode i obrazovne projekte.
Brak je mala Crkva, kaže otac Oliver Subotić.
Svetu tajnu krštenja ustanovio je sam Isus Hrist, rekavši svim učenicima: "Idite i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha", a i dao je sam primer krstivši se na reci Jordan.
Priča ovog monaha svedoči o nesebičnoj ljubavi i nepokolebljivoj veri - od predanog rada na gradilištima širom Evrope do odricanja od svega svetovnog i obnove svetinje kod Petrovca na Mlavi.
Kese srebra, o kojima Sveti Teofan govori, predstavljaju blagodati koje svaki vernik prima kroz svete tajne, i to je početak duhovnog rasta i služenja. Verovanje u Hrista nije samo pasivno prihvatanje, već aktivno služenje i davanje plodova vere. Sveti Teofan nas podseća da je vera ne samo pitanje pristajanja uz Hrista, već i pitanje lične odgovornosti, jer na kraju vremena Gospod će suditi svakom od nas na temelju toga šta smo učinili sa darovima koje smo primili.
Sveti Tirs i Levkije bili su građani Kesarije Vitinijske, prvi kršten, a drugi oglašen hrišćanin. Kalinik, pak, bio je žrec idolski.
Ako ne verujemo u postojanje palih duhova, bjesova, demona, mi ne verujemo ni u Božje postojanje, rekao je otac Rafailo.
U gradiću Albštat-Ebingen, pravoslavni verni narod dočekao je istorijski trenutak – kupovinu crkve sa parohijskim domom i dečjim vrtićem.
Pošto se kumovanjem na venčanju ne stupa u duhovno srodstvo, jer su kumovi na venčanju ustvari samo svedoci, to i nema nekog posebnog značaja ko će biti taj svedok, odnosno kum, objasnio je sveštenik.
U uzvišenom činu vere i hrišćanske ljubavi, Milić Dučić i Dragan Dučić iz sela Karoševina darovali su deo svog predačkog imanja manastiru Pustinji, time nastavljajući vekovnu tradiciju podrške naroda Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Sveti Teofan ukazuje da ljudski um nije sposoban da razjasni sve tajne, te da razumevanje dolazi kroz Božiju blagodat, Duh Sveti, i anđele, a ne ljudskim naporima. Neke stvari postaju jasne vremenom, dok druge ostaju nepoznate, čak i tokom celog života. On takođe naglašava da su neke tajne skrivene iz predostrožnosti, jer bi njihovo razumevanje pre vremena moglo biti štetno. Poruka ove misli je da čovek treba da bude smiren i veruje u Božiju mudrost, prihvatajući činjenicu da mnogo toga nije u njegovoj moći da shvati, te da vera i poniznost pred Božijom voljom vode do dubljeg duhovnog razumevanja. Taktika vere i smirenosti pred Božijim planom, iako ne razumevanje, donosi mir i spasenje.
Evstratije je bio rimski vojvoda u gradu Satalionu, Evgenije mu je bio drug u vojsci, Orest je bio ugledan vojnik, Aksentije sveštenik, a Mardarije prost građanin i zemljak Evstratijev.
Posle liturgije u Sabornoj crkvi Svetog Save, povodom 50 godina posvećenog svešteničkog rada, protojerej-stavrofor Nikola Škrbić dobio je Vidovdansko odličje za predanu službu Crkvi i vernicima u Zapadnoj Evropi.
Ovaj kalendar, inače, prihvatile su Carigradska, Aleksandrijska, Antiohijska, Grčka, Kiparska, Rumunska, Albanska, Bugarska pravoslavna crkva i Pravoslavna crkva Ukrajine.
Razum, kaže, može biti koristan u mnogim aspektima života, ali kada je u pitanju vera, on samo hladi našu predanost i slabi život u veri. Kao primer, Sveti Teofan koristi analogiju s hranom: kada neko okusi zdravu i ukusnu hranu, on je prepoznaje kao korisnu i ne treba mu naučna objašnjenja da bi bio siguran u njenu vrednost. Na sličan način, vera se prihvata kroz lično iskustvo, a razum nije ključ za njeno razumevanje, već upravo to lično duhovno iskustvo.
Čak i kao episkop, nastavio je da obrađuje svoju zemlju i da se bavi stočarstvom. Samo mali deo plodova svoga rada zadržavao je za sebe, ostalo je delio siromašnima.
Pravoslavna vera poziva na smirenje, iskreno pokajanje i poverenje u Božje milosrđe, bez uzdizanja sebe, ali i bez gubitka nade u oproštaj.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
Poreklo izreke, koju svi često koristimo, seže nekoliko vekova unazad, a njeno značenje otvara i pitanje odnosa između vere, namera i dela.
Hrišćanski život ne podrazumeva odsustvo teškoća, već poverenje u Hrista i onda kada se čovek suočava sa nepravdom, gubicima i patnjom.
U besedi za nedelju 20. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o večnom životu, ponovnom susretu sa najmilijima i uslovu koji čovek treba da ispuni da bi ugledao nebeska blaga.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu mučenicu Haritinu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog apostola i jevanđelista Luku. Katolička crkva takođe proslavlja Svetog Luku, dok Jevreji i muslimani nemaju veći verski praznik.
Ruski svetitelj u svojoj pouci podseća na hrišćanski smisao nošenja krsta i pokazuje kako se i kroz stradanje može sačuvati vera.